Zalaganje za Palestinu izaziva nezadovoljstvo i podjele u jevrejskim porodicama

Jednog hladnog decembarskog dana tokom božićnih blagdana, 80-godišnji otac Dalije Sarig stigao je u njezin dom u Beču nakon što se vratila sa skijanja. Došao je po njezinu polusestru, koja se pridružila porodici Sarig na odmoru. Bila je uvjerena da će to biti njezin posljednji susret s ocem, jer su se političke razlike među njima zaoštrile.

„Rekla sam ‘zbogom’. Zagrlila sam ga“, rekla je za Al Jazeeru. „Kad sam se opraštala, rekla sam ‘zbogom’ znajući da ga možda više neću vidjeti.“

Napetosti s njezinom jevrejskom porodicom rasle su godinama. Sa 56 godina, propalestinska aktivistica, u sukobu je s većinom svoje rodbine. Njezini roditelji pridržavaju se cionizma, nacionalističke političke ideologije koja je pozivala na stvaranje jevrejske države, a Palestinci i njihove pristalice je smatraju sistemom koji podržava njihovu patnju.

Sarig je tokom tog sastanka s ocem u decembru znala da namjerava organizirati propalestinske demonstracije ispred parlamenta u januaru koje će snimiti lokalna televizijska kuća. Aktivistička grupa čija je bila članica predložila je upravo nju za intervju. Zgrožena izraelskim genocidom nad Palestincima u Gazi i odlučna progovoriti, nastavila je s tim.

„Intervju je emitiran i odmah je stigao do moje porodice.“

‘Jednostavno je prekinuo vezu’

Kasnije je čula da je njezin otac, koji također živi u austrijskoj prijestolnici, rekao prijateljima da je „za njega umrla“.

„Ipak, nikada nije o tome razgovarao sa mnom, nikada me nije kontaktirao da mi kaže nešto takvo. Jednostavno je prekinuo vezu.“

Njena 77-godišnja majka, koja živi u Njemačkoj, poslala joj je poruku sedmicu dana kasnije.

„Još uvijek je imam ovdje u telefonu, gdje piše: ‘Znaš, neću prihvatiti tvoj politički aktivizam. Ti si izdajica, prljaš gnijezdo, i ako promijeniš svoje političke stavove, možemo se vratiti u normalu. Ostani zdravo.'“

Od tada nije razgovarala s roditeljima.

Porodične podjele nisu neuobičajene među jevrejskim porodicama od Sjedinjenih Američkih Država do Izraela, ali su se ukorijenile od 7. oktobra 2023.

Tog dana, Hamas, grupa koja vlada Pojasom Gaze, poveo je upad u južni Izrael tokom kojeg je ubijeno 1.139 ljudi, a više od 200 je zarobljeno. Od tada je u izraelskim bombardiranjima u enklavi ubijeno više od 61.700 ljudi.

„Mislim da je jedan od najzanimljivijih fenomena među liberalnim cionistima činjenica da se većina zbog 7. oktobra pomaknula udesno, dok je manjina postala još više razočarana Izraelom i cionizmom“, rekao je za Al Jazeeru autor i akademik Ilan Pappe, istaknuti kritičar cionizma.

Gubitak jevrejske zajednice

Sarigini preci pobjegli su iz Austrije 1938, godine nacističke aneksije, u Srbiju. Kasnije su se naselili u Palestini pod britanskim mandatom na području današnjeg Izraela. Ali do 1950-ih većina njezinih rođaka vratila se u Austriju, gdje je rođena.

Kao dijete slavila je jevrejske blagdane dok je od starijih učila o cionizmu. Također joj je rečeno da su Palestinci „neprijatelji, žele ubiti sve Jevreje, a da Jevreji koji žive tamo, u Izraelu, žele mir, ali Arapi ne“.

S 18 godina preselila se u Izrael, gdje se, na poticaj roditelja, pridružila ljevičarskom cionističkom omladinskom pokretu.

Tokom 13 godina u Izraelu pridružila se kibucu, služila u izraelskoj vojsci na uredskoj dužnosti i udala se. Tek dok je studirala politiku i bliskoistočnu historiju na Univerzitetu u Haifi, njezin se svjetonazor počeo mijenjati. Tamo je upoznala palestinskog profesora i kasnije postala aktivistica za palestinska prava.

„Počelo je jedne večeri na travnjaku zajedno s mojim palestinskim učiteljem, kada mi je ispričao priču o svojoj porodici koja je raseljena iz malog sela. Shvatila sam da je ono što mi je rečeno, cionistička naracija, pogrešno“, rekla je. „Počela sam razmišljati kako bi se on mogao osjećati, kako se on osjeća ili kako bih se ja mogla osjećati kao Palestinka koja živi u jevrejskoj državi iz koje su moji preci protjerani.“

Po povratku u Austriju, njezina porodica bi se s njom svađala na okupljanjima, slagala se da više nikada neće govoriti o Palestini i izraelskoj politici, kršila svoja obećanja i ponovo se sukobljavala. Godine 2015. odrekla se izraelskog državljanstva kao gest protiv cionizma.

„To mi olakšava aktivizam“, rekla je Sarig o tome kako su je se neki članovi porodice odrekli. „Izgubila sam svoju jevrejsku zajednicu jer su me u najboljem slučaju smatrali čudnom i otkačenom, a u najgorem izdajnicom.“

Međutim, odvojenost od porodice može utjecati na mentalno zdravlje, kažu stručnjaci.

‘Moj pogled na svijet nije se značajno promijenio od 7. oktobra’

Prema Faissalu Sharifu, neuronaučniku i doktorandu na Univerzitetu u Oxfordu, studije snimanja mozga pokazale su da „iskustvo društvene izolacije pokreće aktivnost u područjima koja bi se inače aktivirala kao odgovor na fizičku bol“.

„Drugim riječima, društvena bol nije metaforička, ona je biološki stvarna“, rekao je za Al Jazeeru.

Porodice, rekao je, često formiraju „mikrokulture“ s vlastitim pravilima i stavovima o političkim pitanjima.

„Izdaja koja se osjeća kada se ljubav i prihvatanje uvjetuju šutnjom ili saučesništvom u genocidu može biti duboko ranjena. U kontekstu Gaze, to dodaje dodatni sloj traume: ne samo da se svjedoči masovnoj patnji, već se i plaća lična cijena zbog odbijanja skrenuti pogled“, rekao je. „To dovodi do dugotrajnog stresa i tjeskobe, koji mogu doseći kliničke nivoe.“

Kako bi očuvali odnose, rekao je da porodice trebaju voditi sa „znatiželjom, a ne konfrontacijom“.

„Pogotovo kada je tema nešto bolno poput rata ili genocida, same činjenice neće dirnuti ljude, imenovanje emocija koje se kriju u pozadini, poput straha, krivnje ili tuge, često otvara više prostora za pravi dijalog.“

Voditi takve razgovore nije lako.

Jonathan Ofir, muzičar koji je rođen u izraelskom kibucu i emigrirao u Dansku krajem 1990-ih, rekao je da je 2009. shvatio da je „zapravo bio indoktriniran propagandom koja je izostavljala cijelo palestinsko gledište“. Pročitao je Pappeovu knjigu Etničko čišćenje Palestine, opisujući to iskustvo kao „prekretnicu“ za njega.

Otprilike u isto vrijeme, čitao je druge jevrejske i palestinske pisce koji su „osporavali cionistički narativ“.

„Ipak, nisam to javno podijelio, a nisam to podijelio ni sa svojom porodicom.“

Međutim, 2014. godine, tokom izraelskog rata u Gazi, trećeg u sedam godina, rekao je da se osjeća dovoljno samouvjereno da izrazi svoje kritičke stavove „prema vani i javno“.

Više od 2.000 Palestinaca, uključujući 551 dijete, ubijeno je tokom tog 50-dnevnog sukoba.

Na Facebooku je objavio sliku Izraelaca okupljenih na vrhu brda u blizini Sderota koji promatraju kako Gaza gori, fotografiju koja je objavljena u The New York Timesu.

Rođak mu je ubrzo napisao e-mail u kojem je preporučio da Ofir „prestane objavljivati ​​na internetu“.

„To je postala žustra rasprava, ali je vrlo, vrlo brzo prestala.“

Godinama kasnije, saznao je da je njegova porodica u Izraelu odlučila izbjegavati razgovore o politici oko njega „kako ne bi legitimizirali moje političke stavove“, rekao je.

Nakon napada 7. oktobra, provjerio je svoju širu porodicu koja je živjela u blizini mjesta napada. Upad ipak nije promijenio njegov stav.

„Moj pogled se nije značajno promijenio, ali nešto se promijenilo u izraelskom društvu. I u tom smislu, moglo bi se reći da smo možda politički udaljeniji.“

‘Ovo je danas zaista jedini problem’

Daniel Friedman, 44-godišnjak iz Nizozemske, odrastao je u Južnoj Africi uz oca Stevena, akademika i glasnog kritičara cionizma, i majku, koja je bila dio kruga aktivista protiv apartheida.

Iako je njegov otac i dalje anticionist, Friedman je rekao da se on i njegova majka sve više sukobljavaju oko izraelskog genocida u Gazi od kraja 2023. godine.

„Ovo je danas zaista jedino pitanje“ koje utječe na razgovore i veze unutar nekih jevrejskih zajednica, rekao je.

Jedan od njihovih ranijih argumenata odnosio se na demantirane tvrdnje da su palestinski borci silovali žene tokom upada 7. oktobra. Nakon nekoliko neugodnih sporova, često rješavanih pretraživanjem raznih novinskih linkova kako bi potkrijepili svoje argumente na WhatsAppu, složili su se da prestanu razgovarati o politici.

„Volim je, ali ono s čime se borim jest da sam izgubio puno povjerenja u nju“, rekao je Friedman.

Tokom prethodnog izraelskog rata u Gazi, njegova majka potpisala je peticiju kojom se poziva na prekid vatre, potez koji su neki članovi porodice odbili. „Mislim da je to imalo prilično velik učinak“, rekao je. „Nekako je skrenula udesno.“

Rekao je da razumije da za neke zauzimanje stava znači riskirati gubitak podrške bliske zajednice. Međutim, nakon 7. oktobra odlučio je „namjerno izbaciti mnogo ljudi iz svog života“, rekao je.

Po povratku u Beč, Dalia Sarig je zauzeta organiziranjem konferencije jevrejskih anticionista u junu, na kojoj će učestvovati govornici poput Stephena Kaposa, preživjele žrtve Holokausta sa sjedištem u Velikoj Britaniji, američke podcasterice i komentatorice Katie Halper i Ronnieja Barkana, jevrejskog izraelskog aktiviste. Očekuje se da će i Pappe prisustvovati.

Dok se ubistva u Gazi nastavljaju, njezin fokus, kaže, je na Palestincima koji pokušavaju preživjeti izraelsku vatru.

„Ja nisam žrtva“, rekla je Sarig.