Šta stoji iza sve većeg odbijanja vojne službe u Izraelu

Okupirani Jerusalem – Nakon odluke da se ponovo nastavi rat u Gazi, u izraelskom društvu se sve više govori o rastućem fenomenu odbijanja vojne službe, kako u redovnim tako i u rezervnim snagama. Izraelska vojska o tome šuti, jer vojna cenzura zabranjuje da se objavi broj onih koji odbijaju vojnu službu ili povratak u borbu.

Ova pojava počela se javljati nakon protesta protiv reformi pravosuđa koje je pokrenula vlada premijera Benjamina Netanyahua, i to prije operacije Potop Al-Aksa koju je Islamski pokret otpora (Hamas) pokrenuo protiv doseljeničkih naselja u okolini Pojasa Gaze 7. oktobra 2023. Međutim, fenomen odbijanja vojne službe ponovo dobija zamaha kako se rat nastavlja.

Nakon što je Netanyahuova vlada prekršila dogovor o prekidu vatre i odbila započeti pregovore o drugoj fazi, krug protivljenja vojnoj službi proširio se na različite vojne jedinice, uključujući izraelsku Vojnu obavještajnu službu (Aman), zračne i kopnene snage.

Odbijanje i protesti

Niko ne može dati precizne podatke o broju onih koji odbijaju službu u izraelskoj vojsci, ali svako ko je bio na protestima i prati objave na društvenim mrežama svjestan je da je ova pojava postala dio društvenog raspoloženja u Izraelu.

S ponovnim izbijanjem rata u Gazi, odbijanje službe, barem u rezervnim snagama, pogotovo nakon Netanyahuovog protivljenja sklapanju sporazuma o razmjeni zarobljenika, postalo je sastavni dio političkog diskursa mnogih pokreta, organizacija civilnog društva, pa čak i demonstranta na protestima ispred Ministarstva odbrane u Tel Avivu ili ispred Knesseta u Jerusalemu.

Prvi znakovi „zaustavljanja dobrovoljnog pristupanja“ rezervnim snagama počeli su se pojavljivati na vrhuncu protesta protiv reforme pravosuđa, koje je Netanyahuova vlada planirala provesti u julu 2023. godine. Tada je više od 1.000 pilota i pripadnika zračnih snaga najavilo je da će prestati dobrovoljno služiti u vojsci ako se ne zaustavi „reforma pravosuđa i državni udar na demokratiju u Izraelu“.

Izraelski novinar i pisac Meron Rapoport kaže: „Šef Shin Beta Ronen Bar i vojni komandanti izdali su tada upozorenja da će državni udar ugroziti državnu sigurnost, a desnica i danas tvrdi da takve izjave protivljenja ne samo da su potaknule Hamas da pokrene iznenadni napad, već su i oslabile vojsku“.

„Međutim, nakon operacije Potop al-Aksa, sve ove pretpostavke koje su ukazivale na prijetnje nestale su unutar rezervnih snaga, posebno među pilotima zračnih snaga. Svi su se mobilizirali kako bi odbranili državu. Ipak, kako je rat odmicao, ubrzo su se ponovo čuli pozivi na odbijanje vojne službe, a fenomen je dodatno eskalirao nakon što je vlada odbila zaključiti sporazum o razmjeni zarobljenika i kada je prekršila primirje“, dodao je.

U svom članku objavljenom na web stranici Sikha Mekomit, pod naslovom „U podnožju ledenog brijega odbijanja leži očaj“, Rapoport je objasnio da je Netanyahuova politika izbjegavanja rješavanja problema zarobljenika i njegov povratak u borbu, što preživjele zarobljenike izlaže riziku od smrti, dala još veći legitimitet odbijanju vojne službe nego na početku rata. Ovaj fenomen odražava stanje očaja i frustracije unutar izraelskog društva.

Cenzura i prikrivanje

Postoji uvjerenje da velik dio vojnika odbija služiti u rezervnim snagama sve dok vlada odbija potpisati sporazum o oslobađanju svih zarobljenika. Istaknuo je da izraelska vojska, koja nameće vojnu cenzuru, prikriva razmjere te pojave, koja se sve više širi s nastavkom borbi. Važno je napomenuti da su tokom prve faze borbi i kopnenog prodora mnogi vojnici odbili izvršiti naređenja svojih komandanata na bojnom polju.

U pokušaju da vojni establišment ublaži posljedice odbijanja služenja u takozvanoj „narodnoj vojsci“, izraelski novinar kaže kako su se „nedavno pojavile vijesti o značajnom padu broja ljudi koji se prijavljuju za službu u rezervnim snagama. Sredinom marta, vojska je obavijestila ministra odbrane Israela Katza da stopa odziva iznosi 80 posto, ne otkrivajući stvarne brojke“.

„Međutim, prema podacima nekoliko izraelskih medija, ovo je bila manipulacija, a stvarna brojka je bila oko 60 posto, u poređenju s odzivom od oko 120 posto neposredno nakon 7. oktobra. Nakon ponovnog pokretanja rata, pojedini izvještaji su govorili o odzivu manjem od 50 posto, dok su jedinice regrutirale rezerviste preko društvenih mreža“, kaže Rapoport.

Tani Goldstein, urednik web stranice Zman Yisrael, u svom članku pod naslovom „Rekordan broj odbijanja službe tokom rata u Gazi“ osvrnuo se na sve veći broj izraelskih vojnika koji odbijaju regrutaciju i učešće u ratu, a taj broj je dosegao stotine u redovnoj vojsci i hiljade u rezervnim snagama.

Goldstein to pripisuje odbijanju vlade da dovrši dogovor o razmjeni i vrati sve zarobljenike, ističući da se unutar vojske širi uvjerenje da se borbe nastavljaju kako bi se ostvarili Netanyahuovi politički i lični interesi.

Prema njegovim riječima, mnoge ljevičarske i centrističke organizacije djeluju unutar izraelskog društva i pomažu onima koji odbijaju vojnu službu, što ukazuje na porast njihovog broja od izbijanja rata. Za razliku od ranijih vremena, niko od onih koji se protive službi nije poslan u vojne zatvore, jer se nastoji izbjeći otkrivanje njihovog stvarnog broja. „Vojnici se odbijaju pridružiti rezervnim snagama čak i unutar Zelene linije, ne samo na okupiranim teritorijima“, dodao je.

Ohrabrivanje odbijanja

Ljevičarski aktivista Ido Eilam napisao je članak pod naslovom “Zaustavljanje rata u Pojasu Gaze zahtijeva odbijanje službe“, u kojem tvrdi da „vlada i oni na vlasti neće prekinuti svoju destruktivnu kampanju sve dok ne budu pogođeni tamo gdje ih najviše boli, a to je ohrabrivanje i sve veće odbijanje službe u izraelskoj vojsci“.

U svom članku objavljenom na web stranici Zo HaDerekh, Eilam je objasnio da je u posljednjih godinu i po dana odbijanje službe postalo sve očitije i značajnije političko djelovanje, u kontekstu politike beskonačnog rata koju vode Netanyahu i njegova vlada. Istaknuo je da se u izraelskim krugovima pojavljuje novi val zanimanja za odbijanje vojne službe i protivljenje ratu, paralelno s jačanjem protesta koji zahtijevaju da se postigne sporazum o razmjeni zarobljenika.

“Poruka koju ovdje treba jasno poslati glasi da je potpuno odbijanje jedini način da se zaustavi rat u Gazi, kao i okupacija i uspon fašizma. Ništa ih drugo ne može zaustaviti osim neposlušnost njihovim naredbama“, dodao je.

Zaključio je riječima: „Važno je da svi shvate da Netanyahu nije taj koji direktno vrši ubijanja i razaranja. On nije kralj koji lično predvodi bitku na prvim linijama. Naprotiv, on je daleko od bojnog polja i nikada neće biti na prvim frontovima.“