Metri dijele nuklearne vojske, u Kašmiru pripremaju skloništa

U Chakoti, oko tri kilometra od kontrolne linije koja dijeli Kašmir na dva dijela, muškarci izlaze iz podzemnih prostorija pomoću merdevina, gdje se nalaze improvizirana skloništa, pripremljena u slučaju rata između Pakistana i Indije.

Stanovnici su počeli čistiti skloništa u tom pakistanskom mjestu, koje bi se moglo naći na udaru unakrsne vatre ukoliko dođe do obnavljanja neprijateljstava između Indije i Pakistana.

Riaz Awan (51) živi u mjestu udaljenom tri kilometra od granice između dvije nuklearne sile, koje je i ranije bilo na udaru minobacača i metaka.

Nakon smrtonosnog napada s druge strane granice prošle sedmice Riaz je rekao: „Izdržali smo prekogranično pucanje, što je bilo teško iskustvo, i ne želimo da naša djeca prođu kroz isto“.

Posljednji napad potaknuo je dvije susjedne zemlje da razmijene diplomatske sankcije i prijetnje ratom.

Istureni položaji

Awan i njegov rođak Shabbir dijele improvizirano sklonište koje su izgradili 2017. godine, odakle mogu vidjeti položaje indijske vojske na obližnjim brdima.

Hiljade teško naoružanih vojnika raspoređene su po okolnim dolinama i brdima. Na nekim mjestima, isturene položaje dvije nuklearne armije dijeli tek nekoliko desetaka metara.

Riaz i Shabbir Awan morali su potrošiti 300.000 rupija (oko 1.000 eura) za izgradnju skloništa, što predstavlja značajan iznos u mjestu koje preživljava isključivo od poljoprivrede, otkako je prekogranična trgovina obustavljena prije mnogo godina.

Podzemno sklonište je duboko oko 2,5 metra, a prostire se na 13 kvadratnih metara. U normalnim okolnostima, sklonište služi kao spremište za životinjsku slamu.

Danas dvojica muškaraca rade na pripremi prostora iza metalnih vrata, usred vrta, u slučaju da moraju brzo sići u sklonište s dvadesetak članova porodice.

Tokom posljednje sedmice New Delhi i Islamabad pojačali su uzajamne prijetnje i diplomatske mjere, a državljani jedne zemlje sada nisu dobrodošli u drugoj.

Indijska vojska izvještava da tokom noći dolazi do razmjene vatre iz lakog naoružanja duž kontrolne linije. Pakistan nije komentirao te navode, dok stanovnici pakistanskog Kašmira tvrde da su svjedočili tome već dva puta.

Na drugoj strani regije, u većinski muslimanskom području pod kontrolom Indije, vlasti pojačavaju hapšenja, ispitivanja i rušenje kuća osumnjičenih za napad i njihovih pomagača.

„Svakog dana Indija pojačava svoje prijetnje, govoreći da će učiniti ovo ili ono”, rekao je Shabbir Awan.

Za ovog 52-godišnjeg penzionisanog vojnika bolje je biti spreman, „tako da se mogu skloniti ako zatreba“.

Briga za djecu

U Chakoti postoji 30-ak skloništa. Neki stanovnici su mogli priuštiti beton za izgradnju skloništa, dok su drugi izgradili zidove od blata, što je znatno jeftinija opcija.

Saleema Bibi, 40-godišnja majka četvero djece, prisjeća se da su 2017. godine „direktno gađali njihove kuće“.

„Nemamo pravo sklonište ni zaštitu. Živimo ovdje – kuda da idemo?“ rekla je.

Naseema Bibi, 46-godišnja majka četvero djece, posjeduje kravu i dva bivola, što joj otežava odlazak.

„Imamo stoku. Ne možemo otići nigdje“, rekla je. Zato radi na čišćenju skloništa.

„Nas je oko osam porodica i teško je smjestiti se u jedno sklonište“, ispričala je za AFP. „Ali djeca su uplašena, pa smo zabrinuti zbog njih“.

Nuklearno i balističko oružje – ravnoteža straha

Od svoje nezavisnosti od Britanije 1947. godine, Indija i Pakistan vode utrku u naoružavanju, koja je dovela do zanemarivanja razvoja mnogih vitalnih sektora države i društva.

Ova utrka je počela konvencionalnim oružjem, a završila razvojem oružja za masovno uništenje, pa tako obje zemlje posjeduju nuklearno oružje i interkontinentalne balističke projektile.

Dvije zemlje nastavljaju svoju utrku u razvoju strateškog oružja, uključujući balističke projektile koji mogu nositi nuklearne bojeve glave, poput indijskog interkontinentalnog balističkog projektila Agni, koji ima domet 5.000 kilometara.

Nasuprot tome, Pakistan posjeduje projektile Shaheen, čiji je domet između 2.500 i 3.000 kilometara. Procjenjuje se da će broj nuklearnih bojevih glava u obje zemlje porasti na 200 ili 250 do 2025. godine.

Stručni izvori navode da je Pakistan brzo ojačao svoj nuklearni arsenal. Procjenjuje se da Islamabad posjeduje nuklearni arsenal do 165 bojevih glava, uz kapacitet proizvodnje približno 30 bojevih glava godišnje.

Islamabad posjeduje i projektile tipa Haft s nuklearnim bojevim glavama dometa 300 kilometara te Haft 4, čiji domet iznosi 750 kilometara.

Indija i Pakistan, također, posjeduju različite oblike nuklearne trijade, što je pojam koji se odnosi na načine lansiranja nuklearnog oružja iz strateškog nuklearnog arsenala, a koji obuhvata tri glavne vrste naoružanja:

• Strateški bombarderi (avioni)
• Balističke rakete lansirane s kopna
• Balističke rakete lansirane s podmornica.

Pakistan smatra da je nužno već u ranoj fazi pokazati spremnost na upotrebu nuklearnog oružja kako bi odvratio indijske vojne avanture prije nego što se dese, a ne nakon što postanu stvarnost.

Zračne, kopnene i pomorske sposobnosti

Indija modificira avione kao što su Mirage 2000H, Su-30 i Jaguar-IS, koje koriste njene zračne snage, kako bi mogli nositi nuklearno oružju. Međutim, glavni fokus snaga i dalje ostaju balistički projektili koji se lansiraju s kopna.

Iako detaljna analiza brojki o količini naoružanja te zračnim i kopnenim kapacitetima obje strane ne odražava nužno razmjere odbrambene potrošnje u dvije zemlje, podaci pokazuju relativnu brojčanu nadmoć Pakistana. Međutim, to može biti na račun tehničke osposobljenosti i tehnološke superiornosti, koja uglavnom ide u prilog Indije.

Kada je o pomorskim snagama riječ, nema sumnje da indijska mornarica nadmašuje pakistansku po količini i kvaliteti. Dovoljno je reći da Indija posjeduje dva nosača aviona, od kojih je jedan domaće proizvodnje, dok Pakistan ne posjeduje nijedan.