Izbor pape: Šta kardinali traže kod novog vođe Katoličke crkve

Kad je novoizabrani papa Franjo 2013. godine izašao na balkon Bazilike sv. Petra kako bi pozdravio okupljene našalio se da su kardinali „otišli na kraj svijeta“, u njegovu rodnu Argentinu, kako bi pronašli novog papu.

Zaista, konklava, zapanjena ostavkom pape Benedikta XVI, aktivno je, izvan Evrope, tražila snažnog komunikatora dovoljno hrabrog da preuzme vodstvo institucije koju su tada mučili seksualni i finansijski skandali.

No, dok se 135 kardinala, onih mlađih od 80 godina, prema pravilima glasanja, priprema za okupljanje na novoj papinskoj konklavi nakon Franjine smrti, vatikanski analitičari kažu da birači sada, čini se, traže trezvenu figuru koja može ujediniti instituciju potresenu njegovim revolucionarnim stilom i donijeti stabilnost centralnoj vladi Crkve.

„Franjo je izabran jer se nije bojao stvoriti haos i pokrenuti reforme. Sljedeći papa mora biti neko ko može smiriti stvari“, rekao je Andrea Gagliarducci, vatikanski analitičar u Katoličkoj novinskoj agenciji.

Težnja jedinstvu

Još 2013. godine cilj je bio premjestiti težište Crkve iz Evrope u Latinsku Ameriku, što je pokazatelj rastućeg utjecaja kršćana tamo, ali i uspostaviti red u Kuriji, centralnoj vladi Svete stolice, koju su mnogi smatrali korumpiranom i disfunkcionalnom.

Papa Franjo nije se ustručavao zadatka. Tokom svog papinstva uzdrmao je status quo radikalno mijenjajući ton, stil i prioritete, izazivajući uzbuđenje među reformatorima, ali i zaprepaštenje među konzervativcima koji su ga optuživali za razvodnjavanje crkvenih učenja.

Njegove reforme, poput dopuštanja svećenicima da blagosiljaju istospolne parove (u određenim okolnostima) i reorganizacije vatikanske birokratije, razbjesnile su mnoge. Nepredvidivi stil upravljanja, koji se oslanjao na malu grupu povjerenika i smanjivao moć centralne crkvene vlasti, izazvao je napetosti.

Međutim, Franjo je frustrirao i neke od liberalnijih glasova jer se čini da njegove promjene nikada nisu primijenjene na temeljne reforme crkvene doktrine, posebno kada je riječ o ulozi žena u Crkvi i istospolnim brakovima.

Postoji konsenzus da se kardinali moraju fokusirati na odabir uvjerljive figure – nekoga ko neće poništiti prethodni napredak, ali isto tako neće pretjerano pomicati granice.

„Moramo se kretati prema papi koji pronalazi jedinstvo u raznolikosti Crkve, održava ljubav prema siromašnima, pažnju prema najmarginaliziranijima, ali koji također obnavlja, a ne restaurira, upravljačke institucije Crkve“, rekao je Massimo Franco, politički kolumnist u listu Corriere della Sera i autor osam knjiga o Vatikanu.

Imena su počela kružiti okolo. Snažan kandidat je Louis Antonio Tagle (65), bliski saveznik pape Franje i progresivac. Ako bude izabran, Filipinac bi postao prvi papa iz Azije. Tu je i kardinal Peter Erdo iz Mađarske (72), tradicionalist i teolog poznat po protivljenju pričesti razvedenih katolika i svojim antimigrantskim stavovima. Kardinal Fridolin Ambongo (65) iz Demokratske Republike Kongo poznat je po svom stavu o ljudskim pravima i antikorupcijskim naporima.

Među Italijanima je najčešće ime Pietro Parolin (70), državni sekretar Vatikana, koji je igrao važnu diplomatsku ulogu i bio centralna figura u vodstvu pape Franje. Pierbattista Pizzaballa (60) bio je najviši vatikanski dužnosnik za bliskoistočne poslove, a njegovo iskustvo u regiji donijelo mu je široko poštovanje.

Pogled na Globalni jug

Geografski gledano, izbor nikada nije bio širi. Tokom svog mandata Franjo je imenovao 80 posto kardinala koji će glasati na ovoj konklavi i učinkovito promijenio lice klerikalnog vodstva, učinivši ga daleko reprezentativnijim za Globalni jug.

Kardinali s pravom glasa trenutno dolaze iz 65 zemalja – mnogi iz Afrike, Azije, Južne Amerike i Okeanije. Oni iz Evrope sada predstavljaju 39 posto ukupnog broja, u poređenju s 52 posto u 2013. Također je manje Sjevernoamerikanaca nego što ih je bilo prije izbora pape Franje. To znači da će prvi put biti više kardinala s Globalnog juga nego iz Evrope, iako Evropljani i dalje predstavljaju relativnu većinu.

Kardinali s Globalnog juga obično su snažno podržavali Papin zagovor napretka u pitanjima poput socijalne pravde, migracija, klimatskih promjena i okončanja sukoba u Gazi i Ukrajini – čak i kada je to značilo ljutnju zapadnih čelnika koji su često očekivali da će Papa zauzeti snažniji stav protiv Rusije ili blaži prema Izraelu.

U jednom značajnom slučaju tokom prvog predsjedničkog mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa Papa je govorio protiv zida na granici između SAD-a i Meksika, rekavši da osoba koja gradi zidove umjesto mostova “nije kršćanin”. Trump je tada oštro odgovorio, rekavši da je Papino propitivanje njegove vjere “sramotno”.

Konzervativniji stav

Snažnija prisutnost Globalnog juga u konklavi mogla bi osigurati da Crkva u budućnosti neće zanemariti takve stavove, rekao je Marco Politi, vatikanski stručnjak i autor knjige Papa Franjo među vukovima.

Ipak, Franjino imenovanje ne znači nužno i podršku njegovoj viziji na svim frontovima. „Neki od novoizabranih kardinala s Globalnog juga konzervativniji su kada je riječ o društvenim i rodnim pitanjima, posebno u vezi s ulogom žena i homoseksualnih prava unutar Crkve“, rekao je Politi.

Naprimjer, kardinal Ambongo iz DR Kongo, kojeg je Franjo imenovao kardinalom 2019. godine, bio je žestoki protivnik Franjinog nastojanja da se svećenicima dopusti blagoslov istospolnih parova. Otpor je bio takav da je Papa bio prisiljen ublažiti presudu iz 2023. i dopustiti blagoslove samo ako nisu dio redovnih crkvenih rituala ili liturgija, niti se daju u kontekstima vezanim uz građanske zajednice ili vjenčanja.

Drugi faktor je da se mnogi kardinali jedva poznaju i za najmanje 80 njih ovo će biti njihova prva konklava i prvi susret sa složenošću centralne crkvene vlasti, što je „zastrašujuća“ perspektiva čak i za one koji su na nju navikli. Kardinal Vincent Nichols, vođa Rimokatoličke crkve u Engleskoj i Velsu, našalio se za BBC da je mislio kako će ga konklava “zaobići” jer mu je samo nekoliko mjeseci do 80. rođendana. Kad su ga obavijestili da je Papa teško bolestan, shvatio je: “O, Gospode, ovo će me snaći.”

“Papa je želio imenovati kardinale iz dalekih zemalja kako bi povećao internacionalizaciju Crkve, ali oni možda imaju malo znanja o strukturi Crkve kao svjetskog tijela koje upravlja s 1,4 milijarde ljudi”, rekao je Politi.

Iako još nije određen datum kada će kardinali biti tajno zatvoreni u Sikstinskoj kapeli kako bi glasali za sljedećeg papu, sljedećih devet dana okupljat će se dva puta dnevno na pretkonklavnim sastancima u Vatikanu.

Upravo je na jednoj od ovih kongregacija, kako se sastanci nazivaju na italijanskom, prije konklave 2013. godine Jorge Mario Bergoglio održao govor koji ga je proslavio. Nekoliko dana kasnije postao je papa Franjo.

Svi kardinali, uključujući i one starije od 80 godina, mogu prisustvovati ovim sastancima. Dok iznose svoje stavove o tome šta smatraju glavnim pitanjima kojima bi se novi papa trebao pozabaviti, mogu ponuditi naznaku kakvu figuru traže.