Knjiga koja Titovim partizanima vraća oduzeto dostojanstvo

„Ovo je priča o surovom, okrutnom i bešćutnom vremenu kada je život vrijedio malo ili ništa, i hrabroj i požrtvovnoj generaciji mladih ljudi, domoljuba i antifašista, različitih nacionalnosti, vjera, socijalnog statusa i političkih opredjeljenja, koji su se našli u vrtlogu najturbulentnijih događaja u povijesti čovječanstva, i koji su krenuli u bespoštednu borbu u kojoj nisu imali nikakve šanse.“

To je navod iz autorova predgovora knjizi Bitka na Sutjesci – pakao u raju, nesvakidašnjoj ali važnoj studiji koju je kod zagrebačkog izdavača Jesenski&Turk upravo objavio Šimun Cimerman, 51-godišnji Zagrepčanin, politolog i vrhunski sportaš, vaterpolist, planinar, tracker i sudionik ekstremnih utrka.

„Ta se generacija usudila usprotiviti do tada najvećoj vojnoj sili u povijesti koja je okupirala i eksploatirala njihovu zemlju, a ljude pretvarala u robove“, piše dalje autor. „Mnogi od tih mladih ljudi uskoro su se našli u klaonici Sutjeske. Oni koji su preživjeli, nastavili su borbu i u konačnici pobijedili i istjerali okupatore iz svoje zemlje.“

Bitka na Sutjesci – pakao u raju pripovijest je o toj „klaonici“, njezinim uzrocima, okolnostima i toku, kao i o važnosti te njezinu današnjem značenju. Perspektiva iz koje je nastala, međutim, čini je posebnim djelom: za razliku od standardnih radova historiografske publicistike, koji nastaju u zaštićenim prostorima povijesnih arhiva, zapleteni u koordinate ideologije i politike, Bitka na Sutjesci – pakao u raju velikim je dijelom iznikla iz autorova testiranja krajnjih granica fizičke izdržljivosti i iz divljenja spoznaji kakve su napore partizani uspjeli izdržati tijekom dviju ključnih neprijateljskih operacija kojim su ih nacisti s pridruženim snagama Osovine pokušali uništiti u prvih šest mjeseci 1943. godine.

„Istražujući bitku na Sutjesci i čitajući mnoga svjedočanstva ljudi koji su preživjeli taj pakao shvatio sam da je nemoguće pojmiti veću ljudsku kušnju, fizičku, mentalnu i emocionalnu od one pred koju su bili stavljeni borci Sutjeske“, piše Cimerman kojega je, kaže, istraživanje mjestimice podsjećalo na „nevjerojatne bajkovite pejzaže Gospodara prstenova“.

„No akteri Sutjeske su stvarni – i u vrijeme pisanja ove knjige još ih je nekolicina živa – okruženi neprijateljem koji je sedam puta brojniji i superiorniji u naoružanju i logistici i odlučan da ih pod svaku cijenu bez milosti uništi. Pritom, čitavo vrijeme su izloženi topničkim i zračnim napadima, uza sve to ih mori glad, žeđ, iscrpljenost, negostoljubiv i opasan teren, hladnoća, bolesti, ranjavanja, pocijepana obuća i odjeća, neizvjesnost i moralna dvojba što činiti sa svojim ranjenim suborcima, ostaviti ih i pokušati spasiti što se spasiti da ili ih pokušati zaštititi i riskirati pogibiju svih.“

Dobro zna šta je fizički napor

Šimun Cimerman dobro zna što znači je fizički napor. Rođen 1974. u Zagrebu, pošao je stopama oca sportaša i postao vrhunski vaterpolist, igrajući za Mladost, višestrukog prvaka Hrvatske. Kao sportski profesionalac pozvan je u SAD, gdje je 1998. diplomirao politologiju na Sveučilištu Južne Kalifornije u Los Angelesu. U SAD-u se zainteresirao za pustolovne utrke izdržljivosti, sudjelujući krajem devedesetih u trkama po divljinama Maroka, Patagonije, Vijetnama, Čilea i Argentine, od kojih je svaka bila duga više stotina kilometara. To je iskustvo u nedavnom intervjuu opisao jezgrovitom rečenicom: „Ako vam netko kaže da čovjek ne može zaspati u blatu i pod kišom – laže.“

Ta vrsta sklonosti iskušenjima, kombinirana s obrazovanjem politologa, učinila ga je senzibilnim i za teško shvatljive napore kojima su se oduprli partizani kako bi ostvarili svoj politički cilj – osloboditi domovinu od nacizma, fašizma, ustaštva i četništva.

Cimerman se 2000. vratio u Hrvatsku te pokrenuo „Trail pokret“ i tvrtku Outdoor.hr s kojom je do danas organizirao više od 150 raznovrsnih pustolovnih utrka i događanja, kao što su Treking liga, Urban challenge i Terra incognita, u Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini.

„Trail je danas u Hrvatskoj mainstream. U bazi imamo više od 30.000 ljudi. Svaki vikend možete odabrati šest ili sedam ‘trail’ utrka“, kaže Cimerman.

U sklopu tih svojih planinarsko-pustolovnih avantura, s hrvatskim atletskim trenerom Draganom Jankovićem koji vodi hrvatsku žensku ultramaratonsku reprezentaciju, 2008. prvi je put došao na planinu Durmitor u Crnoj Gori, „najbolje mjesto u Europi za visinske pripreme“.

„Došao sam na tri dana, a ostao 25. Počeo sam redovito dolaziti. Tri godine kasnije, 2011, prvi put došao sam u Nacionalni park Sutjeska. Ostao sam impresioniran: na Sutjesci, doslovno, iz prašume izviru planine s vječnim snijegom. Znao sam da se tu negdje odigrala partizanska bitka na Sutjesci. Počeo sam istraživati: kako su uopće mogli preživjeti, kad biste ondje i danas, s hranom i GPS-om, jedva preživjeli dva dana“, pripovijeda Cimerman.

„Krenuo sam u knjižnicu, počeo tražiti literaturu. Ubrzo sam shvatio da ta bitka nije bila isključivo na Sutjesci, već na teritoriju sto puta sto kilometara. Iz dnevnika različitih brigada uvidio sam da sam mnoge puteve, ne znajući, prošao. U dnevnicima sam našao kretanje svake od šesnaest brigada, Vrhovnog štaba i Centralne bolnice. I počeo sam popunjavati ‘rupe’ u terenu. Neke staze sam tražio i po 5 dana, no – sve sam ih našao. Tek mi je u ljeto 2022. na pamet palo da bih mogao napisati ‘planinarski vodič bitke na Sutjesci’. Uz taj vodič, namjera mi je bila napisati ‘nešto malo’ o samoj bici. Na koncu, to ‘nešto malo’ pretvorilo se u ovu knjigu, a planinarski vodič postao je  njezin dodatak“.

Knjiga nije lišena jasnog vrijednosnog suda

Rezultat je dojmljiv, važan i dobrodošao. Bitka na Sutjesci – pakao u raju na više od 400 stranica čitljivim publicističkim stilom, bliskim današnjim ‘online generacijama’, rekonstruira genezu partizanskog pokreta i uzroke ustanka protiv okupatora te detaljno analizira Operaciju Weiss i Operaciju Schwarz, što su bila njemačka kodna imena za pokušaje uništenja Titova partizanskog pokreta koje je jugoslavenska historiografija zvala Četvrtom neprijateljskom ofenzivom, Bitkom za ranjenike ili Bitkom na Neretvi te Petom neprijateljskom ofenzivom ili Bitkom na Sutjesci.

Istodobno, premda pisana rječnikom suvremene popularne kulture – Cimerman primjerice tvrdi da je Pavel, znamenita balada kultnog zagrebačkog banda Azra, inspirirana životom zapovjednika Prve proleterske brigade Koče Popovića – knjiga nije lišena jasnog vrijednosnog suda.

„Bez obzira što je jugoslavenskim narodima donosila zajednička budućnost izborena putem Narodnooslobodilačkog pokreta i kako se ti događaji interpretiraju danas, ne može se ignorirati i negirati činjenica da je to bio najuspješniji antifašistički pokret otpora u svijetu tijekom Drugog svjetskog rata koji je na svojemu tlu i vlastitim snagama uspio poraziti do tada najveću vojnu silu u povijesti čovječanstva“, piše Cimerman.

„Partizanski pokret je time stekao priznanje i divljenje čitavog svijeta, što predstavlja najsvjetliji trenutak u povijesti jugoslavenskih naroda. Ovoga jedinstvenog i vrijednog nasljeđa su se ipak olako odrekli po raspadu Jugoslavije, samo 45 godina kasnije“, zaključuje.

Izvanredan rad

Dizajnerski i grafički, Bitka na Sutjesci – pakao u raju izvanredan je rad. Tiskana na kvalitetnome papiru i u tvrdom uvezu, ilustrirana je s više od sto fotografija koloriranih za potrebe knjige, što tim ratnim svjedočanstvima ulijeva novu izražajnost i aktualnost. U knjizi je i desetak karata i statističkih tablica, a priložena je i velika, gotovo četvorni metar velika karta područja bitke na Sutjesci s ucrtanim ključnim događajima i bitkama, zajedno s posebnim kartama kretanja okupatorskih i partizanskih jedinica. Knjiga je i multimedijski projekt jer ima i svoju web stranicu, www.outdoor.hr/sutjeska, na kojoj su, među ostalim, dostupne i GPS upute za svih tri tisuće kilometara staza na kojima su partizani odolijevali okupatoru.

Riječju, Bitka na Sutjesci – pakao u raju suvremena je, vjerodostojna, čitka, plastično ispričana i uzbudljiva dokumentarna pripovijest, razumljiva i mladim generacijama, koja Titovim partizanima vraća dostojanstvo što im ga nacionalizam već 35 godina tako sramotno pokušava oteti. Pritom Cimermanu ne manjka vedre sportske ironije.

„Da nije bilo partizana i partizanske borbe kojom je Dalmacija vraćena Hrvatskoj“, kazao je u nedavnom intervjuu zagrebačkom tjedniku Nacional. „Marko Perković Thompson danas bi se zvao Marco Perconne Beretta“.

A u kakvoj je atmosferi objavio svoju knjigu, zorno svjedoči i sudbina žene kojoj je posvetio svoje djelo, napisavši na početku ovako: „Posvećeno Vjeri Andrijić Ivanišević, borkinji Prve dalmatinske brigade, posljednjoj heroini Sutjeske“.

Gospođa Andrijić Ivanišević živi u Splitu i s navršenih sto godina jedna je od posljednjih živih partizana sa Sutjeske. Nakon što je u nedavnom intervjuu zagrebačkoj Vida TV ispričala svoj fascinantni ratni put djevojke koja je s 19 godina iz rodnog Splita otišla u partizane, hrvatsko tužiteljstvo nije imala pametnijega posla nego da je pozove na saslušanje zbog navodnih ratnih zločina koje su partizani, nagađa se, počinili pri oslobađanju Širokog Brijega u Hercegovini 1944. godine.

„To je naša sramota“, komentirao je Šimun Cimerman saslušanje vremešne partizanke.

Sramota, naravno. Velika sramota.