Dodikov verbalni šovinizam: Način prikrivanja političke slabosti i kriminala

Posljednjih mjeseci rječnik predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske Milorada Dodika postao je nesnošljiv na jednom sasvim novom nivou. Poznat po vulgarnim i neukusnim istupima i jeziku koji je neprimjeren javnoj komunikaciji, Dodik je svoju retoriku zaoštrio do te mjere da čak nadilazi najekstremnije istupe nacionalista s početka ‘90-ih godina prošlog vijeka.

Tu je konstataciju javno iznio Zlatko Lagumdžija, stalni ambasador Bosne i Hercegovine pri Ujedinjenim nacijama, ocijenivši da je Dodikov jezik postao ekstremniji nego jezik kojim se prije 35 godina koristio tadašnji lider srpskih radikala Vojislav Šešelj.

„Dodik je posljednjim izjavama prevazišao Šešelja koji je išao tako daleko da je govorio da su Bošnjaci poturice i da su Hrvati Srbi katoličke vjeroispovijesti. On vrijeđa sa namjerom da nas isprovocira, ali nećemo odgovoriti kako bi volio“, rekao je Lagumdžija gostujući na Televiziji N1.

Primjer ličnog primitivizma

Razgraditi i rastumačiti Dodikov jezik znači secirati „jedan primitivizam“ kaže filozof Esad Bajtal za kojega nema sumnje da jezik kojim se koristi predsjednik Republike Srpske najviše govori o njemu kao čovjeku, a zatim i kao političaru.

„Takav primitivan jezik je prije svega izraz ličnog primitivizma, nekulture, odsustva morala i odsustva svijesti i poštivanju drugoga“, jasan je Bajtal koji odmah zatim objašnjava da nikakav cilj ne može opravdati takvu upotrebu jezika u javnom prostoru.

„Pitanje vulgarnog jezika, tog primitivnog jezika, prije svega simbolički razumljivo u smislu odsustva lične kulture i poštovanja i dostojanstva druge strane i drugog čovjeka, bilo čega na šta se i na bilo koga da taj jezik odnosi. Moralno, ljudski, civilizacijski gledano ne postoji nikakva politika, nikakav politički cilj kojim se može pravdati takav primitivizam. Primitivizam je, neovisno o političkoj borbi koja se vodi, kod Milorada Dodika uvijek prisutan“, pojašnjava.

Bajtal primjećuje kako Dodik ne samo da ne bira riječi kada javno govori nego ne bira ni ljude kojima će se u javnom prostoru obratiti takvom vrstom jezika. Nije bitno kakav je povod i da li ima razloga za nezadovoljstvo Dodikov jezik je u pravilu „vulgaran i primitivan“.

Osornost, oholost, bahaćenje

„U to smo se uvjerili hiljadu puta gledajući šta govori novinarima, šta govori opoziciji i drugim političkim subjektima. Nema koga ne vrijeđa. Nikada nisam iz njegovih usta čuo normalnu poruku, normalan jezik, poštovanje bilo koga ili bilo čega. Uvijek je to bilo gaženje, uvijek je to bilo pljuvanje, uvijek jedna osornost, jedna nadmenost“, kaže Bajtal.

Takvo ponašanje i takva upotreba jezika, to silno i nekontrolirano bahaćenje, pojašnjava Bajtal, služe kao maska da se prikriju stvarne osobine. Dodik je čovjek koji nije proizveo nikakve rezultate u politici, a osnovni razlog njegovom javnom i opetovanom primitivizmu, smatra Bajtal, zapravo je potreba da se prikriju slabosti i nedostaci.

„Psiholozi bi rekli da je to lažna nadmenost i maska za prikrivanje vlastitih slabosti. Njegove slabosti su nesposobnost da se bavi poslom kojim se bavi. Dodik nema političkih rezultata, on nema ljudskih rezultata, on nema nikakvih rezultata izuzev onih za koje ga optužuju. A optužuju ga, čitali smo to, za ogroman kriminal, za ne znam šta sve više ne, za posjedovanje bogatstva kojem ne može da dokaže porijeklo“, kaže Bajtal.

Cilj mu je isprovocirati sukob

Političkog i društvenog uspjeha Milorad Dodik nema i jedini cilj koji ima jeste zaštita vlastite sigurnosti i vlastitog imetka, kaže Bajtal. Jezik kojim se koristi i ponašanje koje promovira u javnosti način su da neprekidno odgađa suočenje sa istinskim rezultatima svog djelovanja, a to , prema Bajtalovim riječima, doslovno znači da „ne polaže račun o tome i da ne polaže račun o poraznim političkim rezultatima potpunog osiromašenja entiteta, potpunog bespravlja, potpunog gubitka dostojanstva tamošnjih građana“.

„Čini sve da prikrije ono što se prikriti ne može. Ono što se ne može prikriti ne može se prikriti normalnim jezikom, pa se umjesto normalnog upotrebljava taj patološki vrijeđajući jezik koji nema nikakvog smisla“, pojašnjava.

Dodikovo svjesno korištenje vulgarnog jezika dio je njegovog plana, kaže Bajtal, u kojem želi isprovocirati sukob nakon kojega bi se „zaboravilo sve ono što je prethodno radio“.

„On to hoće, on je čovjek kome u ovom trenutku odgovara sukob. Svake vrste konflikt, makar trajao pet dana, poslije koga će, kada se zaustavi rat, sukob, konflikt kako god to zvali, sve to smiriti, podvući će se crta i reći ‘idemo ponovo’ i više nema pitanja zašto si ti bogat a mi siromašni. Zašto si sit, a mi gladni?

Nema pitanja: kako su propale banke, preduzeća, željeznice, šume. Nema više nikakvih teških pitanja, kreće se iznova, niko ne pita više o bogatstvu, kako je stečeno. Dodiku upravo to odgovara: buđenje najnižih strasti publike kojoj se obraća, buđenje najnižih strasti onih protiv kojih radi, e da bi mu svojim nekontrolisanim reakcijama pomogli da se upravo taj sanjani konflikt dogodi“, zaključuje Bajtal.