Koliku podršku ima Ekrem Imamoglu, zatvoreni gradonačelnik Istanbula

Pristalice zatvorenog gradonačelnika Istanbula, Ekrema Imamoglua kažu da su se milioni ljudi okupili kako bi protestovali protiv njegovog hapšenja na temelju optužbi za korupciju. Nema službenih brojki, ali posmatrači kažu da su ovo najveći protivvladini protesti u desetljeću.

Imamoglu se suočava s višestrukim optužbama, uključujući “uspostavu i upravljanje kriminalnom organizacijom, uzimanje mita, iznudu, nezakonito bilježenje ličnih podataka i namještanje konkursa”. On je odbacio optužbe.

Predsjednik Turske Recep Tayyip Erdogan kaže da se svakom optuženom za zločin mora suditi na sudu i da “pokret nasilja” na ulicama neće uspjeti.

Ozgur Ozel, čelnik opozicione Republikanske narodne stranke (CHP), ohrabruje proteste i pokrenuo je peticiju kojom traži oslobađanje Imamoglua i prijevremene predsjedničke izbore.

Čime Imamoglu privlači birače?

Očekivalo se da će se Imamoglu kandidovati za predsjednika 2028. godine, ali njegovo zatvaranje – i poništavanje univerzitetske diplome nekoliko dana ranije – tehnički bi ga isključilo iz utrke. Ipak, CHP ga je ipak 23. marta nominovao za svog predsjedničkog kandidata.

Godine 2019, tokom kampanje za gradonačelnika, Imamoglu je vodio skromnu kampanju čak i kada je bio prisiljen ponoviti utrku nakon što je kandidat vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP) osporio rezultate.

Otkako je preuzeo dužnost, zaslužan je za poboljšanje infrastrukture, socijalnih usluga i kulturnog nasljeđa Istanbula.

“Neke njegove privlačnosti svode se na njegovu ličnost: topao, prijateljski raspoložen, artikulisan, pristupačan. Takođe ne izaziva podjele, što je rijetkost u turskoj politici u ovoj fazi”, kaže Ziya Meral, predavač međunarodnih studija na SOAS-u, Univerziteta u Londonu.

Imamoglu je izašao na pozornicu grada koji je “mikrokosmos turske politike identiteta”, kaže Burcu Ozcelik iz Royal United Services Instituta za Al Jazeeru, dodajući da nigdje drugo u zemlji nije tako oštra konkurencija.

Kao takvi, protesti su odgovor na “percipiranu nepravdu zatvaranja demokratski izabranog gradonačelnika koji ima iskustvo kao ‘čovjek iz naroda'”, rekla je Ozcelik.

Šta je rekao Erdogan?

Erdogan je negirao da su optužbe protiv Imamoglua politički motivisane.

Prethodno je optužio Imamoglua da je pijun stranih interesa i odbacio pravne probleme istanbulskog gradonačelnika u prošlosti kao nešto ispod časti.

Predsjednik je aktualni val protesta nazvao “pokretom nasilja” i optužio vodstvo CHP-a da “štiti one koji kamenjem i sjekirama napadaju policiju”, ukazujući na najmanje 100 policajaca povrijeđenih do sada na skupovima.

“Sudovi su pozivali na odgovornost one koji su počinili izdaju protiv narodne volje, a to će činiti i ubuduće”, rekao je Erdogan. “Pravosuđe će one koji stoje iza svake sabotaže protiv turske ekonomije i dobrobiti nacije smatrati odgovornima.”

Ministar pravosuđa Yilmaz Tunc branio je nezavisnost pravosuđa od optužbi za političku pristranost, rekavši da Erdogan nije utjecao na Imamogluovo hapšenje.

Kako je reagirao CHP?

Stranka je osudila optužbe protiv Imamoglua, poručivši da su politički motivisane i da imaju za cilj njegovo uklanjanje iz predsjedničke utrke.

Osim poticanja skupova, čelnik stranke Ozel je ranije pozivao na bojkot proizvoda i usluga kompanija za koje se smatralo da su bliske AKP-u, inicijativu koju je Erdogan osudio kao ekonomsku “sabotažu”.

U međuvremenu je Ozel prihvatio pozive među Imamogluovim pristalicama za jednodnevnu zabranu kupovine, poručivši na društvenim mrežama: “Svi smo vidjeli u kakvo je stanje savez hunte protiv nas zapao u panici. Oni koji nisu mogli izlaziti godinama morali su izaći u žurbi i vidjeti stanje jadne nacije.”

“Pravi razlog zašto je Ekrem Imamoglu u pritvoru […] zato što je već četiri puta uspio slomiti svoje protivnike na glasačkim listićima”, rekla je Imamogluova supruga Dilek u jednom video podcastu.

“Zatvorili su stotine naše djece, hiljade naših mladih”, rekao je Ozel demonstrantima u Istanbulu. “Imali su samo jedan cilj na umu: zastrašiti ih […] pobrinuti se da nikada više ne izađu.”

Da li svi vole Imamoglua?

Iako je Imamoglu hvaljen zbog uvođenja mjera za poboljšanje infrastrukture, socijalnih usluga i kulturnog naslijeđa u Istanbulu, suočavao se i s kritikama.

Godine 2019. bio je žestoko kritikovan jer nije bolje pripremio grad za prognozirane poplave. Imamoglu se sljedeće godine suočio s daljnjim kritikama kada je nakratko posjetio potresom pogođeni grad Elazig u pokrajini Istočna Anadolija, prije nego što je sa svojom porodicom otišao na skijanje.

Profil u provladinim novinama Daily Sabah u februaru s detaljima Imamogluovih dugih borbi s pravosuđem opisao je “političku putanju […] umrljanu kritikama zbog njegovog upravljanja” najnaseljenijim gradom u Turskoj.

U julu 2020. godine, revizija opštine Istanbul ukazala je na ono što su gradonačelnikovi kritičari nazvali pretjeranom potrošnjom u suprotnosti sa ranijim obećanjima da će se cijene održati niske i smanjiti prekomjerna potrošnja opštine.

Bio je podvrgnut službenim istragama o svemu, od namještanja konkursa do pokušaja utjecaja na pravosuđe, od kojih su neke još uvijek trajale u vrijeme njegovog hapšenja.

Zašto CHP jednostavno ne odabere drugog predsjedničkog kandidata?

Nisu rekli, ali su, čini se, odlučni stajati uz njega.

Osvojio je Istanbul 2019. godine, prekinuvši 25-godišnji utjecaj AKP-a na grad u kojem je Erdogan prvi put stekao nacionalnu slavu i za koji je rekao: “Ako izgubimo Istanbul, izgubili smo Tursku.”

Na prošlogodišnjim lokalnim izborima, Imamoglu i CHP uspjeli su osvojiti nekoliko okruga koje je AK​P počeo smatrati svojima.

On je deklarisani musliman, za što CHP, sekularna stranka, vjeruje da povećava njegovu privlačnost među konzervativnijim biračima.

CHP se može osloniti na Imamogluovovu političku putanju i život, koji nastavljaju da liče na Erdogana što su istakli i mnogi analitičari.

Jesu li životi Imamoglua i Erdogana toliko slični?

Ima sličnosti.

Obojica imaju porodične veze sa turskom crnomorskom regijom. Obojica su bili gradonačelnici Istanbula, Erdogan od 1994. do 1998. godine, a Imamoglu do hapšenja zbog optužbi za korupciju.

Poput Imamoglua, Erdogan je proveo vrijeme u zatvoru tokom svog mandata – četiri mjeseca od desetomjesečne kazne – i bilo mu je neko vrijeme zabranjeno bavljenje politikom zbog čitanja pjesme u septembru 1998. za koju je sekularna država utvrdila da je antirepublikanska.

Obojica imaju i nogometne veze. Imamoglu je bio amaterski igrač i još uvijek srčano navija za svoj lokalni tim, Trabzonspor, dok je Erdogan kratko igrao za tim Camialtıspor FC kao poluprofesionalac.

“Sam Erdogan je svoju nacionalnu političku karijeru počeo prvo kao gradonačelnik Istanbula i javno je izjavio da će onaj ko pobijedi u Istanbulu pobijediti na nacionalnim izborima”, kaže Meral, dodajući da se to predviđanje pokazalo istinitim za Erdogana prije mnogo godina.