Egipatsko-izraelski odnosi: ‘Hladni mir’ ili vojna eskalacija

Političke tenzije između Egipta i Izraela nedavno su eskalirale zbog egipatskog raspoređivanja vojnih snaga na Sinajskom poluotoku, što je izazvalo zabrinutost u Tel Avivu.

Čini se da su se promijenili ključni faktori koji određuju jedan od najsloženijih odnosa u regiji. To zahtijeva pažljivo iščitavanje međunarodnih, regionalnih i bilateralnih promjena unutar njihovog političkog, sigurnosnog i vojnog konteksta kako bi se predvidjela budućnost tog odnosa koji je godinama bio u središtu kontroverzi.

Uzimajući u obzir rastuće tenzije i scenarije za razvoj događaja u budućnosti te načine da se oni izbjegnu, Al Jazeerin Centar za studije (AJCS) objavio je analitički rad pod naslovom „Egipatsko-izraelski odnosi: Granice promjena i izgledi za budućnost“. Autor rada, istraživač Mohammad Ramadan Bashandy detaljno razmatra promjene u egipatsko-izraelskim odnosima, uzroke trenutnih napetosti te moguće scenarije u budućnosti.

Teret regionalnih promjena

Pogoršanje egipatsko-izraelskih odnosa u suprotnosti je s regionalnim trendom normalizacije odnosa arapskih zemalja s Izraelom od 2020. godine, kroz takozvane „Abrahamove sporazume“. Za razliku od mirovnog sporazuma iz Camp Davida, koji su 1978. godine postigli Kairo i Tel Aviv, „Abrahamovi sporazumi“ nude mir u zamjenu za ekonomsku korist, umjesto mira u zamjenu za teritorije. Također, u slučaju „Abrahamovih sporazuma“ inicijativa za mir dolazi od država koje su normalizirale odnose s Izraelom, što je suprotno od slučaja s Egiptom.

Regionalni utjecaj na odnose između Egipta i Izraela ogleda se u grozničavom arapskom nadmetanju u normalizaciji odnosa bez jasnih političkih ustupaka s izraelske strane. To je dovelo do toga da Izrael sve manje uzima u obzir moguću regionalnu reakciju na svoje napade na Palestince i susjedne zemlje, te da smanji očekivanja u pogledu podrške arapskih zemalja Egiptu u slučaju prijetnji njegovoj nacionalnoj sigurnosti. Takva situacija potaknula je Izrael da ojača odnose s drugim državama kako bi uravnotežio svoje interese u odnosu na Egipat kao posrednika, a ujedno i zaokupio Kairo pitanjima zaštite vlastite nacionalne sigurnosti.

Kairo svoje odnose s Tel Avivom vidi i kao sredstvo za poboljšanje svog položaja u Washingtonu, koji je igrao ključnu ulogu u Camp Davidu, ali sada njegov utjecaj postepeno blijedi.

Sjedinjene Američke Države nastoje se povući iz bliskoistočnih sukoba, posebno nakon eskalacije iranske prijetnje u nekoliko arapskih zemalja i širenja izraelskog partnerstva s regionalnim državama. Zbog toga u Kairu vlada osjećaj odsustva treće strane koja bi održavala ravnotežu interesa u mirovnim sporazumima.

To znači, između ostalog, da Egipat mora smanjiti oslanjanje na američku intervenciju u rješavanju svojih zahtjeva i vršenju pritisaka na Izrael, te diverzificirati svoje instrumente suprotstavljanja i odvraćanja izraelske tvorevine, naročito u svjetlu izraelskog fokusa na uspostavljanje odnosa sa Saudijskom Arabijom, i to na štetu Egipta.

Izraelski napad na Liban, ubistvo generalnog sekretara Hezbollaha Hassana Nasrallaha, uništavanje sirijskih vojnih kapaciteta i nastavak regionalne agresije mogu se posmatrati kao radikalna promjena u regionalnoj ravnoteži koja utječe na ulogu Kaira i prijeti njegovoj nacionalnoj sigurnosti.

Sve navedeno ukazuje na to da se Egipat suočava s izazovom izgradnje svog imidža u izraelskoj percepciji kao snažnog i potencijalno neprijateljski nastrojenog aktera, sposobnog da zaštiti svoju sigurnost i regionalne interese, koji posjeduje alate pritiska i sposobnost utjecaja. Takva percepcija je potaknula izraelski odgovor kroz prijetnje o prisilnom raseljavanju stanovništva iz Pojasa Gaze.

Hoće li ‘Camp David’ opstati?

Uzroci trenutnih napetosti između Egipta i Izraela mogu se podijeliti na političke, strateške, vojne i sigurnosne.

Na političko-strateškom planu, došlo je do neformalnog pogoršanja odnosa između dvije države, što se ogleda u sljedećem:

• Egipat je ignorirao izraelski prijedlog za imenovanje novog ambasadora u Kairu, a svog ambasadora iz Tel Aviva pozvao je na konsultacije, bez službenog obrazloženja za njegovo povlačenje.
• Egipat se pridružio tužbi Južne Afrike protiv Izraela pred Međunarodnim sudom pravde.
• Odbacio je optužbe da su egipatske obavještajne službe izmijenile uvjete sporazuma o prekidu vatre u Pojasu Gaze kada su ga predstavile Islamskom pokretu otpora (Hamas) i zaprijetio da će se povući iz posredovanja.
• Egipatsko predsjedništvo odbilo je telefonski razgovarati s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom.

Zahlađenje u odnosima uglavnom je posljedica neslaganja oko toga kako postupiti prema pokretu Hamas. Egipat smatra da je eliminacija Hamasa naivno i kratkovidno rješenje koje bi samo utrlo put ekstremnijim frakcijama. Umjesto toga, predlaže izgradnju odnosa s uglednicima u Pojasu Gaze koji bi zamijenili ulogu Hamasa. Međutim, i ta opcija se smatra teško ostvarivom i mogla bi dovesti do većeg haosa i prekograničnog terorizma.

Ovdje jasno dolaze do izražaja vojno-sigurnosni razlozi za zaoštravanje odnosa između dvije strane. Nakon pojave grupe Sinajski vilajet (Wilayat Sinai), vojni aneks Sporazuma iz Camp Davida faktički je suspendiran. Egipat je tražio izmjene koje bi omogućile prisustvo tri puta više vojnika od dopuštenog u sporazumu. Međutim, izraelska želja da raseli Palestince i zadrži kontrolu nad koridorom Salah al-Din (Philadelphi) vratili su odnose na početnu tačku.

Kairo se protivi prisustvu izraelskih vojnika u blizini njegovih osjetljivih objekata ili kontroli Izraela nad svim prijelazima na granici s Gazom, naročito nakon raspoređivanja tenkova i vojnog osoblja izvan granica Zone D prilikom napada na Rafah.

Napetosti s Izraelom porasle su nakon preuzimanja koridora Morag (Sufa koridor) na jugu Pojasu Gaze, sa ciljem odvajanja Khan Younisa od Rafaha, u sklopu priprema za realizaciju plana bivšeg izraelskog premijera Ariela Sharona poznatog kao „Pet prstiju“. Cilj ovog plana bio je podijeliti Gazu na pet područja: Erez, Netzarim, Kissufim, Morag i Philadelphi.

Ova podjela bi mogla prekinuti geografsku povezanost između Gaze i Sinaja, te isprazniti prostor širine pet kilometara između koridora Morag i Philadelphi, na kojem bi bila raspoređena vojna pojačanja i oružje za nadzor i prisluškivanje.

Ako se provede, ovaj plan bi mogao povećati pritisak na Kairo, koji se boji da bi izraelska vojna greška mogla izazvati odgovor Egipta što bi dovelo do urušavanja vojnog aneksa Sporazuma iz Camp Davida.

Egipat odbacuje izraelsko-američki plan raseljavanja Palestinaca iz nekoliko razloga, uključujući humanitarni teret, eliminaciju palestinskog pitanja i strah da bi regija Sinaj mogla postati početna tačka za napade na Izrael.

Dok Izrael najavljuje formiranje posebnog tijela koje će olakšati „dobrovoljni odlazak“ Palestinaca iz Pojasa Gaze, Egipat je predložio plan vrijedan oko 50 milijardi dolara za obnovu Pojasa Gaze, u nastojanju da ponudi alternativu za plan američkog predsjednika Donalda Trumpa da zauzme Gazu i pretvori je u turističko odredište.

S druge strane, Izrael sa zabrinutošću posmatra rast vojne moći Egipta. Egipat ima veliku vojsku, oružje, avione, podmornice, brodove, projektile, te veliki broj naprednih tenkova i kopnenih snaga.

Ovu zabrinutost izrazili su bivši izraelski načelnik generalštaba Herzi Halevi i izraelski ambasador pri Ujedinjenim narodima Danny Danon, koji su izjavili da Egipat predstavlja sigurnosnu prijetnju u budućnosti zbog stalnog jačanja vojnih sposobnosti.

Izraelski mediji opisali su deklaraciju o borbenoj spremnosti Treće kopnene armije egipatske vojske kao „put ka konfrontaciji“ s obzirom na to da je misija Treće armije osiguravanje Sueckog kanala, sjevernog Sinaja i granice Egipta s Pojasom Gaze.

Budući scenariji

Budućnost egipatsko-izraelskih odnosa može se posmatrati kroz dva moguća scenarija:

• Scenarij vojne eskalacije ako Izrael nastavi potkopavati sigurnosne, političke i ekonomske interese Egipta. Tome bi moglo prethoditi smanjenje diplomatskog prisustva, zamrzavanje vojne koordinacije, uspostava vojnih kontrolnih tačaka, raspoređivanje odbrambenih formacija i suspenziju 4. člana mirovnog sporazuma, a na kraju i povlačenje iz posredovanja.
• Scenarij nastavka hladnog mira uz očuvanje sigurnosne koordinacije i ekonomske saradnje, što bi moglo biti potaknuto izraelskom potrebom za egipatskom posredničkom ulogom u dogovoru o razmjeni zarobljenika, osiguravanju stabilnosti u Gazi nakon rata, zajedničkim ekonomskim interesima i potrebom Izraela da održi dobru reputaciju u Egiptu kako bi se dovršio proces normalizacije odnosa s arapskim državama.

Konačne analize pokazuju da se međunarodni i regionalni kontekst neprestano mijenjaju, te da se egipatski vojni i sigurnosni kapaciteti moraju brzo, kontinuirano i proaktivno prilagođavati tim promjenama, u skladu s regionalnim položajem Egipta i njegovim sigurnosnim, vojnim i strateškim interesima.