Zagrebačka vlast dvije godine ignorira inicijativu za imenovanjem Trga ahmićkih žrtava

Vlast u Zagrebu, premda lijevo-zelenog političkog usmjerenja, već dvije godine ignorira zahtjev hrvatskih i bosanskohercegovačkih nevladinih organizacija da jedan trg u Zagrebu ponese ime “Trga ahmićkih žrtava”, u znak sjećanja na 116 civila, uključujući žene i djecu, koje su 16. travnja 1993. ubili vojnici HVO-a koji su tog jutra napali i opustošili Ahmiće, selo nadomak Viteza u srednjoj Bosni.

U ožujku 2023., četiri nevladine organizacije za ljudska prava iz Hrvatske i jedna i Bosne i Hercegovine službeno su od vlasti grada Zagreba, koju vodi gradonačelnik Tomislav Tomašević iz zeleno-lijeve političke platforme Možemo!, zatražile imenovanje Trga ahmićkih žrtava. Riječ je o Centru za žrtve rata Rosa, Centru za građansku hrabrost, Centru za suočavanje s prošlošću Documenta i Ženskoj mreži Hrvatske te o Udruženju za društvena istraživanja i komunikacije iz Sarajeva.

U dvije godine, otkako su uputile službenu inicijativu, te udruge od vlasti grada Zagreba nisu dobile nikakav odgovor, pa zaključuju kako inicijativa nije još uvrštena ni u početak procedure za imenovanje trga, koja i inače zahtijeva vrijeme i više stupnjeva odlučivanja. U srijedu, 16. travnja, novinar Al Jazeere poslao je glasnogovornici Grada Zagreba Dinki Živalj pitanje zašto Grad Zagreb do danas nije službeno ni odgovorio na spomenutu inicijativu te smatraju li gradonačelnik Tomislav Tomašević i gradska vlast da Zagreb treba dobiti Trg ahmićkih žrtava. Do trenutka objavljivanja ovog teksta, odgovor nismo dobili.

Nema u tome ničeg neobičnog. Ignorancija kojom čak i lijeva vlast u Zagrebu zanemaruje moralnu obvezu da osigura trajni spomen na žrtve zločina koji je, prema nekoliko pravomoćnih presuda Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), politički inspiriran iz Zagreba, odražava opći stav hrvatske politike i velikog dijela društva prema hrvatskome dijelu odgovornosti za ratne zločine tijekom rata HVO-a i Armije BiH 1993. i 1994. godine.

Kako bi se suprotstavile toj okorjeloj šutnji, spomenute nevladine organizacije i ove su godine, kao i nekoliko prethodnih, na dan ahmićkoga zločina u Zagrebu organizirale prosvjedno stajanje na glavnome gradskom Trgu i poslije njega javnu tribinu o društvenom odnosu prema teškom nasljeđu rata HVO-a i Armije BiH. U priopćenju koje su objavile tim povodom organizacije su od hrvatske vlasti zatražile “da se odgovorno odnose prema ratnom zločinu počinjenom u naše ime na način da obilježavaju ovaj datum i odaju pijetet civilnim žrtvama ubijenim na teritoriju BiH, na isti način kao što se odaje poštovanje žrtvama poginulim u ratu na prostoru Hrvatske”.

“Zahtijevamo da se informacije o ovom zločinu uvrste u sve oblike povijesnog sjećanja putem javnih medija i institucionalnih manifestacija. Također, da se uvrste na odgovarajući i odgovoran način u povijesne udžbenike. Zahtijevamo da glavni grad Republike Hrvatske preuzme svoj dio odgovornosti za suočavanje s prošlošću te da imenuje Trg ahmićkih žrtava u Gradu Zagrebu”, stoji u priopćenju pet nevladinih organizacija iz Hrvatske i BiH.

“'Trg ahmićkih žrtava’ je važan kao iskaz pijeteta žrtvama ratnog zločina”, objasnile su organizacije u priopćenju. “Doprinosio bi osvještavanju i educiranju javnosti, te prevenciji zločina. Već treću godinu zahtijevamo od Grada Zagreba pozitivan odgovor na inicijativu. Istina, sjećanje i dobrosusjedski odnosi trebali bi se graditi djelima, a ne samo riječima. Odgovornim obrazovanjem i informiranjem građana, Republika Hrvatska može napraviti konkretan korak u sprečavanju ponavljanja ovakvih zločina u budućnosti”, dodale su.

Aktivisti su u srijedu, 16. travnja, na simbolički važnome mjestu, pred spomenikom banu Jelačiću u središtu istoimenog glavnog trga u Zagrebu, održali polusatno prosvjedno stajanje držeći tri transparenta: popis svih 116 žrtava masakra u Ahmićima, crnu tkaninu s natpisom “Ahmići – 16. 4. 1993.” i natpis u obliku ploče s imenom “Trga ahmićkih žrtava” i tekstom: “Ratni zločin nad 116 bošnjačkih civila koji su počinile postrojbe HVO-a 16. 4. 1993. MKSJ je ustanovio odgovornost političkog i vojnog vrha RH”.

Nakon protestnog stajanja održana je javna tribina “Zašto je Zagrebu potreban Trg ahmićkih žrtava?” na kojoj je novinarka zagrebačkog tjednika Novosti Tamara Opačić primijetila kako je “porazno što na tribinu nije došao nitko iz Grada Zagreba”. Voditeljica Centra za suočavanje s prošlošću Documenta Vesna Teršelič kazala je kako bi bilo važno da  “Trg ahmićkih žrtava” uđe u fond imena za potencijalno imenovanje trgova i ulica u Zagrebu, što je prvi korak u propisanoj proceduri.

Aktivisti su konstatirali kako pamćenje žrtava zločina iz devedesetih slabi iz godine u godinu: podsjećajući kako se hrvatski predsjednik Ivo Josipović prije petnaest godina, 2010., poklonio u Ahmićima i održao važan govor u Parlamentu BiH, te kako su hrvatski i srpski predsjednik Ivo Josipović i Boris Tadić iste godine uputili izraze uzajamnog žaljenja na na mjestima zločina Ovčara kod Vukovara i u Paulin Dvor kod Osijeka, Tamara Opačić ustvrdila je kako je “danas nezamislivo da hrvatski premijer Andrej Plenković ode u Ahmiće ili predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na Ovčaru”.

Istoga dana, u srijedu, 16. travnja, Centar za suočavanje s prošlošću Documenta priopćenjem se prisjetio i zločina nad devetnaest civila i trojicom zarobljenih pripadnika HVO-a koje su na dan pokolja u Ahmićima, 16. travnja 1993., u hercegovačkom selu Trusina ubili pripadnici jedinice za posebne namjene Armije BiH “Zulfikar”, koji su za taj zločin osuđeni pred Sudom BiH. Zločin u Trusini “ostaje bolna točka u povijesti tog kraja”, objavila je Documenta u priopćenju. Danas, napušteno selo dvadesetak kilometara od Konjica posjećuju samo oni koji polažu cvijeće u znak sjećanja na stradale, a Dragica Tomić iz Udruge obitelji poginulih hrvatskih branitelja jedna je od rijetkih koja organizira komemoracije i podsjeća na važnost priznavanja patnje svih žrtava.

Tvrdnju da žrtve rata HVO-a i Armije BiH u Hrvatskoj sve više padaju u zaborav potkrepljuju i statistike. Prije tri godine, 2022., hrvatski ogranak Inicijative mladih za ljudska prava (YIHR) proveo je istraživanje “Ratne devedesete iz perspektive mladih u Hrvatskoj”, koje je pokazalo da 80% mladih u Hrvatskoj nikad nije čulo za zločin u Ahmićima, te da više od 60% njih ne zna gotovo ništa o zločinima hrvatskih snaga u ratu u BiH. Te je rezultate u prošlogodišnjem intervjuu za Al Jazeeru komentirala koordinatorica YIHR-a za Hrvatsku Senna Šimek, koja je kazala kako neznanje mladih generacija nije iznenađujuće, jer  “obrazovne politike povijesti ne nastaju u vakuumu, već su rezultat trendova na nacionalnoj razini”. “To vrlo jasno proizlazi iz kontinuirane državne politike Republike Hrvatske koja ne želi priznati sudski dokazane činjenice o odgovornosti hrvatskog političkog i vojnog vrha RH tijekom rata u BiH niti se želi distancirati od osuđenih ratnih zločinaca”, kazala je Senna Šimek.

Trideset dvije godine nakon monstruoznog zločina, dakle, može se zaključiti kako su cjelokupna hrvatska politika i većinski dio društva etički potpuno zakazali kada je riječ o prepoznavanju i prihvaćanju odgovornosti za strahote Ahmića koje, osim što su same po sebi najteži masakr u ratu HVO-a i Armije BiH, simboliziraju i ostale ratne zločine hrvatske strane u tom sukobu, koji je MKSJ okarakterizirao kao međunarodni sukob za koji je odgovorno zločinačko udruživanje hrvatskoga državnog vrha na čelu s hrvatskim predsjednikom Franjom Tuđmanom. Posljednji koji se žrtava ustrajno sjećaju, i koji ne odustaju da barem obljetnički podsjete na kolektivnu moralnu obvezu suosjećanja sa žrtvama i odricanja od zločina, aktivisti su za ljudska prava. Oni, ako je to ikakva utjeha, zasigurno neće odustati. Ili, kako je u Zagrebu 16. travnja, na 32. obljetnicu zločina u Ahmićima, rekao koordinator sarajevskog Udruženja za istraživanje i komunikacije Edvin Kanka Čudić: “Sve dok postoji ijedan Zagrepčanin koji se ne slaže sa službenom politikom, to je naša pobjeda”.