Bitka za razoružavanje Hezbollaha

Pritisak za razoružavanje Hezbollaha se pojačava. Predvodi ga SAD, a podržavaju neke libanske frakcije.

Izraelski rat protiv Libana u kojem je prošle godine ubijen veći dio najvišeg vodstva grupe, kao i stotine civila, uključujući najmanje 200 djece, uzdrmao je grupu, koju je uz to oslabio i pad bliskog saveznika, nekadašnjeg sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.

Hezbollahovi protivnici sada žele iskoristiti te okolnosti.

“Jasno je da se Hezbollah mora razoružati i jasno je da Izrael neće prihvatiti teroriste koji pucaju na njihovu zemlju”, rekao je Morgan Ortagus, zamjenik posebnog američkog izaslanika za Bliski istok, libanskoj televizijskoj stanici tokom posjete toj zemlji 6. aprila.

U drugom intervjuu, na pitanje može li pretjeran pritisak na Hezbollah dovesti do unutrašnjih sukoba, Ortagus je rekao da se Hezbollah treba “tretirati kao rak” i ukloniti.

Također je rekao da su ekonomske i bankarske reforme ključne za zaustavljanje „gotovinske“ ekonomije koja omogućava Hezbollahu da djeluje van bankarske mreže i američkih propisa.

Grupa je sada u najnesigurnijoj poziciji u kojoj je bila od svog formiranja tokom Libanskog građanskog rata.

Sa jedne strane, malo je vjerovatno da će se željeti razoružati bez većih poticaja, dok sa druge, američki i domaći pritisak jačaju, a izraelski napadi na Liban se nastavljaju pod izgovorom prisustva “elemenata Hezbollaha”. A Liban mora sarađivati ​​kako bi dobio inostrana sredstva za obnovu.

Hezbollah je još uvijek tu

Veliki dio rasprave koja se vodi o naoružanju Hezbollaha, međutim, ne uzima u obzir samu grupu ili njene stavove.

Hezbollah nije službeno objavio da će se razoružati. No, grupa je svjesna da se obnova domova mnogih njenih pristalica oslanja na pristup zemlje stranoj pomoći.

Hezbollah ne bi prihvatio “de facto predati svoje oružje iz principa”, rekao je za Al Jazeeru Karim Safieddine, libanski politički komentator i doktorant sociologije na Univerzitetu Pittsburgh. Umjesto toga, mogli bi se razoružati “u zamjenu za velike beneficije”.

Novinska agencija Reuters izvijestila je da je viši zvaničnik Hezbollaha rekao da će grupa razmotriti razoružavanje ako se Izrael povuče sa pet lokacija u južnom Libanu koje nastavlja okupirati, iako je ured za medije grupe kasnije demantirao tu informaciju.

“Hezbollah pristaje na nacionalni dijalog za razvoj strategije odbrane, ali neće razgovarati o razoružanju”, rekao je Qassem Kassir, libanski politički analitičar za kojeg se vjeruje da je blizak grupi.

“Trenutno je nemoguće razgovarati o razoružanju dok traje izraelska okupacija. Međutim, ako se Izrael povuče, ne znam šta će se dogoditi.”

Hezbollah nije sila kakvom se smatrao prije 18 mjeseci. Veliki dio njegovog arsenala je uništen, vojno vodstvo ubijeno tokom rata s Izraelom, a glavni put za dovoz oružja zatvoren je nakon što je Assad u decembru pobjegao u Moskvu.

Iako grupa još uvijek ima podršku naroda u velikim dijelovima juga zemlje, libanska vojska sada uglavnom kontrolira južni Liban.

Uprkos oslabljenoj regionalnoj poziciji, mnogi analitičari vjeruju da je Hezbollah još uvijek sposoban izazvati sve domaće aktere, uključujući i vojsku.

“Hezbollah je oslabljen, ali još uvijek jak u libanskom smislu”, rekao je zapadni diplomata koji je želio ostati anoniman. “Oni više ne mogu prestrašiti niti prijetiti Izraelu, ali još uvijek imaju dovoljno naoružanja da predstavljaju unutrašnju prijetnju.”

U nekim krugovima postoji strah da bi Hezbollah, bude li stjeran u ćošak, mogao uvući zemlju u građanski sukob.

“Da, pritisak je jako velik”, rekao je Kassir. “Ipak isključujem građanski rat.”

Pritisak na novoj vlasti

Prije izraelskog rata protiv Libana, Hezbollah je bio najuticajniji vojni i politički akter u zemlji.

Većinu podrške dobio je od zajednice šiitskih muslimana u Libanu, čije je političko predstavljanje kontrolirao zajedno sa svojim saveznikom, Pokretom Amal, navodno povremeno koristeći nasilje protiv političkih protivnika.

Iako još uvijek ima veliku podršku naroda u nekim dijelovima zemlje, čini se da je Hezbollahovoj političkoj i vojnoj hegemoniji došao kraj.

“Ovo se uvijek događa kada dođe do preokreta, a Hezbollah je prošao kroz njega”, rekla je Hilal Khashan, profesorica političkih nauka na Američkom univerzitetu u Bejrutu.

Na unutrašnjem planu, čini se da se među moćnicima stvara konsenzus da država mora biti jedini arbitar oružja, kao što je predsjednik Joseph Aoun više puta rekao, u jasnoj poruci Hezbollahu.

“Odluka je donesena, a njena provedba odvijat će se kroz dijalog, bez pribjegavanja sili”, rekao je Aoun u intervjuu za Al Jazeeru.

Čini se da libanski predsjednik ima podršku francuskog kolege Emmanuela Macrona.

No, ovaj odmjereni pristup nije univerzalno prihvaćen, a pritisak na Aouna i vladu premijera Nawafa Salama s nekih strana raste, naročito od administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji žele agresivniji pristup.

“Te snage u biti misle da odmjeren pristup omogućava Hezbollahu da se pregrupira i da nije dovoljno čvrst”, rekla je za Al Jazeeru Natasha Hall, viša saradnica Programa za Bliski istok pri Centru za strateške i međunarodne studije.

To mišljenje dijele i neke grupe u Libanu, uključujući Libanske snage (LF), desničarsku kršćansku stranku koja ima četiri ministra u vladi koju vodi Salam. Dva glavna čelnika LF-a, Samir Geagea i Georges Adwan, zauzeli su optimistički stav. Geagea je kritizirao koncept nacionalnog dijaloga o Hezbollahovom oružju i rekao da treba primijeniti strog rok od šest mjeseci.

Adwan, drugi komandant LF-a, kritizirao je jednog od Salamovih saveznika jer je rekao da se Hezbollah ne može razoružati silom i da se razoružanje treba potaknuti obnovom. Adwan je također spomenuo mogućnost odlaska ministara LF-a iz Salamove vlade.

Međutim, taj unutrašnji pritisak LF-a možda neće imati dovoljno moći ili uticaja da pokrene Hezbollah ili vladu na djelovanje.

“Libanske snage ne mogu učiniti mnogo, osim ostaviti to politici”, kaže Safieddine.

Washington ima moć

Dok se odvija unutrašnja borba odvija, stručnjaci i analitičari kažu da se o pitanju Hezbollahovog oružja odlučuje na drugim mjestima – u Washingtonu i na razgovorima Trumpove administracije s Iranom, dugogodišnjim saveznikom Hezbollaha.

Iran i SAD u subotu su u Muscatu, održali pregovore uz posredovanje Omana, a druga runda je zakazana ovog vikenda u Rimu.

Iako bi se razgovori trebali fokusirati na iranski nuklearni program, stručnjaci vjeruju da će grupe koje podržava Iran u svojoj “osovini otpora” također biti na dnevnom redu.

“Iran shvata da će, ako želi nastaviti sa nuklearnim programom i pozivati ​​na takozvanu osovinu otpora u Libanu, Jemenu i Iraku, cijena biti previsoka”, tvrdi Khashan.

“Hezbollah razumije da se mora razoružati, a to se neće dogoditi zbog lokalnog pritiska u Libanu, već zbog političke volje i vojnih sposobnosti SAD-a i Izraela”, nastavlja.

Mogućnost razoružavanja Hezbollaha čini se bližom nego u bilo kojem drugom trenutku u 40-godišnjoj historiji grupe. No, neki su analitičari upozorili da bi pristup Washingtona trebao uzeti u obzir delikatnost trenutka, u kojem se vodstvo Libana pokušava povezati sa Hezbollahovom tradicionalnom bazom podrške.

“Morate pronaći način da stvorite novi osjećaj društvene pripadnosti u šiitskoj zajednici i natjerate ljude da osjećaju da država može zastupati njihove interese”, rekao je Safieddine, dodajući da bi međusektorska društvena pripadnost mogla zamijeniti lojalnost Hezbollahu.

“SAD to ne može učiniti”, rekao je.

Za Washington se, međutim, čini da su to nevažni detalji u njegovim snažnim pokušajima preoblikovanja regije. Trumpova administracija, a i Bidenova administracija prije nje, ignorirale su lokalne aktere u tim pokušajima.

“Washington smatra da može riješiti ove razne sukobe i obratiti malo pažnje na upravljanje u tim zemljama, te onda nekako dovesti do neke vrste održivog mira”, rekao je Hall.

“U posljednjih godinu i po vidjeli smo da ne možemo jednostavno zaobići palestinsko pitanje, pitanje libanske uprave i korupcije, Jemena, Sirije i tako dalje. Ali čini se da još uvijek postoji napor da se to učini.”