Bitke na kopnu i na moru: Britanija eskalira konfrontaciju s Rusijom

Napori američkog predsjednika Donalda Trumpa da uvjeri svoje zapadne saveznike da svoje neprijateljstvo prema Moskvi preusmjere ka većem zbližavanju izgleda nisu uspjeli utjecati na jedno od načela britanske vanjske politike – gledanje na Rusiju isključivo kroz prizmu sumnje i strepnje.

U proteklih nekoliko sedmica, niz britanskih stavova i odluka došao je brzo, a svi šalju poruke, u različitim pravcima, da je britanska sigurnosna doktrina, po kojoj se Rusija smatra glavnim neprijateljem Londona, čvrsto ukorijenjena i teško da će se uskladiti sa željom aktuelne američke administracije da uspostavi bliže odnose s Rusijom.

Ujedinjeno Kraljevstvo nije oklijevalo da Rusiju ponovo svrsta među države koje su prijetnja njenoj nacionalnoj sigurnosti, u okviru novog sistema registracije koji bi trebao stupiti na snagu na ljeto. Taj sistem prati strani utjecaj u zemlji i nastoji ograničiti njegov utjecaj na javne politike. Britansko ministarstvo unutrašnjih poslova pozvalo je sve entitete povezane s Moskvom da otkriju te veze ili će se suočiti sa zatvorskom kaznom.

Pomorska bitka

Praćenje bilo kakvog traga Rusa proširilo se i na druge, netradicionalne frontove sukoba. Britanske novine The Sunday Times izvijestile su da Rusi postavljaju podvodne senzore kako bi pratili i ometali kretanja britanskih nuklearnih podmornica. Izvještaj je uslijedio nakon što su lokalni ribari i jedinice Kraljevske mornarice Velike Britanije sasvim slučajno otkrili te uređaje u britanskim vodama, a neke od njih valovi su izbacili na obalu Škotske.

Međutim, ono što Velika Britanija smatra ozbiljnom prijetnjom svojoj nacionalnoj sigurnosti ruski ambasador u Londonu Andrej Kelin vidi samo kao pretjeranu dramu koju britanski političari plasiraju u javnosti. Ipak, u intervjuu za BBC, nije negirao postojanje špijunskih operacija nuklearnih podmornica u britanskim vodama.

Britanske novine The Telegraph izvijestile su da Kraljevska mornarica pomno prati „ruske špijunske brodove“ u blizini teritorijalnih voda, koje optužuje za pokušaje mapiranja ključne podvodne infrastrukture i planiranje pokušaja sabotaže komunikacijskih kablova u sjevernom Atlantiku.

U novinama se dodaje da vojni zvaničnici pokušavaju razviti odbrambene sisteme koji bi ometali sposobnosti ruskih špijunskih uređaja i omogućili njihovo lociranje, nakon što je zabilježena eskalacija incidenata sabotaže podmorskih kablova u Baltičkom i Sjevernom moru od kako je počela ruska invazija na Ukrajinu.

Britanski zvaničnici ne kriju sve veću zabrinutost da bi podmorska infrastruktura zemlje mogla postati ranjivija na moguće ruske napade. Bivši šef britanske tajne obavještajne službe MI6 Alex Younger upozorio je prije nekoliko dana na rusku sabotažu energetskih i komunikacijskih cjevovoda ispod mora, pozivajući London da se pripremi za neposrednu konfrontaciju s Moskvom.

Priprema za konfrontaciju

Paul Gibson, bivši zvaničnik britanskog ministarstva odbrane, smatra da se posljednja eskalacija Velike Britanije protiv Rusije može protumačiti kao reakcija na uzastopne geopolitičke promjene na evropskom kontinentu, ali je u svojoj srži to samo još jedno poglavlje tradicionalnog decenijskog neprijateljstva između dvije strane i potvrda doktrine koja je oblikovala Sjevernoatlantski savez (NATO) još od njegovog nastanka kao brana protiv bivšeg SSSR-a.

Za Al Jazeeru je rekao da, iako London ima potrebu za jačanjem svojih vojnih kapaciteta i povećanjem vojne potrošnje, on posjeduje tehnološki napredne odbrambene mogućnosti koje mogu ograničiti utjecaj ovih ruskih špijunskih prijetnji po svoje interese.

Međutim, ovaj britanski vojni stručnjak sumnja u sposobnost Velike Britanije da prikupi dovoljan broj vojnika da bi se mogla suprotstaviti vojsci veličine ruske u slučaju bilo kakvog oružanog sukoba. To je ono što je izazvalo zabrinutost među vojnim i političkim zvaničnicima, koji ne isključuju mogućnost uvođenja obaveznog vojnog roka, dok porede broj žrtava u ukrajinskom ratu s potencijalnim gubicima u slučaju bilo kakve konfrontacije s Moskvom.

Ipak, bitka koja se vodi na morima samo je odjek žešćeg sukoba koji bi mogao izbiti svakog trenutka na kopnu, dok Velika Britanija predvodi evropske zemlje koje podržavaju Kijev u njegovom ratu protiv Rusije.

Velika Britanija insistira na naporima za mobiliziranje vojne i političke podrške Ukrajini protiv Rusa. Prošle sedmice joj je pružila dodatnu pomoć u iznosu od 450 miliona funti (oko 527 miliona eura). Premijer Keir Starmer objavio je prije nekoliko sedmica zajam od 2,2 milijarde funti (2,58 milijardi eura) za pružanje dodatne vojne pomoći, koja će biti plaćena iz zamrznute ruske imovine u Londonu.

Evropski odbrambeni zvaničnici sastaju se već sedmicama kako bi razgovarali o osnivanju onoga što je Starmer nazvao Koalicijom voljnih, za koju London tvrdi da je od vitalnog značaja za osiguranje Ukrajine u slučaju da se potpiše bilo kakav mirovni sporazum između Rusa i Amerikanaca.

Čvrsta doktrina

Trumpova pristranost prema Rusiji na račun Evrope potaknula je brojne evropske i britanske lidere da potvrde svoju sigurnosnu doktrinu, po kojoj se na Moskvu gleda kao na primarnu prijetnju kolektivnoj sigurnosti kontinenta, dok uporno odbijaju da joj ukinu sankcije.

Francuski predsjednik Emmanuel Macron je više puta izjavljivao da je francuska sigurnosna doktrina i dalje nepokolebljiva i da Rusiju smatra primarnom prijetnjom francuskoj i evropskoj nacionalnoj sigurnosti.

Muthanna al-Abdullah, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Londonu, istakao je da Britanci, kao i svi Evropljani, osjećaju prijetnju koju po njihovu nacionalnu sigurnost predstavlja rusko-američko zbližavanje i Trumpovi pokušaji da neprijateljstvo prema Rusima zamijeni prijateljstvom, što objašnjava njihovu oštru retoriku i nedavne odluke donesene protiv Moskve.

On je za Al Jazeeru rekao i to da Rusija, s druge strane, pokušava stjerati Veliku Britaniju u ćošak, daleko od svog američkog saveznika, optužujući je da negativno utječe na napore SAD-a da se okonča rat u Ukrajini, i to mobiliziranjem vojne i finansijske podrške Kijevu. Istovremeno, Trumpova administracija ne krije otpor prema svakome ko pokušava poremetiti proces zbližavanja s Rusijom.

Dok profesor smatra da je odnos Evropljana, uključujući London, prema Moskvi tokom decenija prožet razlikama u oštrini i procjeni, globalne promjene i neizvjesnost ishoda ukrajinskog rata potaknuli su Veliku Britaniju da zaključi „savez iz nužde“ s evropskim partnerima nastojeći da učvrsti redove u suočavanju s pozicijom SAD-a koju je postalo teško predvidjeti.