Udaljava li se Rusija od Irana radi približavanja SAD-u

Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi najavio je da će tokom posjete Rusiji predati „pisanu poruku“ vrhovnog vođe Alija Khameneija ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu.

Glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova Esmail Baghaei potvrdio je da će Araghchi s ruskim zvaničnicima u Moskvi razgovarati o nedavnim pregovorima između Teherana i Washingtona održanim u Omanu.

Rusija, koja ima stalno mjesto u Vijeću sigurnosti UN-a i pravo veta, ima značajnu ulogu u nuklearnim pregovorima između Zapada i Irana, s obzirom na to da je saveznik Teherana i jedna od potpisnica nuklearnog sporazuma iz 2015. godine iz kojeg su se Sjedinjene Američke Države povukle 2018.

Podrška uz određene uvjete

Rusija je pozvala da se umjesto mjera koje bi mogle izazvati eskalaciju, prioritet da diplomatskim kontaktima. Prošle sedmice su u Moskvi održane stručne konsultacije s Kinom i Iranom o iranskom nuklearnom programu.

Kremlj je saopćio da računa na održavanje druge runde pregovora između Washingtona i Teherana. Dodao je da je Moskva spremna pomoći u rješavanju pitanja iranskog nuklearnog programa političkim i diplomatskim putem. Također je ukazao na mogućnost da bi Rusija i Kina mogle biti garanti potencijalnog američko-iranskog sporazuma zasnovanog na međusobnim pregovorima.

Mikhail Ulyanov, ruski predstavnik pri međunarodnim organizacijama u Beču, izjavio je da se sastao s generalnim direktorom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafaelom Grossijem te da su razgovarali o budućim pregovorima između IAEA-e i Irana.

Profesor političkih nauka Mostafa Najafi smatra da je podrška Rusije iranskom nuklearnom programu uvjetovana nizom važnih faktora, kao što su:

• stepen razvijenosti iranskog nuklearnog programa i njegovi ciljevi
• nivo odnosa između Irana i Rusije
• nivo odnosa između Irana i Zapada
• nivo odnosa između Rusije i Zapada.

Govoreći za Al Jazeeru, Najafi je objasnio da Rusija ni na koji način ne podržava napredan i nekontrolirani nuklearni program pod kontrolom Teherana. U tom pogledu postoji saglasnost u stavovima i interesima između Moskve i zapadnih zemalja, uključujući SAD. Ipak, Rusija podržava ograničen i nadziran program pod kontrolom Irana ili mu se barem ne protivi.

Najafi vjeruje da će Moskva nastaviti pružati podršku Teheranu u suočavanju s američkim i evropskim pritiscima sve dok se ne ispune ovi uvjeti:

• da bude uvjerena kako pregovori Irana sa SAD-om neće dovesti do udaljavanja Teherana od Moskve
• da ti pregovori ne dovodu do eskalacije napetosti i oštrog usklađivanja interesa sa Zapadom
• da pregovori ne utječu negativno na partnerstvo Rusije s arapskim zemljama u regiji i s Izraelom
• da se interesi Moskve uzmu u obzir u svim pregovorima sa Zapadom.

Najafi napominje da je podrška koju Rusija pruža Iranu u Vijeću sigurnosti i agenciji IAEA porasla u odnosu na ranije, ali da je „ta podrška pretežno političke prirode“. Kada je riječ o vojnoj sferi, Teheran je, kako ističe, „svjestan da ne može ozbiljno računati na konkretnu podršku Moskve.“

Usklađivanje interesa

Politički analitičar Ali Mousavi Khalkhali izjavio je za Al Jazeeru da nije nemoguće precizirati kakve bi garancije Rusija mogla ponuditi, ali je sasvim prirodno da Iran – kao njen strateški partner – uzme u obzir interese Moskve u bilo kakvim pregovorima sa SAD-om ili Zapadom općenito.

Prema njegovim riječima, Rusija može doprinijeti olakšavanju pregovora, a Iran može računati na njenu podršku sve dok Moskva ima interes koji se može ostvariti kroz te pregovore, što bi Rusiju moglo učiniti konstruktivnim faktorom u njihovom ishodu.

Stručnjak za međunarodne odnose Ashkan Mombeini smatra da, suprotno tvrdnjama zapadnih zemalja, ne postoji nikakav sukob interesa između Irana i Rusije. Zapravo, njihova saradnja u oblastima poput energetike, naoružanja i iranskog nuklearnog programa pokazuje potpunu usklađenost interesa.

Za Al Jazeeru je izjavio da je Rusija uvijek podržavala stav Teherana u suprotstavljanju nezakonitim pritiscima SAD-a i Evrope. Također je isticala legitimno pravo te zemlje da posjeduje nuklearne tehnologije u mirnodopske svrhe. Objasnio je da Moskva smatra iranski nuklearni program ključnim elementom tog savezništva i vidi ga kao isključivo mirnodopsku aktivnost te kako se protivi zapadnim sankcijama, koje smatra političkim i nepravednim.

Mombeini je istaknuo da pritisci Zapada nisu oslabili iransko-ruske odnose, već su ih dodatno ojačali i učvrstili bilateralnu i multilateralnu saradnju između dvije zemlje. Naglasio je da su Teheran i Moskva strateški saveznici i ključni akteri u oblikovanju budućnosti regije i svijeta.

Korisno posredovanje

U Moskvi među ruskim analitičarima vlada gotovo jednoglasno mišljenje da je rusko posredovanje u pregovorima između Irana i SAD-a korisno za Islamsku Republiku. Smatraju da će ovo posredovanje, zajedno s nedavnim smanjenjem napetosti između Washingtona i Moskve, doprinijeti ublažavanju tenzija u odnosima između Teherana i Washingtona, te na ispravan način prenijeti suštinu iranskih interesa američkoj strani.

Također, svaki nuklearni sporazum između Teherana i Washingtona bio bi koristan i za Rusiju, smatra stručnjak za bliskoistočna pitanja Andrey Ontikov. Prema njegovim riječima, to bi omogućilo Moskvi da se fokusira na druga pitanja, poput rata s Ukrajinom. Za Al Jazeeru dodaje da bi se rješavanje „iranskog problema“ moglo pozitivno odraziti na proces zbližavanja Rusije i SAD-a koji se počeo nazirati u posljednje vrijeme, posebno u vezi s ukrajinskim pitanjem.

Međutim, Ontikov ne isključuje mogućnost da bi intenziviranje dijaloga između Washingtona i Moskve od početka mandata Donalda Trumpa, kao i pojava nade za rješavanje sukoba u Kijevu, uz očekivanja da će doći do približavanja dvije zemlje i na drugim poljima, moglo navesti Irance da zabrinuto prate događaje, strahujući da bi Teheran mogao postati predmet trgovine u diplomatskoj igri.

Prema njegovim riječima, i rusko vodstvo osjeća određeni nedostatak povjerenja, budući da u Iranu postoje prozapadni krugovi koji žele da evropska trojka (Velika Britanija, Njemačka i Francuska) preuzme posredničku ulogu, a ne Moskva, iako je upravo ta trojka, kako kaže, kontinuirano obmanjivala Teheran i vodila neprijateljsku politiku prema njemu.

U svakom slučaju, Ontikov smatra da bi scenarij u kojem bi iransko-američki pregovori završili obostranim ustupcima i odustajanjem od strogih zahtjeva mogao neutralizirati uzajamnu rusko-iransku zabrinutost i staviti tačku na testiranje čvrstoće njihovih strateških odnosa.

Strateški saveznik

Ekonomski analitičar Andrej Zajcev izjavio je za Al Jazeeru da će, ako se riješi pitanje iranskog nuklearnog programa i ukinu sankcije, strateški saveznik Moskve napokon „odahnuti“ i početi razvijati svoj izvoz, pa čak i cijelu iransku ekonomiju.

Navodi dalje da s ekonomske tačke gledišta sporazum između Washingtona i Teherana ne ide u prilog Moskvi. Kao jedan od najvećih proizvođača nafte, Iran bi mogao ubrzano povećati izvoz tog energenta, a potom i cijela Organizacija zemalja izvoznica nafte (OPEC), što bi moglo dovesti do pada cijena nafte na svjetskom tržištu.

Prema njegovom mišljenju, izvoz sirovina predstavlja kamen temeljac ruske ekonomije, pa bi zbog toga povećanje ponude nafte na tržištu značilo veliku prijetnju za Moskvu, jer je direktno povezano s nižim cijenama nafte.

Objašnjava da je riječ o gubitku dijela deviznih prihoda i padu potražnje. Ako do toga dođe, očekuje se da će se ruski izvoz, uvoz, investicije, potrošnja i BDP brzo opasti, dok će inflacija i ključna kamatna stopa rasti.

Budući da Kremlj i dalje daje prioritet razvijanju odnosa s nezapadnim zemljama, kako Zajcev naglašava, Rusiji će Iran i dalje biti potreban. Iranska teritorija bi mogla poslužiti kao dodatni kanal za pristup međunarodnim tržištima Azije. Pogotovo kada se Rusija nađe u situaciji u kojoj su svi glavni pravci snabdijevanja istovremeno zatvoreni. U tom kontekstu, Moskva neće odbaciti alternativne opcije.

Zajcev smatra da zbog toga pregovori između Trumpa i Putina ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju rusko-iranskoj saradnji, iako bi u bliskoj budućnosti moglo doći do manjih razilaženja.