Šta bi RS bez Dodika: Kada padne ‘kult ličnosti’, pada cijela mreža

Interpol je odbio zahtjev Suda Bosne i Hercegovine za raspisivanje crvene potjernice za predsjednikom bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska Miloradom Dodikom kao i predsjedavajućim entitetske Narodne skupštine Nenadom Stevandićem.

No, to ne znači da bjegunci od bh. pravosuđa mogu mirno spavati, naročito kada su unutar međunarodno priznatih granica Bosne i Hercegovine, u kojoj je još na snazi centralna potjernica, koja nalaže svim državnim sigurnosnim agencijama da privedu Dodika i Stevandića, kao i premijera RS-a Radovana Viškovića, zbog narušavanja ustavnog poretka BiH, kao i neodazivanja Tužilaštvu BiH na davanje iskaza. Teoretski, kada su unutar BiH, oni mogu biti uhapšeni svakog trenutka.

Hoće li, kada će, kako će i, prije svega, ko će privesti Dodika i njegove najbliže saradnike pitanje je svih pitanja. Možda hoće neko, uz pomoć EUFOR-a, a možda neće, ali u slučaju da se ta operacija pokrene i bude izvjesno da bi trojka iz RS-a mogla završiti iza rešetaka, sasvim je moguće i to da bjegunci pokušaju napustiti BiH.

Dodiku, kako su pokazali nedavni primjeri, prelazak državne granice nije teška misija. Izašao je i vraćao se najmanje dva puta, a na pitanje kako – državni organi nemaju odgovor.

‘SNSD bi bio obezglavljen’

Hipotetički, u gustoj mreži potencijalnih scenarija u vezi s Dodikom i njegovim poslušnicima, moguć je i bijeg, isto kao i onaj u kojem bi bio priveden. A, šta bi se desilo onda?

Odmah nakon izricanja presude Dodiku za nepoštivanje odluka visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, prema kojoj je osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane vršenja javne funkcije, njegov tadašnji advokat Anto Nobilo rekao je da Dodikovo hapšenje „neće promijeniti ništa“, jer BiH ima „ustavno-pravni problem“ te da u RS-u postoji „mlađa generacija koja je i radikalnija od njega“.

Da li je to zaista tako? Da li bi Dodikovo hapšenje ili njegov bijeg iz BiH na odredište na kojem bi bio nedostupan bh. pravosuđu popravilo stanje u BiH ili bi ga, možda, čak i pogoršalo? Da li bi RS nastavio njegovim secesionističkim putem ili bi se zaustavio?

Za razliku od Nobila i pojedinih komentatora koji su posljednjih sedmica ponavljali sličan stav, sagovornici Al Jazeere slažu se da bi Dodikovo hapšenje ili bijeg iz države mogli samo koristiti uspostavi reda i smirivanju napetosti u BiH.

Kako je rekla analitičarka Tanja Topić, „kada brod tone, miševi bježe“, procjenjujući da bi SNSD, ako bi ostao „obezglavljen“ Dodikovim hapšenjem, odstranjivanjem sa vlasti ili bijegom iz zemlje, doživio raspad, isto kao i njegova secesionistička politika.

„Hipotetički govoreći, hapšenje Dodika ili njegov odlazak sa političke scene definitivno bi izazvali tektonski poremećaj u SNSD-u. Desilo bi se pucanje na nekoliko strana, jer Dodik je vezivno tkivo, ljepilo koje drži partiju“, kaže Topić za Al Jazeeru.

„Dobar dio SNSD-a pobjegao bi u druge stranke i distancirao se od njegove ruke. Nekada davno je, da se sjetimo, bio talas dolazaka u SNSD iz drugih stranaka. Tada se srozala Srpska demokratska stranka (SDS), ali u ovom scenariju, bilo bi obrnuto, jer ‘kada brod tone, miševi bježe'“.

‘Primitivni’ Balkan i ličnosti kao ‘politički centar’

Asim Mujkić, profesor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, jedan od najznačajnijih benefita mogućeg Dodikovog odlaska sa scene (na bilo koji način) vidi u promjeni kompletnog ambijenta u zemlji, koji je trenutno „toksičan“.

„Sudeći prema stavovima opozicije, koje slušamo u posljednjih mjesec-dva, ambijent bi se promijenio. Ako bi opozicija u RS-u ovladala institucijama i na državnom nivou sklopila neku alijansu, hajdemo reći proevropski nastrojenu, akcenat bi bio stavljen na sve druge probleme, dok bi u RS-u moglo doći do deeskalacije“, kaže Mujkić.

Dodaje da bi politička rasprava sa sadašnje skrenula na konstruktivniju.

„Mislim da bi u RS-u moralo doći do deeskalacije. Konstruktivna rasprava je jako važna, a sada vlada atmosfera straha od sukoba, takozvana psihologizacija politike koja je uvijek predvorje fašizma. Ako bi opozicija iz RS-a preuzela značajniju ulogu u zemlji, sumnjam da bi preuzela i njegov rječnik“, kaže Mujkić.

Govoreći o tome da li bi bh. entitet Republika Srpska bez Dodika promijenio smjer, odgovorio je da vjerovatno bi – zbog „kulta njegove ličnosti“.

„Ovdje je nužno istaći da je gotovo cijeli Balkan politički prilično nezreo. Uvijek imamo neke ličnosti. Umjesto ideja, koncepata, te ličnosti su centar političkog života, što je svojstveno primitivnijim i zaostalijim društvima i sredinama“, pojašnjava Mujkić.

„Evo, pogledajmo Srbiju. Sve se okreće oko Aleksandra Vučića. Njegovo ime je čak i na listi za općinske izbore, jer se njegovim likom privlače glasači. To je matrica koju je davno preuzeo i Milorad Dodik. Izostankom ključne ličnosti, pada i njen koncept“, dodao je Mujkić, uz napomenu da trenutno ne može pronaći ličnost koja bi zamijenila Dodika.

„Teško je identificirati neku simboličnu osobu u RS-u koja bi mogla nastaviti ono što on propagira. Isto kao što su oko Vučića sve sami bezličnjaci, tako su oni raspoređeni i oko Dodika – kao osobe za jednokratnu upotrebu i njegove marionete. Sa jedne strane je to opasno za pluralizam, ali sa druge je i olakšavajuća okolnost, jer uklanjanjem jedne osobe pada cijela mreža izgrađena oko nje – baš kao što se desilo Socijalističkoj partiji Srbije nakon pada Slobodana Milošević“, dodaje Mujkić.

Vlast ‘iz daljine’

Da u SNSD-u Dodik nema kome prepustiti vodstvo, slaže se i Topić.

„Ako bi SNSD ostao bez Dodika, pitanje je šta bi bilo, jer on nema povjerenja ni u koga u svojoj stranci. Niko u SNSD-u nema takav integritet. Najviše povjerenja Dodik ima u (svog sina) Igora, kojeg je, uprkos nedostatku tog iskustva, uveo u politički život. Odjednom je dobio jak oslonac u nedostatku Dodikovog povjerenja u ostale“, kaže.

Ako bi se desilo da Dodik, nakon eventualnog odlaska iz BiH, iz inostranstva pokuša vući konce politike u RS-u i BiH, to bi, kaže, bilo osuđeno na propast.

„Kada niste na izvoru moći, kao kohezivno tkivo, ne vidim kako bi to prošlo. Iz daljine to ne, jer bi snaga njegovih poteza oslabila, a onda se i konačno ugasila“, govori Topić.

A u samoj Republici Srpskoj, dodaje, nema dovoljno snaga koje bi nastavile Dodikovim putem, niti bi dobar dio naroda želio ugroziti sebe zbog „korumpiranih pojedinaca na vlasti“.

„Ideja o secesionizmu, odnosno, pravna secesija, koliko god bila u agendi SNSD-a, u većini slučajeva shvata se kao nerealna. Tom idejom se zvecka još od 2006. godine, a za to vrijeme, standard ljudi je u padu, kao i socijalna, ekonomska i demografska slika entiteta. Ne kažem da dio RS-a ne razmišlja o nezavisnosti i da nema onih koji su zaluđeni tom idejom, ali isto tako, dio ljudi je svjestan da je Dayton od RS-a zapravo napravio državu u državi. Suludim potezima se, ustvari, narušava ta dobra pozicija koja je data RS-u“, kaže Topić.

„A ako bi ta ideja (o secesionizmu) prevladala, mnogi u RS-u su svjesni da mirnog razlaza nema, a nema niti mnogo onih koji bi ugrozili sebe i ustali u odbranu korumpiranog političkog vrha, radi jednog pojedinca protiv kojeg se vodi proces“.