Kako će obustavu finansiranja ‘preživjeti’ stranke pod sankcijama

„Sve isplate budžetskih sredstava u svrhu finansiranja političkih stranaka SNSD i Ujedinjena Srpska u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, Narodnoj skupštini Republike Srpske, kantonalnim skupštinama, gradskim i općinskim skupštinama/vijećima i Skupštini Brčko distrikta Bosne i Hercegovine odmah se obustavljaju“, glasi objava odluke u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine, kojom je potvrđena najava Christiana Schmidta, visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH.

Iako javnost zanima o kojem se to redu veličina radi za političke subjekte Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Ujedinjenu Srpsku (US), jasno je da se nikad neće moći doći ni do približnog stvarnog iznosa novca koje se dodjeljuju političkim strankama.

„Kod nas [u BiH] se o problemu finansiranja partija jako malo govori i što je još gore javnost malo razumije način na koji se stranke finansiraju“, ukazuje Srđan Traljić iz Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini (TIBiH).

„Zvanično, one se u najvećoj mjeri finansiraju iz budžeta. Recimo prošle godine sve stranke u BIH prijavile su 29 miliona konvertibilnih maraka (14,83 miliona eura) prihoda, od čega je gotovo 21 milion konvertibilnih maraka iz budžeta. Tu je još nekih pet miliona članarina i prilozi fizičkih lica. Prilozi pravnih lica se skrivaju, gotovo ih i nema (svega 400.000 konvertibilnih maraka), a upravo su oni ključni“, smatra Traljić.

Transparency International decenijama prati izborne procese u državi i registruje nepravilnosti u finansiranju političkih subjekata. Ipak, i sami su iznenađeni stepenom neinventivnosti u zaobilaženju zakona. Pošto privatne kompanije koje posluju s državom imaju zakonsku zabranu finansiranja političkih subjekata, one im plaćaju račune iz kampanje.

Spomenuti 21 milion konvertibilnih maraka, bez obzira dolazio iz državne kase, entiteta, Distrikta Brčko ili opština i raspoređivao se po svim zakonskim i podzakonskim aktima navedenih nivoa, koliko-toliko je u sistemu, jer ide putem poslovnih banaka i žiralnim transakcijama.

Javna preduzeća ne smiju finansirati političke subjekte

„Odluke Visokog predstavnika, kao i odluke drugih institucija, moraju se poštovati i provoditi. Zabrana isplate budžetskih sredstava se odnosi na sve nivoe – od lokalnih, preko kantonalnih i entitetskih do državnih. Ipak, to je samo jedan od načina finansiranja političkih subjekata. S druge strane, oni se mogu i finansiraju se od članarina svojih članova i donacija privatnih preduzeća. Javna preduzeća ne smiju finansirati političke subjekte“, mišljenja je Vehid Šehić, bivši član Centralne izborne komisije (CIK) BiH, koji također prati političke (ne)pravilnosti u ovoj zemlji.

Smatra i da država kroz sistem ima načina za obustavu finansiranja, jer će stranke biti lišene budžetskih sredstava i to se može kontrolisati.

„Recimo, nijedna opština neće moći naći banku preko koje može uplatiti sredstva na žiro-račun sankcionisanog političkog subjekta. Po meni je veći problem kontrola finansijskog poslovanja stranaka, uopšte u BiH. Taj posao vrši Odjel za reviziju CIK-a, a on nema kapacitete, tehničke i ljudske, za pravljenje stvarne dubinske revizije. Moraju se uključiti i druge kontrolne institucije – finansijska policija, službe revizije, inspekcije, poreske uprave“, navodi Šehić.

„Ukoliko neko misli da će uskraćivanje novca iz budžeta ozbiljno naštetiti finansijama SNSD-a ili bilo koje stranke koja ima apsolutnu vlast u nekom dijelu BiH, mislim da ima problem sa potpuno pogrešnim razumijevanjem stvarnosti. A stvarnost je takva da na ovom nivou nekažnjene korupcije u BiH, stranke imaju moć da na razne načine izvlače desetine miliona maraka iz javnih budžeta, bilo preko tendera, javno privatnih partnerstava, koncesija“, oponira mu Traljić.

I do sada su se izvlačili milioni

Nudeći mišljenja bazirana na dosadašnjoj praksi, koja potvrđuju stepen korupcije u sudskim procesima, ali se i dalje nastavljaju, Traljić se zgraža na smiješnim idejama kršitelja zakona koji time ispoljavaju svoju moć.

„Uvijek sam mislio da je način izvlačenja tog novca puno bolje osmišljen, a ne da se novac diže sa računa i u vreći nosi u stranku, ali evo imamo i takva svjedočenja“, konstatuje Traljić.

„Imate suđenje za korona-ugovore u Banjoj Luci, gdje je jedan od optuženih u ovom predmetu na sudu priznao da je novac od tog tendera dizao sa računa i u kešu nosio u Ujedinjenu Srpsku. Kazao je da je odnio oko 250.000 konvertibilnih maraka. Ujedinjena Srpska, prema finansijskom izvještaju, ima oko 395.000 konvertibilnih maraka prihoda iz budžeta koji su im obustavljeni.

Uz to, kadrovi ove partije upravljaju brojnim značajnim javnim preduzećima i institucijama koje godišnje putem javnih nabavki troše ogromne iznose. Stoga ne očekujem da će obustava budžetskog finansiranja pogoditi ove dvije partije. Ne znam šta je cilj odluke, ali ukoliko je cilj sankcionisati ove stranke, mislim da će one lako naći načina da ovaj novac nadomjeste“, smatra Traljić.

Odluke će se morati poštovati

Bosanskohercegovački entitet Republika Srpska ne želi poštovati i provoditi odluke OHR-a i Visokog predstavnika u BiH. Ipak, ovo nije samo političko pitanje. Finansijske institucije, bez obzira u kojem entitetu poslovale, rizikuju isključivanje iz međunarodnih tokova ukoliko prekrše sankcije. Legalisti su toga svjesni, pa Šehić insistira da će se odluke morati poštovati.

„Da. Sredstva iz bilo kojeg budžeta morate uplaćivati žiralno. Nijedna banka ne smije isplaćivati novac sankcionisanim strankama. Kršiteljima zakona ostaje drugi način – u zemlji gdje se zakoni ne poštuju i gdje nije kapacitiran sistem finansijske kontrole, koristit će se prelazni oblici za dolaženje do novca – iz javnih preduzeća i ‘dobrovoljnih priloga'“, objašnjava.

Prema Šehićevim riječima, „i do sada je bilo razrađenih kanala zaobilaženja zakona – i to generalno od onih koji su kreatori i donosioci zakona, a koji ih krše“. I ne samo u Bosni i Hercegovini.

„Većina stranaka ima crne fondove, jer se novac isplaćuje iz javnih preduzeća preko određenih agencija. Slučaj iz Hrvatske i Fimi Media [u koju su bili upleteni HDZ i bivši hrvatski premijer Ivo Sanader] to potvrđuje“, podsjeća Šehić.

Korupcija ogrnuta nacionalnim interesima

Jasno, to povećava rizik od otkrivanja korupcije toliko rasprostranjene, a koja će sada dobiti novu dimenziju. Do sada su političari koruptivnim radnjama ojačavali svoju moć i podebljavali vlastite račune. Sada će tome moći pridodati i „sveti nacionalni interes“.

„Prema posljednjim postizbornim finansijskim izvještajima, političke stranke u Bosni i Hercegovini prijavile su ukupno 9,7 miliona konvertibilnih maraka troškova izborne kampanje. Međutim, TIBiH je kroz monitoring samo tri segmenta oglašavanja i procjenu troškova predizbornih skupova izračunao da su stvarni troškovi iznosili najmanje 12,3 miliona konvertibilnih maraka. Dakle, prijavljeno je 2,6 miliona konvertibilnih maraka manje od onog što smo utvrdili na četiri segmenta kampanje“, ukazuje Traljić.

Prema njegovim riječima, „razlika je sigurno i veća“, jer Transparency International monitoringom nije mogao obuhvatiti sve oblike oglašavanja i kampanje.

„Od tih 2,6 miliona konvertibilnih maraka razlike, cijeli milion se odnosi na SNSD. Oni su prijavili oko 800.000 konvertibilnih maraka troškova kampanje, a mi smo utvrdili da je njihova kampanja na ova četiri segmenta koštala najmanje 1,8 miliona konvertibilnih maraka. Kod Ujedinjene Srpske utvrdili smo da su potrošili oko 146.000 konvertibilnih maraka više nego što su prijavili“, navodi Traljić.

Prema njegovom mišljenju, „razlog zbog kojeg prikazuju manje troškove je taj što nemaju legalne izvore iz kojih to mogu opravdati“.

„Zaključak – imaju uglavnom prihode iz budžeta, a privatne firme zvanično ih ne finansiraju. Ova razlika je postojala i u prethodnim izbornim ciklusima, ali CIK to ne može sankcionisati zbog lošeg zakonskog okvira u ovom segmentu“, zaključuje Traljić.