Zašto Iran sada gradi mostove saradnje s državama Zaljeva

U nizu telefonskih razgovora koje je iranski predsjednik Masoud Pezeshkian obavio sa čelnicima država Zaljeva, Iran je potvrdio svoju spremnost da ojača saradnju sa susjedima i ublaži regionalne napetosti, naglašavajući važnost dijaloga za postizanje stabilnosti u regiji.

Ovi potezi dolaze u osjetljivom trenutku za Iran, koji se suočava sa sve većim američkim pritiscima, uz stalne napetosti u regiji, uključujući agresiju na Gazu, Jemen, Liban i Siriju. Sve to čini ovu diplomatsku inicijativu prilikom za redefiniranje odnosa između Teherana i zaljevskih država.

U razgovoru s prijestolonasljednikom Saudijske Arabije, Mohammedom bin Salmanom, Pezeshkian je naglasio da Iran „nikada nije težio ratu ili sukobima“, te kako „nema mjesta za nemiroljubivu upotrebu nuklearne energije u našoj sigurnosnoj i odbrambenoj doktrini“. Iran je također „spreman na dijalog i pregovore kako bi riješio neke napetosti sa susjednim zemljama, vodeći se međusobnim interesima i poštovanjem“.

Izgledi za saradnju

U razgovoru s kuvajtskim emirom, šeikom Mishalom al-Ahmadom, Pezeshkian je potvrdio svoju spremnost na saradnju „kako bi se proširili odnosi u različitim oblastima s Kuvajtom i drugim susjednim zemljama, sa ciljem produbljivanja i jačanja bratskih i dobrosusjedskih odnosa“.

Kuvajtski emir pohvalio je „konstruktivan i pozitivan“ pristup Irana, te pozdravio napore te zemlje da produbi odnose sa zemljama Vijeća za zaljevsku saradnju (GCC). Potvrdio je da „Kuvajt podržava i pozdravlja rješavanje sporova putem dijaloga i bez upotrebe sile“.

Slične izjave mogle su se čuti i tokom telefonskog razgovora između Pezeshkiana i predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE), šeika Muhameda bin Zajeda Al Nahjana, u kojem je naglasio da „Iran nastoji dodatno ojačati svoje odnose s muslimanskim zemljama i svojim susjedima“. Također je izrazio želju da posjeti UAE i otvori kanale dijaloga kako bi razgovarali o mogućnostima saradnje između dvije zemlje.

S druge strane, šeik Al Nahjan istaknuo je „važnost jačanja mostova između dvije zemlje u skladu sa zajedničkim interesima i svijetlom budućnošću regije“.

Tokom razgovora s bahreinskim kraljem Hamadom bin Isaom Al Khalifom, Pezeshkian je izrazio spremnost Irana da „dalje razvija odnose s Bahreinom“ i dodao da Teheran „pridaje veliki značaj jačanju i širenju odnosa sa svojim susjedima“. Kralj Bahreina je, s druge strane, podsjetio na „dobre i stalne odnose“ između Bahreina i Irana, te izrazio želju Bahreina „da dalje proširi te odnose“.

Ovi kontakti ukazuju na želju Irana da se otvori prema svojim zaljevskim susjedima i smanji regionalne napetosti, u vrijeme kada regija svjedoči složenim izazovima koji zahtijevaju dodatnu saradnju i dijalog.

Analitičari smatraju da postoji stvarna prilika za otvaranje nove stranice i uspostavljanje novih odnosa između Irana i zaljevskih država, ukoliko se obje strane budu pridržavale osnovnih principa i aktivno radile na uspostavljanju zajedničkih mehanizama saradnje.

Faktori zbližavanja

Analitičar Mohammad Bayat kaže da je jedan od najvažnijih faktora za otvaranje konstruktivnog dijaloga između Irana i zaljevskih država “povratak principima navedenim u Povelji Ujedinjenih naroda i nedavno postignutim sporazumima, kao što je Pekinški sporazum između Irana i Saudijske Arabije”.

U izjavi za Al Jazeeru dodaje da „osnovni stupovi svakog stvarnog približavanja i otvaranja između dvije strane leže u poštivanju suvereniteta, nemiješanju u unutrašnje stvari i uređenju odnosa na ravnopravnim osnovama“.

Bayat ističe da se ne mogu zanemariti složenosti koje postoje na regionalnoj sceni, a koje bi mogle otežati ovaj dijalog, te da postoje „indikatori koji guraju odnose prema napetostima, poput pokušaja sadašnje američke administracije da oživi politiku ‘maksimalnog pritiska’, što bi moglo vratiti Iran na sedmo poglavlje i negativno utjecati na šanse za približavanje“. Međutim, dodaje da „uprkos tome, regionalna volja za smanjenjem napetosti ostaje važan faktor na kojem se može graditi“.

Govoreći o postojećim i budućim oblastima saradnje u budućnosti, Bayat je naglasio da “Iran ima ogromne prirodne i ljudske kapacitete, dok zaljevske zemlje raspolažu ogromnim kapitalom”, te da bi, ako se prevladaju „sigurnosne zabrinutosti”, obje strane mogle ući u strateška partnerstva u oblastima energetike, rudarstva, industrije i poljoprivrede. Moguće je čak i otvaranje zaljevskih tvornica u Iranu koje bi koristile lokalnu radnu snagu i jeftinu energiju, što bi donijelo korist objema stranama”.

Geografski položaj također pruža velike mogućnosti za integraciju objema stranama, smatra Bayat, posebno u regijama Euroazije i sjevernog Indijskog okeana. Pozvao je na veću koordinaciju između trgovinskih komora, potpisivanje strateških sporazuma između ministarstava ekonomije i finansija, te izradu zajedničkog plana saradnje za 5 ili 10 godina, daleko od „logike neprijateljstva i sukoba“.

Sigurnost na prvom mjestu

Profesor međunarodnih odnosa Javad Heiran-Nia smatra da su faktori koji su otvorili konstruktivan dijalog između Irana i zemalja Zaljeva posljedica “velikih geopolitičkih promjena” u regiji, uključujući smanjenje američkog interesa za regiju Zaljeva kao rezultat usredotočenosti na suočavanje s drugim izazovima, poput uspona Kine.

Heiran-Nia je za Al Jazeeru rekao da su zemlje Zaljeva, poput Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, počele shvatati da regionalna stabilnost nije važna samo za regionalnu sigurnost, već i za postizanje njihovih ekonomskih i razvojnih ciljeva, posebno u svjetlu ambicioznih planova kao što je „Vizija 2030“, koja „zahtijeva stabilno i sigurno okruženje“.

Heiran-Nia je objasnio da je sve veći interes za jačanjem regionalne stabilnosti naveo zaljevske države da prihvate politike koje smanjuju napetosti s Iranom, posebno u kontekstu pitanja, poput rata u Jemenu, budući da Rijad nastoji okončati sukob i postići trajnu stabilnost.

Ovakav pristup, smatra Heiran-Nia, ne znači zanemarivanje nesuglasica, već fokusiranje na smanjenje eskalacije i pronalaženje rješenja koja podržavaju regionalnu stabilnost, bez uplitanja vanjskih faktora.

Dodaje da su „ekonomske promjene u Zaljevu, poput smanjenja ovisnosti o nafti i jačanja sposobnosti samostalnog osiguravanja energetskih potreba, učinile zemlje regije više zainteresiranim za oblikovanje vlastitih sigurnosnih i regionalnih politika.“

‘Zajednički interesi’

Govoreći o budućim perspektivama ove saradnje, Heiran-Nia je naglasio da Iran teži jačanju saradnje sa zemljama Zaljeva kroz zajedničke mehanizme koji unapređuju regionalnu sigurnost i rješavaju postojeće sporove. Naveo je da postoje prilike za razvoj saradnje u više područja, uključujući pomorsku sigurnost, obnovljive izvore energije i trgovinsku razmjenu, „pod uvjetom da takve politike budu utemeljene na principima stabilnosti i međusobnog razumijevanja“.

Prema njegovom mišljenju, zemlje Zaljeva shvataju značaj održavanja „uravnoteženih odnosa“ s Iranom, posebno u svjetlu kontinuiranih napetosti s velikim silama poput SAD-a i Izraela. Dodaje da cilj svakog približavanja Iranu nije samo rješavanje bilateralnih pitanja, već i osiguranje da to postane dio šireg sistema regionalne stabilnosti koji služi interesima svih.

Zaključuje da će sljedeća faza najvjerovatnije biti obilježena nastavkom napora  za smanje napetosti, uz stvaranje novih prilika za širenje područja saradnje, pod uvjetom da „zajednički interesi“ ostanu temelj međusobnog razumijevanja.