Dogovor Hamasa i SAD-a zapravo je udarac Netanyahuovoj vladi

Oslobađanje izraelskog vojnika Edana Alexandera, kao rezultat direktne posredničke komunikacije između Islamskog pokreta otpora (Hamas) i Sjedinjenih Američkih Država (SAD), izazvalo je široke polemike u Izraelu. Ovakvi potezi protumačeni su kao zaobilaženje izraelske vlade i pokazatelj slabljenja njenog utjecaja u osjetljivim pitanjima.

Takav razvoj događaja, koji nosi duboke političke implikacije, otvara brojna pitanja o budućnosti koordinacije između Tel Aviva i Washingtona. Prema izraelskim analizama, riječ je o diplomatskom presedanu koji bi mogao poslužiti kao uvod u američki plan za prekid vatre u Gazi. Međutim, to otvara pitanja o spremnosti Izraela da na takvu inicijativu odgovori, pogotovo u kontekstu zabrinutosti da će njegova uloga biti potisnuta u korist regionalnih i međunarodnih dogovora koji se vode bez izraelskog učešća.

Vodeći izraelski analitičari tumače ovaj potez kao udarac za vladu premijera Benjamina Netanyahua, čija se uloga u ovom dogovoru činila marginalnom, što se vidi i iz saopćenja njegovog ureda, koje počinje upadljivom rečenicom: „Sjedinjene Američke Države obavijestile su Izrael…“

Prema mišljenju analitičara, takva izjava odražava pad izraelskog utjecaja u jednom od najosjetljivijih sigurnosnih pitanja, a to je pitanje zarobljenika i nestalih osoba.

Hamasova postignuća

Ključna pitanja u izraelskim analizama glase: hoće li ovaj ograničeni dogovor između Hamasa i Washingtona utrti put za formuliranje sveobuhvatnog američkog plana za prekid vatre; ako takav plan bude službeno predstavljen, hoće li se Netanyahuova vlada odazvati ili će ga smatrati vanjskim diktatom koji zadire u njene nadležnosti?

„Još nema jasnih odgovora, ali naznake ukazuju na to da se Izrael suočava s novom političkom stvarnošću koja bi ga mogla natjerati da se uključi u međunarodne inicijative nad kojima nema punu kontrolu“, kaže politički analitičar Akiva Eldar.

Eldar je za Al Jazeeru objasnio da zaobilaženje Izraela u ovim pregovorima, makar i implicitno, otvara vrata neobičnom diplomatskom presedanu i prijeti onome što izraelske političke elite nazivaju „nacionalnim jedinstvom“ u ratnim okolnostima, pogotovo jer je dogovor pružio Hamasu politička i humanitarna postignuća bez većih ustupaka, prema izraelskom tumačenju.

Prema njegovim riječima, ovaj scenarij izaziva stvarne strahove u Izraelu prema kojima će administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa rješavati pitanje američkih zarobljenika u Gazi odvojeno od interesa Tel Aviva, što bi potencijalno moglo dovesti do smanjenja angažmana Washingtona u pitanju izraelskih zarobljenika.

Eldar je istaknuo da se ova zabrinutost odnosi i na širi regionalni kontekst, posebno u svjetlu sve češćih izvještaja o američko-arapskim kontaktima u vezi s poslijeratnim aranžmanima, koji bi mogli uključivati korake prema dugoročnom primirju ili smirivanju situacije.

Isključivanje Izraela

Pod naslovom „Šta Trump planira nakon oslobađanja Edana Alexandera? To ne zna ni Netanyahu“, Nadav Eyal, politički analitičar lista Yedioth Ahronoth, napisao je da su direktni pregovori između Hamasa i Washingtona, koji su doveli do oslobađanja američko-izraelskog vojnika, otkrili uznemirujuću stvarnost za Izrael: „Potpuno isključivanje iz detalja jednog osjetljivog dogovora.“

Eyal je primijetio da je američki predsjednik oslobađanje Alexandera smatrao prvim korakom prema okončanju rata, što se ne može protumačiti kao otvorena podrška nastavku vojne operacije. „Za Trumpovu administraciju, pobjeda je jedini princip, a sredstva su fleksibilna“, naveo je.

Analitičar je istakao da ovaj američki potez nije bio iznenađujući samo zbog svog vremenskog okvira, već i zbog činjenice da je proveden bez znanja Izraela, koji je za njega saznao tek putem obavještajnih izvora. Čak je i Netanyahuovo obraćanje Odboru za vanjske poslove i sigurnost u vezi s Alexanderovim oslobađanjem bilo preventivni pokušaj da se pokaže kako je vlada bila upoznata s dešavanjima.

Prema njegovom mišljenju, čini se da je Trumpova administracija sve bliže prihvatanju regionalnog plana za zaustavljanje rata, koji se temelji na političkom realizmu, a ne ideološkim sloganima koje promoviraju pojedini članovi izraelske vlade. Baš kao što je učinio u pitanjima Irana i Husa, Trump sada vrši pritisak da se okonča rat u Gazi, čak i ako to podrazumijeva zaobilaženje Izraela.

„Svako ko želi razumjeti Trumpa, trebao bi poslušati njegove riječi. On je oslobađanje Alexandera opisao kao gestu dobre volje u nastojanjima da se okonča brutalni rat i vrate zarobljenici svojim porodicama“, naveo je Eyal. Dodaje da je to prvi korak prema okončanju sukoba. Međutim, njegov pristup ostaje jasan: „Nema pravila, samo pobjeda“.

Zaključuje tvrdnjom da Trumpova administracija djeluje brzo i u skladu s vlastitim interesima, dok Netanyahuov tim još uvijek ne zna kako Trump razmišlja i šta tačno želi, uprkos ranijim američkim upozorenjima da će ignoriranje ove realnosti dovesti do isključivanja Izraela iz konačnog rješenja.

Gubitak povjerenja

Jonathan Liss, politički dopisnik Haaretza, smatra da je oslobađanje američko-izraelskog vojnika posljednji i najjači adut u rukama Washingtona za pokretanje stvari u pravcu postizanja sveobuhvatnog sporazuma koji bi okončao rat u Gazi. Međutim, upozorio je da bi neuspjeh ovog koraka u ostvarivanju političkog napretka mogao potaknuti Trumpovu administraciju da odustane od posredovanja, ostavljajući Izrael da se sam nosi s krizom.

Prema Lissu, američki potezi poduzeti u tajnosti, koji su više puta zaobišli Izrael, odražavaju gubitak povjerenja u mogućnost postizanja dogovora između Tel Aviva i Hamasa zbog Netanyahuove nepopustljivosti, što je potaklo Washington da jednostrano djeluje kako bi osigurao oslobađanje svojih državljana.

„S druge strane, Izrael se javno ne protivi nezavisnim američkim dogovorima, ali iza kulisa, odbija praviti razliku između zarobljenika i insistira na sveobuhvatnom sporazumu koji ne isključuje osobe s dvojnim državljanstvom“, naveo je Liss.

Kao pokazatelj strahova i brige Netanyahuove vlade da će izgubiti utjecaj na tok pregovora o zarobljenicima, Liss ističe: „Izrael je zatražio od nekoliko zemalja da se suzdrže od pojedinačnih pregovora, kako ne bi ugrozili zajedničke napore za oslobađanje svih zarobljenika.“

„Međutim, tokom ovog rata oslobođeno je nekoliko zarobljenika kroz nezavisna posredovanja, uključujući Amerikance, Ruse i pregovarače iz Azije, u sporazumima koji nisu uključivali koordinaciju s Izraelom, što govori da postoje pukotine u jedinstvenom stavu o mehanizmu za rješavanje pitanja zarobljenika“, zaključio je Liss.