Trebaju li građani plaćati doprinose umjetnicima sa ogromnim zaradama

Nedavno privođenje Mileta Kekina, bivšeg frontmena Hladnog piva, radi sumnje u malverzacije s kupovinom zemljišta u Bujama, na području Istre, otvorilo je i pitanje kome sve od umjetnika Republika Hrvatska plaća doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Hrvatski mediji su prenijeli informaciju kako je i Kekin među umjetnicima kojima država plaća doprinose. Odmah potom se pojavio i podatak kako, prema podacima iz imovinske kartice saborske zastupnice Ivane Kekin, njen suprug godišnje zaradi 130.733,41 eura, u bruto iznosu, od samostalne umjetničke djelatnosti.

No, Kekin nije jedini umjetnik kojem država uplaćuje doprinose za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Tu privilegiju ostvaruje gotovo 1.400 hrvatskih umjetnika među kojima su i pjevači poput Marka Perkovića Thompsona, koji će u srpnju imati koncert na kojem će biti nekoliko stotina tisuća ljudi, ali i Severina koja je svoj novogodišnji koncert u Sarajevu, prema pisanju bosanskohercegovačkih medija, naplatila 400.000 eura. Tu su i brojni drugi umjetnici koji iz mjeseca u mjesec i iz godine u godinu zarađuju velik novac o kojem mnogi mogu samo sanjati.

„Riječ je o 1.388 umjetnika koji su prethodno prošli stroge kriterije da bi ostvarili pravo na pokrivanje doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. To su najbolji umjetnici koji postoje u Hrvatskoj. Međutim, jesu li to osobe za koje treba u nekom novom modelu zakona pronaći kako im pomoći, a mi smo to predložili u prijedlogu zakona 2019. godine, kojeg zbog COVID-a nismo mogli donijeti […] U tom zakonu predvidjeli smo donošenje minimalnog i maksimalnog cenzusa te revizije koja bi riješila ove slučajeve”, rekao je Krešimir Partl, državni tajnik u Ministarstvu kulture i medija.

Dodao je kako sukladno važećem Zakonu Mile Kekin ima svako pravo da mu država uplaćuje mirovinsko i zdravstveno osiguranje te da su pri tome ispoštovani umjetnički kriteriji koji su vrlo strogi i mjerljivi kako bi se mogla uživati ta prava. Istakao je kako nije dobro da se, za zbog pet, šest posto onih od ukupnog broja, počne licitirati imenima i govoriti tko zarađuje više, a tko manje.

Revizija ukinuta

Pravilnik koji je na snazi definira financijske limite za priznavanje prava na uplatu doprinosa, ali isto tako ostavlja i diskrecijsko pravo Stručnog povjerenstva Hrvatske zajednice slobodnih umjetnika (HZSU) da ga uvrsti na tu listu.

“Članovi HZSU-a su samostalni umjetnici koji profesionalno obavljaju samostalnu umjetničku djelatnost i čije umjetničko stvaralaštvo i javno djelovanje predstavlja zamjetan doprinos hrvatskoj kulturi i umjetnosti, odnosno samostalni umjetnici kojima je Stručno povjerenstvo za priznavanje prava samostalnih umjetnika, uz naknadno odobrenje ministra nadležnog za kulturu, priznalo pravo na uplatu obveznih doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske”, stoji na stranicama HZSU-a.

Ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek pojasnila je kako se do prije deset godina cenzus provjeravao revizijom, pa su tako neki umjetnici ispali s tog popisa. Međutim, revizija je ukinuta pa tako Obuljen Koržinek najavljuje promjenu Pravilnika jer je, kako je najavila, u pripremi novi zakon o umjetnicima. Taj zakon se počeo brusiti u vrijeme pandemije, ali još nije ugledao svjetlo dana.

U Registru umjetnika kojima država pokriva doprinose su ne samo glazbenici nego i književnici, slikari, dizajneri, ali i plesači i glumci. Slobodnim umjetnicima porezni obveznici plaćaju za doprinose jer njihov rad, kako se pojašnjava, doprinosi kulturi i društvu, a ne može svatko ni biti samostalni umjetnik.

“Većini umjetnika je pomoć od velikog značaja, no postoje pojedinci koji zarađuju puno, ali nema načina obustave isplate doprinosa. Segment u kojem se tražila financijska revizija ukinut je u Pravilniku 2015. godine. Umjetnici moraju pokazati financijski cenzus samo kad ulaze u sustav, a financijska revizija je ukinuta. Treba donijeti novi zakon i novi pravilnik”, rekla je Obuljen Koržinek.

U cijeloj ovoj priči oko plaćanja doprinosa od strane države umjetnicima koji jako dobro zarađuju, Obuljen Koržinek je rekla kako je prije devet godina najavila reformu u kulturi koja bi uredila sve te odnose iz sfere obaveza i prava kulturnih radnika, ali ona do danas nije napravljena. Stoga se radi po pravilima koji pojedine kulturne radnike diskriminira.

Državi daju puno više

Na temu umjetnika kojima država plaća doprinose, a kroz slučaj Mile Kekina, govorio je i Hrvoje Kovačević, predsjednik Upravnog odbora Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Njemu u tom slučaju ništa nije sporno.

„Izdvajanje po samostalnom umjetniku je 9.450 eura godišnje, a Mile Kekin je zaradio 130.000 eura bruto. Koliko je on poreza platio? Platio je tri puta više državi nego što je od nje dobio. Mile Kekin je državi dao puno više nego što je dobio i to ne samo kroz porez, nego i promociju države, ali i unošenje svojih autorskih djela u kulturni korpus države. Svi su se počeli baviti time koliko je Mile Kekin zaradio ne baveći se u isto vrijeme i time koliko je on državi dao zauzvrat. On je taj novac svakako zaradio stvarajući dodanu vrijednost“, rekao je Kovačević.

Dodaje kako umjetnici nisu kreditno sposobni, ne smiju u minus i to što im država uplati doprinose pomaže u odluci da ostanu samostalni umjetnici i nastave dalje proizvoditi umjetničke sadržaje.

Svoje viđenje u vezi isplate doprinosa umjetnicima iznio je i Nikša Bratoš, predsjednik Glavnog odbora Hrvatske glazbene unije (HGU) i član stručnog povjerenstva HZSU-a za prijam novih članova. Prema njegovim riječima, to što je Kekin zaradio u godinu dana, kao i bilo koji drugi umjetnik, nije nešto što je ostalo njemu nego da se tu radi o bruto iznosu.

„Samostalni umjetnici imaju rashode. Tu su i troškovi prijevoza, kombija, razglasa, kao i troškovi ljudi koji rade s njim. Relevantan doprinos hrvatskoj kulturi je ono što je prvi preduvjet za prijem u zajednicu samostalnih umjetnika. Nemojmo zaboraviti i kako uporno imamo hajku na ljude koji malo više zarađuju, ali stalno zaboravljamo da oni koji više zarađuju više i plaćaju u proračun. Oni ga financiraju, oni mu nisu na teret“, rekao je Bratoš.

Gnjevni građani

Uz umjetnike kojima porezni obveznici, koji često rade za minimalac i o godišnjim zaradama većine njih mogu samo sanjati, plaćaju doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje su i mnogi drugi. Tu se prije svih misli na političare, predsjednika Republike, predsjednika Vlade, ministre, saborske zastupnike, načelnike, gradonačelnike, župane i mnoge druge. Svi oni zarađuju mjesečno nekoliko puta više nego obični građani. Primjera radi, načelnici i malih općina imaju mjesečne neto plaće oko 3.000 eura, a gradonačelnici još i više. Pri tome njihovi rezultati rada vrlo često nisu mjerljivi, a sve to ide toliko daleko da neki ni ne dolaze na posao redovito.

U isto vrijeme zanimljivi su komentari građana koji najvećim dijelom ne mogu zamisliti da država, odnosno oni sami, plaćaju doprinose osobama koje godišnje zarađuju tolike novce.

„Je li to normalno? Oni zarađuju tolike novce, voze skupe automobile, imaju stanove, kuće i tko zna što još, a država im plaća doprinose. Mislim kako neke stvari se mogu događati samo kod nas. Ako toliko zarađuju pa valjda si mogu platiti doprinose“, „Kada im već građani plaćaju doprinose zašto onda ulaznice na njihove koncerte nisu besplatni za građane?“, „Tko će meni platiti doprinose ako ja danas ostanem bez posla? Nitko. Tako treba da se odnosi država i prema njima. Kada ne mogu od svog rada plaćati doprinose onda neka promjene posao kao i svi drugi i riješen problem. Hrvatska ne može naprijed dok mi na ovakve stvari bacamo novac“, „Kada vidim kakve sve ministre i saborske zastupnike plaćamo i koliko ih plaćamo to što dajemo Kekinu i ostalima i nije strašno. Kad je bal neka je maskenbal“, „Pita li mene tko imam li novaca da platim doprinose, kolika mi je plaća i slično? Ovo je sramotno ali to je Hrvatska“… samo su neki od komentara na društvenim mrežama građana koji sve to plaćaju.