Vodeći britanski advokat: U Gazi je počinjen genocid, vrijeme je za pravdu

Deset britanskih državljana, uključujući one s dvojnim državljanstvom, koji su služili u izraelskoj vojsci, optuženo je za ratne zločine u Gazi.

Osumnjičeni su za djela poput „ubistva, istrebljenja, napada na civile i deportacije ili prisilnog premještanja stanovništva“, prema Palestinskom centru za ljudska prava sa sjedištem u Palestini i britanskoj organizaciji Public Interest Law Centre, koji su prošle sedmice dostavili izvještaj od 240 stranica Jedinici za ratne zločine Metropolitanske policije.

Michael Mansfield (83), vodeći engleski advokat koji je tokom svoje karijere radio na nekoliko poznatih slučajeva i nazvan je „kraljem“ rada u oblasti ljudskih prava, bio je među onima koji su predali dosje koji je tim advokata i istraživača u Velikoj Britaniji i Hagu sastavljao šest mjeseci.

Deseci drugih advokata, istraživača i stručnjaka za ljudska prava potpisali su pismo podrške, pozivajući tim za ratne zločine Metropolitanske policije da istraži prijave.

Iz pravnih razloga, ni imena osumnjičenih, od kojih su neki radili na višim pozicijama, niti cjelokupni izvještaj nisu javno dostupni. Navodni ratni zločini od 7. oktobra 2023. do 31. maja dokumentirani su u dosjeu, koji se temelji na javno dostupnim izvorima i svjedočenjima svjedoka.

Al Jazeera je razgovarala s Mansfieldom o ovom značajnom slučaju, njegovim stavovima o izraelskom genocidu nad Palestincima u Gazi i zašto vjeruje da pravni napori protiv onih uključenih u napade ostaju važni, čak i kada moćnici ignorišu ključne presude, a masovna ubistva se nesmetano nastavljaju.

• Šta nam možete reći o slučaju?

– Razlog zbog kojeg ne mogu govoriti o detaljima možda je očit – ljudi koji su optuženi odmah bi znali ko su oni.

Ako britanski državljanin počini ozbiljan zločin u inozemstvu […] podložan je istrazi, hapšenju, podizanju optužnice i suđenju ovdje u Velikoj Britaniji. To nije ništa neobično u tom smislu.

Ono što jeste neobično, naravno, je činjenica da je povezan s ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti, koji su međunarodni zločini.

Velika Britanija može, naravno, sama istraživati ili Međunarodni kazneni sud može voditi istragu, podizati optužnice i tako dalje.

Niko ne može biti nesvjestan razmjera razaranja, posebno u Gazi, iako to nije jedino mjesto na svijetu gdje se takve stvari dešavaju. A u vezi s tim stvarima, javnost postavlja pitanje: „Šta mi radimo po tom pitanju? Šta možemo uraditi?“

Međunarodne institucije pravde i konvencije o ljudskim pravima uspostavljene su nakon Drugog svjetskog rata kako bi se ovo spriječilo, ako je to uopće moguće, intervencijom.

No, sposobnost Ujedinjenih naroda da interveniše oslabile su velike nacije – Rusija i SAD koje su gotovo uvijek suprotstavljenih stavova. Osim toga, Velika Britanija se povlači i suzdržana je po većini ovih pitanja.

Polako, ali sigurno, svi principi koji se tiču vladavine prava i demokratije zasnovane na pravilima su, suštinski, lišeni praktičnosti.

Sud veoma teško može učiniti bilo šta jer države [navodno odgovorne za ratne zločine] čine se imunima. Njima nije stalo do toga šta međunarodni sudovi mogu misliti – bilo da je to Međunarodni kazneni sud ili Međunarodni sud pravde.

• S obzirom na to da većina posmatrača trenutno ne može ući u Gazu zbog izraelske opsade, kako su istraživači i advokati koji stoje iza izvještaja identifikovali optužene?

– Povezati pojedinca [s navodnim zločinima] je problem. Morate biti u stanju podastrijeti istražiteljima barem dovoljno dokaza da kažu da ima osnove za istraživanje.

Mogu reći: „Mi ovo ne možemo. Preteško je.“ Zatim mogu proslijediti slučaj Međunarodnom kaznenom sudu, koji ima više resursa.

Postoji nešto što se zove Protokol Berkeley, koji je fokusiran na to kako prikupljate dokaze iz javno dostupnih izvora.

Javno dostupni izvori mogu biti snimci Al Jazeere. To može biti i neko ko je napravio selfie na svom telefonu.

Već je obavljeno istraživanje kojim je utvrđeno da ima dovoljno materijala za ovih 10 da policija može donijeti odluku mogu li učiniti nešto više ili ne.

• Mađarska se ovaj mjesec povukla iz Međunarodnog kaznenog suda, koji je izdao nalog za hapšenje Benjamina Netanyahua, a uoči njegove posjete Budimpešti. Ako su globalne institucije koje bi trebale štititi zakone o ljudskim pravima ugrožene, odluke se zaobilaze, a masakri se nastavljaju na mjestima poput Gaze, kakav utjecaj mogu imati pravni napori poput Vaših?

– Mislim da prave razliku za nas kojima je stalo. Oni zapravo nisu važni počiniteljima. Nikada nisu ni bili. Zato smo imali Nirnberški proces na kraju Drugog svjetskog rata.

Kao advokat ne mogu samo sjediti i reći da sam protraćio 55 godina svoje karijere. Moram moći reći da sam se istinski trudio da odgovorni budu privedeni pred lice pravde.

Pravo nije bilo u stanju donijeti rezultate. Zakon postoji, institucije postoje, ali dok vlade […] ne počnu poštovati vladavinu prava, a ne ignorisati je, ima više različitih načina na koje ljudi mogu biti pozvani na odgovornost. Kao advokati i kao svjesni članovi javnosti, moramo biti spremni da natjeramo vlasti da zaista rade svoj posao, jer ako to ne učinimo mi, neće niko i samo će se pogoršati situacija.

Osnovne slobode koje vi i ja uživamo kad možemo – sloboda udruživanja, kretanja, govora i tako dalje – nisu djeljive. Ono što mislim pod time jeste, možete živjeti na drugom kraju svijeta, ali ako su vaša prava napadnuta na ovaj način, to se odnosi i na mene. Nemojte se zavaravati, kada se to dešava tamo, vi možete biti sljedeći.

Takav pristup ljudskim pravima nije jedan oblik woke teme o kojoj nekoliko liberalnih advokata razmišlja. Za nju se snažno bore i drugi ljudi. Advokati su se u prošlosti veoma snažno borili da sve to uspostave.

• Klasifikujete li događaje u Gazi kao genocid?

– Da, to je genocid, u to nema sumnje.

U ovom konkretnom slučaju, ako ste lično napadnuti na domaćem planu ili u bilo kojem drugom kontekstu, imate pravo braniti se, ali samo do određene granice. Ako vas neko napadne drvenom kašikom, ne možete upotrijebiti mitraljez da ga ubijete… Ovo je davno prešlo granicu samoodbrane.

Naravno, oni [agresori, u ovom slučaju Izrael] će to opravdati i reći da je riječ o samoodbrani, ali samo trebate vidjeti šta su učinili.

Veliki broj žrtava su žene, bebe, djeca, ljekari i novinari. Oni su zaštićeni pojedinci po zakonu. Ako nisu borci, ne smijete ih na ovaj način ubijati.

Po mom mišljenju, jasno je da je ovo genocid jer su oni [izraelski zvaničnici] to jasno dali do znanja u raznim izjavama. Oni govore o većem Izraelu. Iza cijele ove stvari stoji politička ambicija, ne za sve, znate, članove izraelske vojske i tako dalje, ali mislim za znatan dio.

Oni se očigledno drže tog principa da žele vidjeti Gazu izbrisanu s mape i da bi je željeli vidjeti ponovo obnovljenu kao rivijeru s odmaralištima u Trumpovom vlasništvu.

Ovo je premašilo prag uvjerenosti.

[Međunarodni sud pravde je u januaru 2024. presudio da je uvjeren da Izrael čini genocid u Gazi.]

• Kako će svijet gledati na ovaj trenutak u historiji?

– Nadam se da će izazvati neku vrstu promjene u srcima i umovima ljudi.

Svjetski čelnici imaju pravo da nešto poduzmu po ovom pitanju, i mislim da bi naš premijer [britanski premijer Keir Starmer] trebao učiniti više nego što čini.

Prvobitno smo se mi [Velika Britanija] protivili izdavanju naloga za hapšenje. Međutim, to je bilo za vrijeme prethodne [konzervativne] vlade i kada je [laburista] Starmer izabran, on je to promijenio. Povukao je prigovore Velike Britanije i to je bio korak u pravom smjeru.

Mislim da ćemo se osvrnuti i reći, zapravo, hiljade ljudi izlaze na marševe. Hiljade ljudi globalno su ljute, uznemirene i osjećaju se beznadno, zbog čega je važno održati zakon živim na način na koji su glavni tužitelji pokušali da urade, ne samo za Izrael, već i za druge počinioce, uključujući [ruskog predsjednika Vladimira] Putina te Rusiju i Ukrajinu.

Moramo održati empatiju živom. Ne možete pobjeći od ovog. Ne možete se zatvoriti u sobu i pomisliti: „Nisam ja ovo počeo.“ Nisi, istina, ali ako si pripadnik ljudske rase, plašim se da snosiš odgovornost.

Ako ne provedem svaki trenutak budnosti snažno se trudeći da održim ono što su drugi uspostavili vladavinu prava, smatrat ću da nisam uspio.

Ne možete se jednostavno povući i nadati se da će se to samo od sebe riješiti jer to je ono čemu se političari nadaju, da ćemo svi odustati. Mislim da se radi o stvaranju izvora javnog mnijenja kako bi političari shvatili da nemaju gdje pobjeći jer im zapravo nedostaje podrška.

Morate se povezati, uključiti i onda učiniti koliko možete. To je sve što se može očekivati. Kada to napravite, naći ćete stotine i hiljade drugih koji rade isto, i u nekom trenutku će političari shvatiti „Ovdje su glasovi. Bolje da učinimo pravu stvar.“

Potrebno je mijenjati mišljenje ljudi sve vrijeme i držati plamen živim.

• Kako biste rezimirali aktuelne zločine?

– Ovi bih opisao kao masovni napad i uništenje čovječanstva. Od tog gore ne može.

• Radili ste na poznatim slučajevima, poput zastupanja porodice Stephena Lawrencea, tamnoputog britanskog tinejdžera koji je izboden nasmrt u rasističkom napadu, te Birmingemske šestorke, grupe Iraca koji su bespravno uhapšeni zbog bombaških napada 1974. godine. Šta povezuje Vaš dosadašnji rad?

– To je efekat i utjecaj na zajednicu. Slučaj Lawrence, kako se ispostavilo i kako je bilo u to vrijeme, imao je ogroman utjecaj na zajednicu. Predstavljao je mnogo veći problem od  smrtonosnog napada nožem na Stepehena Lawrencea, koji je sam po sebi bio užasan.

Iako nije bio na TV ekranima kao Gaza danas i niste mogli vidjeti razaranje koje gledamo u Gazi, imao je sličan efekat na ljude.

Bilo je još takvih slučajeva. Nije stvar u tome je li riječ o pojedincu ili hiljadama. Stvar je u utjecaju na princip pravednosti.

Napomena: Ovaj intervju je skraćen da bi bio jasniji i sažetiji.