S malobrojnom i neopremljenom vojskom: Je li Britanija spremna za ratove

U trenutku kada Velika Britanija insistira na nastavku okupljanja snaga za alternativni vojni savez iz predostrožnosti zbog mogućeg povlačenja SAD-a iz NATO-a, mnogima se čini da tu političku ambiciju ne prate vojni kapaciteti koji su dovoljni za upuštanje u bilo kakav sukob s neizvjesnim ishodom.

S obzirom na učestale izjave britanskih vojnih zvaničnika tokom proteklih godina u kojima su upozoravali na slabe kapacitete vojske i njenu ovisnost o američkoj vojnoj industriji, Britanci u posljednje vrijeme nastoje ujediniti snage sa svojim evropskim partnerima kako bi popunili te odbrambene praznine.

Britanski The Times otkriva kako se Evropska unija i Velika Britanija pripremaju da u maju sklope veliki sporazum o vojnoj saradnji, koji će prevazići ograničenja nametnuta izlaskom Velike Britanije iz Evropske unije.

Taj sporazum otvara vrata u oba smjera za veću isporuku oružja iz britanskih i evropskih kompanija – u pokušaju da se prekine odbrambena ovisnost o američkom savezniku i u kontekstu britanskog obećanja da će do 2027. godine povećati svoj vojni budžet na 2,5 posto BDP-a, što je najveće povećanje te vrste od kraja Hladnog rata.

Napori za razvoj

Ipak, čini se da London ne teži samo partnerstvu s Evropljanima, već nastoji razviti domaću infrastrukturu za odbrambenu industriju. The Guardian je objavio da BAE Systems, jedna od najvažnijih britanskih odbrambenih kompanija, priprema plan za proizvodnju dovoljnih količina eksploziva i vojnog goriva kako bi se nadomjestio uvoz iz SAD-a i Francuske te zadovoljile potrebe vojske.

Odsustvo SAD-a s posljednjih vojnih vježbi NATO-a, održanih u februaru, dalo je priliku Velikoj Britaniji da testira svoju sposobnost predvođenja vježbe „Steadfast Dart“ u istočnom dijelu Saveza, gdje su Britanci doprinijeli najvećim brojem snaga, s više od 2.600 vojnika i 730 vozila raspoređenih u Bugarskoj, Rumuniji i Grčkoj.

Međutim, britanski entuzijazam možda neće biti dovoljan da premosti sve veći nedostatak regruta tokom godina. Britanski ministar odbrane John Healey ranije je predvidio da će broj vojnika ove godine pasti na 70.000, što je nagli pad i neviđen u historiji britanske vojske od 1793. godine.

Zvanična statistika ukazuje na sistematski pad broja pripadnika britanskih vojnih snaga, budući da je pod britanskom zastavom 1960. godine bilo gotovo pola miliona vojnika, a 2010. godine taj broj je smanjen na 192.000.

Šta je potrebno?

Muthanna Abdullah, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Londonu, kaže da Britanci shvataju kako diplomatski i politički položaj njihove zemlje ne ide pod ruku s njenim istrošenim vojnim kapacitetima, kojima je hitno potrebna obnova s obzirom na brze geopolitičke promjene od kako je u Bijelu kuću došao predsjednik Donald Trump.

Abdullah je za Al Jazeeru rekao da Velika Britanija nije spremna za vodstvo vojnog saveza kao alternativu američkom vodstvu NATO-a te da će trebati uložiti dvostruki napor da nadoknadi godine zaostajanja u povećanju vojne potrošnje, obnovi nuklearnog, pomorskog i zračnog arsenala te da vojni sektor učini privlačnim za stručni kadar i motivira vojnike da ostanu u službi.

Alex Younger, bivši šef Tajne obavještajne službe Ujedinjenog Kraljevstva, pozvao je na razmatranje mogućnosti uvođenja dobrovoljnog ili obaveznog vojnog roka u britansku vojsku kako bi se nadomjestio sve veći broj onih koji napuštaju vojnu službu. Upozorio je na brzo iscrpljivanje britanskih snaga u slučaju da uđu u sukob poput onog između Ukrajine i Rusije.

Međutim, čini se da britanski vojni lideri vjeruju da će se ratovi koji bi mogli izbiti u bliskoj budućnosti voditi na drugačiji način jer je britansko Ministarstvo odbrane saopćilo da će 10-ak posto budžeta za odbranu ove godine biti usmjereno na razvoj tehnoloških i cyber-vojnih kapaciteta, uključujući savremene tehnologije za obaranje neprijateljskih dronova.

Paul Gibson, bivši zvaničnik Ministarstva odbrane, smatra da procjena kapaciteta britanske vojske mora biti usklađena s logikom suvremenih ratova, koji se sve više oslanjaju na tehnološku i obavještajnu efikasnost. Istakao je da je Velika Britanija ranije uspijevala nadoknaditi manjak ljudskog faktora savremenim vojnim sistemima.

U razgovoru za Al Jazeeru Gibson je rekao da je razvoj vojnih tehnologija koje koriste sisteme podržane vještačkom inteligencijom postao hitna potreba u suočavanju s hibridnim i cyber ratovima, koje protivnici zapadnih saveznika, uključujući Veliku Britaniju, sve češće biraju kao način sukobljavanja umjesto tradicionalnih ratova licem u lice.

Odvajanje od SAD-a je teško

Britanski vojni zvaničnici pozivaju da se krajnje ozbiljno uzme u obzir mogućnost izbijanja sukoba na linijama dodira između NATO-a i Rusije te da se ozbiljno pripremi za zaoštravanje situacije na drugim frontovima, poput Tihog i Indijskog okeana.

NATO nije jedini vojni okvir koji povezuje Veliku Britaniju i Sjedinjene Američke Države. Ova dva saveznika povezana su i posebnim vojnim odnosima i odbrambenim partnerstvima koja se protežu preko Atlantika.

Dok je Velika Britanija, zajedno s Kanadom, Sjedinjenim Američkim Državama, Novim Zelandom i Australijom, dio saveza „Pet očiju“ – jedne od najistaknutijih svjetskih obavještajnih mreža – britanske nuklearne podmornice ne mogu kružiti okeanima bez oslanjanja na američku stručnost u održavanju i obnovi nuklearnih bojevih glava koje nose.

Rafael Loss, saradnik za odbrambenu politiku u Evropskom vijeću za vanjske odnose (ECFR), smatra da bi vojno odvajanje od SAD-a mogao biti „težak zadatak“ kada je riječ o sredstvima nuklearnog odvraćanja i razmjeni obavještajnih podataka, s obzirom na dugu historiju britanskog oslanjanja na američke kapacitete u te dvije oblasti.

S druge strane, postizanje neovisnosti o SAD-u „nije nemoguće“ dugoročno gledano, rekao je Loss za Al Jazeeru, ali je skupo ukoliko se gleda iz bliske perspektive. Velika Britanija može efikasno sarađivati ​​s evropskim državama poput Francuske na izgradnji nezavisne baze za proizvodnju nuklearnog arsenala, s obzirom na „primjetnu političku hrabrost Evrope“ da umanji američko uplitanje u evropska odbrambena pitanja.