Kamiondžije najavljuju blokade ‘od Une do Bosfora’

„Šoferski hljeb ima sedam kora“, često ćemo čuti u razgovorima s vozačima kamiona širom regije. Takvu jednu rečenicu svako malo postave na Facebook stranicu „Teretnjaci“, okupljalište gotovo 239.000 pratilaca ove profesije, vozača, ljubitelja kamiona i radoznalih građana.

Tu stranicu vode ljudi koji su podržali proteste prije nekoliko dana u Sarajevu, kada je u defileu kamiona, njih ukupno 544, upozoreno na stanje u kojoj se ova branša nalazi. Tada su vozači upozorili da će, ukoliko se ne ispune njihovi zahtjevi, blokirati granične prijelaze u Bosni i Hercegovini, i to pred sam Praznik rada.

Ipak, ne slaže se svako sa njima. Jedan od stručnjaka u oblasti logistike i vlasnik kompanije Unit Group, Mladen Kaurin, kaže da ne podržava ideju da prijevoznici ili bilo ko blokira državnu granicu, važne cestovne koridore, carinske terminale i sl. Smatra da bi se takvom akcijom samo naštetilo bosanskohercegovačkoj privredi i ugovorenim obavezama koje ima sa EU tržištem, rizikujući da privreda snosi troškove penala ili gubitak poslova zbog nemogućnosti plasmana. Istakao je da je svaki pokušaj takvih akcija “protuzakonit, krajnje nepromišljen i neprijateljski”.

Međutim, Kaurin se pita i zašto ne postoji koordinisani pritisak iz regije.

“Nedostatak regionalnog udruživanja i zajedničkog nastupa prema institucijama EU je ozbiljan propust naših prijevoznika. Umjesto pojedinačnih apela, potrebna je sinergija svih aktera – udruženja prijevoznika kojeg imamo pri Vanjskotrgovinskoj Komori BIH, stvaranja sindikata vozača na nivou BIH i institucija koje imaju mandat za bavljenje ovim pitanjem, a sve kako bi se izdejstvovao status sličan onome koji imaju aviopratnja ili željezničko osoblje. Samo se zajedničkim nastupom mogu artikulisati jasni zahtjevi i ukazati na dvostruke standarde koji trenutno vladaju”, kaže Kaurin za Al Jazeeru.

U problemu su vozači sa balkanskim tablicama

Na Facebook stranici “Teretnjaci” mogu se pročitati brojna iskustva sa ceste. Neka od njih su pozitivna, a neka nisu, pa se tako ponekad pojavi i vijest o krađi na parkingu, udesu, pa i o smrtnim ishodima, s kojima se ljudi iz ove branše susreću češće nego što bi trebalo biti slučaj. Opšta nesigurnost i kriminal su česti na evropskim cestama, posebno po zabačenim mjestima na kojima se ovi ljudi nekad moraju naći. Spavajući na parkinzima širom Evrope, Azije i Amerike, ljudi iz regije prepričavaju svoje priče, od kafe i ručka s kolegom „zemljakom“, pa do nepravednog kažnjavanja kakvim svjedoče vozači svakog dana.

Većina ih vozi po Evropi, a pošto vozača s prostora bivše Jugoslavije ima svuda, mnogi od njih voze na njemačkim, austrijskim, slovenskim i drugim tablicama, za firme iz tih zemalja. Oni koji su u problemu su ljudi koji voze s tablicama Bosne i Hercegovine, Kosova, Crne Gore, Srbije, Sjeverne Makedonije, pa i Moldavije.

Njima je, za razliku od pomoraca, pilota i željezničara iz tih zemalja, ograničeno vrijeme koje mogu provesti unutar Evropske unije i ono iznosi 90 dana unutar posljednjih 180 dana boravka u Uniji. To vrijeme je poznato pod tzv. pravilom 90/180, gdje se onda takvi ljudi smatraju turistima na prostoru šengenske zone. Iako su u transportu do destinacije, vrijeme im često ide mnogo brže nego što mogu sebi priuštiti, pa onda konstantno moraju računati koliko im je ostalo.

Za takvo što, pričaju dvojica kamiondžija s kojima smo razgovarali, koriste Schengen kalkulator, aplikaciju osmišljenu za ljude koji provode mnogo vremena van svoje zemlje, a unutar EU.

Kazna koja se i ne razumije

Kažu nam da su znali biti kažnjeni za stvari koje uopšte do kraja ne bi razumjeli, čak i pored znanja jezika, jer bi se radilo o administrativnim izrazima, nepoznatim većini.

Problem vide u nedostatku sindikata, koji bosanskohercegovački, ali i prijevoznici iz regije, nemaju.

„Teško se založiti za sebe kada vam policija tvrdi jedno, a vi žurite na istovar, pogotovo ako vozite osjetljivu robu. Za razliku od nas, Turci imaju svoje zastupnike koji odmah zovu advokate, a ti advokati će ponekad doći i na lice mjesta ako je potrebno”, zaključuju dvojica malih prevoznika iz Modriče, sa sjevera BiH.

Tu priču nam potvrđuje i Velibor Peulić, univerzitetski profesor i predstavnik Konzorcija Logistika.

„Kada turskog vozača policija zaustavi, recimo u Holandiji, on samo zatvori svoje zavjese i ode spavati, a ostatak radi udruženje koje ima 4,5 miliona članova. Ne kažem da i oni ne mogu biti kažnjeni, ali su šanse mnogo manje da im policija naplati nepravednu kaznu ili da ih maltretira bez razloga“.

Pola Turaka po Evropi, a pola po Aziji

Iako je Turcima potrebna viza za Evropsku uniju, njihovi vozači, po riječima Peulića, uvijek mogu pola vremena voziti po EU, a ostalo pola po Aziji, jer im to geografski položaj dozvoljava.

„Naši vozači su ipak osuđeni da rade uvoz i izvoz uglavnom s Evropskom unijom, a onda tako gube vrijeme unutar EU koje uopšte ne provode u samoj Uniji, nego su realno samo u prevozu do finalne destinacije. Van svake je pameti da kupujemo od Evropske unije, uvozimo iz Evropske unije, a ta ista Evropska unija nam ne dozvoljava boravak duži od 90 dana“, dodaje Peulić. Objašnjava i da je nemoguće pronaći vozača koji bi sa pasošem EU vozio do Bosne i Hercegovine, Srbije ili Kosova, pa to moraju raditi vozači iz tih zemalja.

Na pitanje koliko bosanskohercegovačke vlasti zaista mogu utjecati da se ukine pravilo 90/180, Peulić kaže da nije optimista da će se to uskoro desiti. Ipak očekuje barem bilateralne sporazume koji će biti inicirani iz Bosne i Hercegovine.

„Kad bismo riješili problem u pet najčešćih zemalja, to bi nam mnogo značilo. Mi već sada imamo sporazum sa Švajcarskom, gdje se ne tretiramo kao turisti, tako da taj dio donekle možemo pokriti, ali opet nam je premalo biti samo 90 dana unutar Evropske unije“, navodi Peulić, te dodaje kako su Hrvatska i Bosna i Hercegovina nakon rata imale isti start, ali je Hrvatska isposlovala mnogo bolje uslove za svoje prijevoznike.

„Mi od ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića tražimo da napravimo saradnju s najvećim trgovinskim partnerskim državama, a pored toga očekujemo i da se naši vozači zaštite na prostoru Evropske unije od progona. Čim recimo austrijska policija vidi bh. tablice, za najmanji prekršaj postupa nehumano s našim čovjekom. To mora prestati“, zaključuje.

Presuda iz Salzburga

Kao argument za cijelu ovu priču Peulić navodi presudu iz Salzburga, gdje je, po njegovim riječima, vozač iz Bosne i Hercegovine angažovao advokatsku kancelariju, te dobio slučaj protiv države koja ga je zbog dužeg boravka od 90 dana htjela deportovati.

„Tu je sud presudio da je učinjena diskriminacija, te da se naš vozač mora obeštetiti“.

Međutim, nije samo pravilo 90/180 problem za vozače iz ove regije.

Peulić kaže kako postoji niz problema s kojim se ova struka susreće. Jedan od njih je nepostojanje kontejnerskog depoa, pa onda kontejneri koji dođu iz Kine, idu prazni nazad iz BiH, te se odlažu u Pločama, Rijeci ili Kopru.

„Uvezemo 24.300 kontejnera godišnje iz Kine i onda na svaki prazan kontejner platimo 17 posto PDV-a na procijenjenu vrijednost, umjesto da imamo svoj kontejnerski depo, recimo u Doboju, koji je željezničko čvorište, pa da ti kontejneri ne idu prazni iz BiH“.

Povrat akciza

Drugi zahtjev Konzorcija Logistika je povrat akciza. Peulić kaže kako je Bosna i Hercegovina jedina država u regiji koja ne vraća dio akciza prevoznicima. Po njegovim riječima, dovoljna je uredba Uprave za indirektno oporezivanje za ovakvo što ili da se recimo djelomično prekopira crnogorski pravilnik koji je usklađen sa EU.

„Kada bismo dobijali recimo 25 feninga nazad, svako bi radije sipao gorivo u BiH, jer ovako im se više isplati sipati u Hrvatskoj, gdje već imaju povrat PDV-a“, zaključuje Peulić, te navodi da postoji i treći zahtjev, a to su pojednostavljene carinske procedure.

S Peulićem se slaže i Jasmin Sokolović, osnivač stranice “Teretnjaci”.

Sokolović kaže kako „pored pravila 90/180 kojim se profesionalni vozači Bosne i Hercegovine u svijetu diskriminišu, problematiku dodatno otežavaju duge carinske procedure i prelasci granica na kojim se zna izgubiti i po 24 sata”.

To znači da recimo vozač iz Zvornika, u Bosni i Hercegovini, ako izvozi u Mali Zvornik, koji se nalazi u Srbiji, u povratku s praznim vozilom može izgubiti i po 15-20 sati.

To nam je potvrdio i jedan izvoznik vina iz Kumanova, koji kaže kako mu je nekad potrebno dva do tri dana da njegova vina ugledaju rafove u Vranju, što je inače sat vremena vožnje.

Međutim, nijedan od naših sagovornika ne misli da bi proteste trebalo napraviti pred sjedištem Evropske unije, te nisu do kraja objasnili kako tačno Bosna i Hercegovina može izlobirati ukidanje pravila 90/180.

„Živimo i stvaramo u nadi da će na zahtjeve koje smo prezentovali široj javnosti, kao i političkoj sceni naše države, sluha imati i Evropska komisija. Mi ovim putem, apelujemo višim nivoima vlasti Bosne i Hercegovine jer je to pitanje međunarodne politike i bilo kakav štrajk ili blokada van granica naše države ne bi probudila razumijevanje Evropske komisije“, kaže Sokolović.

Najavljuju ‘apokaliptične scene’

Kamiondžije za 28. april najavljuju „apokaliptične scene“. Tada se najavljuje blokada graničnih prijelaza, mada nije specificirano misli li se na sve granične prijelaze ili samo na trake za kamionski saobraćaj.

„Položaj vozača iz zemalja regije diktira politička situacija i djelovanje u međunarodnoj politici. Trenutno smatramo da su vozači, kao i privrednici iz Bosne i Hercegovine u odnosu na već spomenute zemlje regije u najtežoj poziciji“, kaže nam Sokolović.

Prema Peulićevim riječima, Konzorcij Logistika, u ime kojeg djeluje, ima stalne kontakte s prijevoznicima iz regije, te su još u decembru potpisali zajednički memorandum, u cilju da se napravi sastanak u Briselu. Međutim, mišljenja je da se to ne može bez predstavnika politike.

„Mi u svakom trenutku možemo mobilizirati 6.000 vozila i blokirati granicu, a ako uskoro ne bude nekog signala iz Evropske unije, mi smo se dogovorili s kolegama iz regije, u istom danu ćemo stati od Une do Bosfora i time ćemo blokirati sve firme koje imaju veze s Evropskom unijom“, završava Peulić, te apeluje na bosanskohercegovačke vlasti da počnu raditi u interesu svih prijevoznika.

Ministar prometa i komunikacija BiH, Edin Forto još je u novembru izjavio kako je na svim sastancima sa EU insistirao da se ovaj problem riješi. Slično je rekao i ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković, koji je na Facebooku, u odgovorima na komentare pojedinih, istakao kako će se pokušati bilateralnim sporazumima.

“BiH ima 36.000 vozača, od kojih je 19.000 ugroženo ovom diskriminacijom. Nezvanično sam saznao da postoje jaki lobiji unutar EU da se to ne riješi. Na regionalnom sastanku Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Albanije, koje imaju isti problem, tražiću da se udružimo, kako bismo pokušali zajedno da pritisnemo EU. Ako se ove države slože, idemo u proteste, blokade granica i ostalo. Ako toliko pričaju da nas žele u svom zagrljaju, zbog čega nas onda blokiraju”, upitao se tada Forto.

Upit o rješavanju statusa vozača iz regije smo poslali i Delegaciji Evropske unije u Bosni i Hercegovini, ali do objavljivanja ovog teksta nismo dobili odgovor. Ukoliko ga dobijemo, naknadno ćemo ga objaviti.