Evropa predvodi globalni rast odbrambene potrošnje
Ali stručnjaci kažu Al Jazeeri da novac malo znači bez fokusa na prave sisteme i globalna partnerstva.

Evropa je prošle godine predvodila rekordni međunarodni rast za odbrambene izdatke, prema izvještaju Međunarodnog instituta za istraživanje mira u Stockholmu (SIPRI).
Evropski su izdaci realno porasli za 17 posto na 693 miliona dolara, predvodeći globalni rast od 9,4 posto na 2,7 milijardi dolara, što označava najvišu razinu odbrambenih izdataka od pada komunizma u Evropi.
Nastavite čitati
list of 4 itemsZelenski spreman sastati se s Putinom
Ruski dron pogodio civilni teretni voz, troje povrijeđenih u Kurskoj oblasti
Poljska zatvara ruski konzulat u Krakowu, pronašla dokaze o podmetanju požara
Ruski rat u Ukrajini bio je glavni pokretač novog trenda, objavio je SIPRI u ponedjeljak.
„Brzi rast potrošnje među evropskim članicama NATO-a potaknut je uglavnom kontinuiranom ruskom prijetnjom i zabrinutošću zbog mogućeg američkog povlačenja unutar saveza“, rekla je Jade Guiberteau Ricard, istraživačica SIPRI-ja.
Protagonisti u tom ratu i dalje snose najveći teret troškova.
Rusija je zabilježila najveći godišnji rast od bilo koje pojedine zemlje od 38 posto, jer je pretrpjela razorne materijalne gubitke u ratu u Ukrajini. Potrošila je 149 milijardi dolara, više od sedam posto svog BDP-a.
Ukrajina je potrošila cijeli svoj porezni prihod od 64,7 milijardi dolara na odbranu i bila je zemlja koja je najveći dio svoje ekonomije, 34 posto, posvetila vojsci.
No, očito američko oklijevanje da nastavi finansirati ukrajinsku odbranu znači da bi veći dio tereta mogao pasti na Evropu.
To možda i nije toliko teško kao što zvuči. Veličina ekonomije Evropske unije pokazuje da je trebala potrošiti samo 0,12 posto više svog bruto domaćeg proizvoda (BDP) kako bi zamijenila američku vojnu podršku Ukrajini, procijenila je prošlog februara istraživačka grupa Bruegel.
‘Vidjet ćemo daljnja povećanja’
Većina povećanja evropskih odbrambenih izdataka, rekli su Al Jazeeri stručnjaci, odnosila se na potrebu obnove “ugašenih” evropskih vojski.
„Povećanje je bilo očekivano, iako je i dalje pomalo šokantno vidjeti kako se odvija“, rekao je penzionisani američki pukovnik Seth Krummrich, jer to odražava kraj američke nadmoći na globalnoj sceni.
Krummrich, koji je sada potpredsjednik Global Guardiana, sigurnosne konsultantske kompanije, vjeruje da je ovo početak novog trenda.
„Vjerujem da ćemo vidjeti daljnje povećanje u godinama koje dolaze. Evropa prepoznaje potrebu da stoji samostalno i da se ne oslanja toliko na Sjedinjene Američke Države“, rekao je. „To ne znači da SAD neće podržavati Evropu, ali ‘garantovana sigurnost’ američke podrške više se ne osjeća.“
EU je prošli mjesec ublažila pravila o deficitu, dopuštajući nacionalnim budžetima da potroše dodatnih 650 milijardi eura na odbranu van budžeta.
Grčka je 3. aprila postala prva članica EU-a koja je najavila naoružavanje prema novim pravilima.
Unutar Evrope, Njemačka je najviše porasla (za 28 posto), jer je vanredni fond od 100 milijardi eura najavljen 2022. konačno stavljen u funkciju. Svaka država članica EU-a osim Malte povećala je svoj odbrambeni budžet.
Ublažena pravila EU-a o deficitu, poznata kao “Rearm Europe”, zajedno s fondom od 150 milijardi eura za poticanje odbrambenih proizvoda EU-a i prošlomjesečnom odlukom njemačkog parlamenta da se dodijeli do milijarde eura infrastrukturi i odbrani, sve to ide u prilog Krummrichovom predviđanju.
Vojska ne može živjeti samo od novca
Stručnjaci upozoravaju da će trebati puno vremena da se rashodi pretvore u projekciju snage.
“Za razvoj velikih vojnih sposobnosti potrebne su godine”, rekao je Lukas Milevski, predavač međunarodnih studija na Univerzitetu u Leidenu. “Potrebno je vrijeme za obuku ljudi, kupovinu stvari, izgradnju infrastrukture, isporuku…”, rekao je za Al Jazeeru.
Njemačka je, na primjer, obećala Litvaniji brigadu 2022. godine. Njene kasarne izgrađene su u jugozapadnoj Litvaniji, ali se ne očekuje da će brigada biti popunjena, obučena, opremljena i operativna do kraja 2027. godine.
Ključno pitanje i to na šta se novac troši. Na primjer, zapanjujući američki odbrambeni budžet od 997 milijardi dolara često se opisuje kao napuhan nabavkama po narudžbi, a ne kao ono što modernoj vojsci treba.
Evropa pati od sličnog problema viška osoblja, s različitim državama koje se takmiče da njihovi tenkovi ili sistemi za lansiranje raketa budu uzeti kao standard EU-a i finansirani u velikim količinama.
Krummrich vjeruje da EU sada ima “značajnu priliku” izbjeći prepirke oko toga koje starije sisteme treba sačuvati i “tehnološki unaprijediti kroz vojne inovacije i ulaganja”. Bilo je dovoljno, rekao je, posmatrati kako je Ukrajina “kao zemlja laboratorija” otkrila novu evoluciju u ratovanju, “posebno u pogledu dronova i bespilotnih vozila”.
Drugi su izrazili zabrinutost zbog samostalnog pristupa Evrope.
„Važne su sposobnosti i način na koji se te sposobnosti grade i kontroliraju“, rekao je Hugo Bromley, stručnjak za ekonomiju i geopolitiku u Centru za geopolitiku Univerziteta Cambridge.
SAD i Evropa ne bi se trebale razdvajati, već sarađivati kako bi zadovoljile specifične potrebe i u Evropi i u azijsko-pacifičkoj regiji, rekao je Bromley za Al Jazeeru.
„Oskudna sredstva koja su Americi potrebna, posebno u indo-pacifičkom fokusu, su vrlo napredni zračni transport, projektili – sposobnosti na kojima nije trenutni fokus evropskih izdataka… jer su to sposobnosti koje nacionalne države najviše žele zadržati za sebe“, rekao je.
„Dakle, moramo imati iskren razgovor o tome koje su zemlje spremne sarađivati na tim pitanjima… a ako pogledate gdje su naši prirodni partneri za razvoj tih vrhunskih sposobnosti, to su Istočna Azija, Njemačka, u manjoj mjeri Francuska i Velika Britanija, te ono što smatram Commonwealthom – dakle Australija, Kanada.“
Ovaj internacionalni pristup trenutno nije popularan na kontinentu, gdje koncept strateške autonomije sada pokreće obnovljenu evropsku odbrambenu odlučnost.
Konačno, postoji zabrinutost da će novac, čak i ako se učinkovito troši tokom dovoljno dugog razdoblja, dovesti do tragedije na ukrajinskom ratištu, koje je uglavnom iscrpljeno profesionalnim vojnim snagama.
„Nestale su visoko obučene trupe… Ovo je sada rat s regrutima i zanemarivim uspjesima na prvoj liniji fronta“, rekao je Krummrich.
“Po mom mišljenju, visoka potrošnja neće odlučno preokrenuti rat ni za jednu stranu; donijet će samo nove smrtne slučajeve.”