Hoće li protesti izraelske vojske promijeniti tok rata u Gazi

Izraelske novine objavile su da 1.600 veterana izraelskih padobranskih i pješadijskih snaga zahtijevaju prekid rata u Pojasu Gaze i povratak izraelskih zarobljenika iz Gaze.

Prema navodima u novinama, više od 250 bivših pripadnika izraelskog Mossada podržalo je sadržaj pisma ratnih veterana kojim se traži okončanje rata te su pozvali da se da prioritet povratku zarobljenika koje drži Islamski pokret otpora (Hamas).

To je došlo u trenutku kada je izraelski Magazin 972 otkrio da se izraelska vojska suočava s najvećom krizom odbijanja služenja vojske u posljednjim decenijama, budući da je više od 100.000 Izraelaca obustavilo svoju službu u rezervnom sastavu vojske, pri čemu neki odbijaju priključiti se ratu u Pojasu Gaze iz „moralnih“ razloga.

U međuvremenu je načelnik izraelskog Generalštaba Eyal Zamir odobrio odluku o otpuštanju iz službe viših komandanata i gotovo 1.000 rezervnih vojnika nakon što su potpisali pismo kojim se poziva na prekid rata u Gazi.

Podijeljeno izraelsko društvo

Posljednje peticije pripadnika izraelske vojske i njenih komandanata mogle bi predstavljati neviđenu krizu za donosioce odluka u vladi, koju predvodi premijer Benjamin Netanyahu, jer uzrokuju politički i sigurnosni pritisak i produbljuju podjele, koje su sve veće kako vrijeme prolazi.

Ideju produbljivanja podjela unutar izraelskog društva općenito, a posebno unutar vojnog establišmenta, palestinski pisac i analitičar Ahmed al-Hila vidi kao udar na „svetinju nad svetinjama, neosvojivu tvrđavu i talionicu cionističkog društva“. Ove podjele, prema njegovim riječima, slabe otpornost izraelskog društva, koje je samo po sebi podijeljeno između vjerskih ekstremista i sekularnih liberala, te „raspiruju krizu identiteta u Izraelu“.

U intervjuu za Al Jazeeru, Al-Hila je rekao kako smatra da protesti unutar izraelskog društva oduzimaju vladi legitimitet u očima javnosti, slabeći tako njene politike i odluke. O tome svjedoči sudsko obustavljanje smjene šefa Službe unutrašnje sigurnosti (Shabak) Ronena Bara zbog sumnji u Netanyahuove lične interese i istraga o korupciji koje uključuju članove njegovog ureda.

Međutim, Ibrahim al-Madhoun, direktor medijske organizacije FIMED, posmatra situaciju u izraelskom društvu iz drugačije perspektive, oslanjajući se na historiju protesta protiv vlade. „Stalni protesti protiv Netanyahuove vlade pokazali su se iritantnim, ali ne i efikasnim u kreiranju političkih odluka. Umjesto toga, oni uravnotežuju situaciju i guraju ekstremnu desnicu ka većem jedinstvu i odlučnosti u svojoj daljoj agendi“, kaže.

Al-Madhoun je u intervjuu za Al Jazeeru napravio razliku između dvije vrste protesta unutar izraelskog društva.

„Masovni protesti – koji potiču iz grupa s ličnim motivima ili stranačkim sukobima, apsorbiraju se kroz medije i lako zaobilaze jer postoji kohezivan cionistički blok predvođen Itamar Ben-Gvirom i Bezalelom Smotrichem.

Drugi su protesti unutar sigurnosnog establišmenta. Oni predstavljaju pravi pritisak na donosioce odluka, ali mogu izazvati kontramjere i biti iskorišteni za jačanje kontrole Netanyahua i njegovih partnera nad ovim institucijama„.

Netanyahu i igra s protestima

Trenutni protesti unutar izraelskog vojnog establišmenta predstavljaju kulminaciju krize s kojom se Netanyahu suočava od početka izraelske agresije na Pojas Gaze. Prema pisanju izraelskih novina, načelnik Generalštaba obavijestio je Ratni kabinet da postoji ozbiljan nedostatak u redovima vojnika.

Međutim, Netanyahu nastavlja s uobičajenom politikom izbjegavanja i zaobilaženja protivljenja njegovim pravcima djelovanja i načinu upravljanja ratom i velikim krizama s kojima se entitet suočava. Fokusiran je na strategiju brzog niza poteza pokušavajući da ostvari uzastopna velika postignuća na više frontova i u različitim pitanjima u kratkom vremenskom periodu kako bi prevazišao unutrašnju krizu, prema riječima vojnog i sigurnosnog stručnjaka Osame Khaleda.

Khaled je dodao, u izjavama za Al Jazeeru, da Netanyahu kao neko ko je na čelu političkog vrha, trenutno samostalno upravlja ratom u Gazi ​​zajedno s grupom ekstremističkih saveznika. On isključuje iz sigurnosnog i vojnog establišmenta svakoga ko se protivi njegovim stavovima. Tako on ostaje kontrolor ratne strategije, kao i vanjske politike u vezi s Pojasom Gaze i predloženih rješenja.

Stručnjak za izraelska pitanja Muhannad Mustafa smatra da veliki broj protesta i peticija predstavlja noćnu moru za bilo koju izraelsku vladu. Kao primjer navodi proteste nakon Prvog libanskog rata i tokom Druge palestinske intifade, napominjući da oni nisu bili poput sadašnjih protesta ni po vrsti ni po broju onih koji su stajali iza njih.

Mustafa smatra da bi se, kao rezultat svih ovih protesta i peticija, Netanyahu mogao vratiti sporazumu o prekidu vatre „barem u pokušaju da ublaži pritisak unutar vojnog establišmenta, jer bi to moglo utjecati na same vojne operacije“.

Zarobljenici u Gazi

Široko rasprostranjeni protesti i otpor, kako na izraelskoj ulici tako i u vojsci, proizlaze iz neuspjeha da se oslobode preostali izraelski zarobljenici u Pojasu Gaze, posebno nakon skoro 18 mjeseci neviđenih ubijanja i razaranja u Pojasu i velikih gubitaka u okupatorskoj vojsci, i u snagama i u opremi.

Ovo predstavlja veliki teret za izraelsku vladu, posebno imajući u vidu da se Netanyahu i dalje oslanja na vojni pritisak kako bi prisilio palestinski otpor da prihvati njegove uvjete, iako još uvijek pokazuje čvrstinu i prkos u suočavanju s mašinerijom za ubijanje i razaranje koja radi neprestano, prema riječima stručnjaka.

Međutim, direktor medijske organizacije FIMED smatra da ovi protesti imaju određeni utjecaj na pitanje zarobljenika u Gazi i na rat općenito, ali sami po sebi nisu dovoljni da izazovu odlučujući preokret, osim ako ne budu popraćeni američkim pritiskom ili regionalnim promjenama. Također su nedovoljni da izazovu donošenje krupnije odluke koja bi dovela do prekida vatre ili sveobuhvatnog sporazuma.

Al-Madhoun je dodao da je prva faza sporazuma o prekidu vatre, na primjer, „pokazala da je okupacija pristala na nju tek nakon direktnog pritiska administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa te, uprkos međunarodnim pritiscima koji danas postoje, oni su još uvijek nedovoljni“ da bi doprinijeli nekoj promjeni.

Na kraju, analitičari i stručnjaci s kojima je razgovarala Al Jazeera saglasni su oko toga da su protesti unutar vojnog establišmenta bez presedana i da bi mogli predstavljati krizu za Netanyahua, što bi ga natjeralo da prihvati sporazum o prekidu vatre u Gazi u pokušaju da osigura oslobađanje preostalih izraelskih zarobljenika.

Međutim, slažu se da Netanyahu često uspijeva iskoristiti ovakve proteste ili ih barem neutralizirati objavljivanjem kratkoročnih postignuća ili eliminiranjem vođa protesta i suzbijanjem njihovog političkog utjecaja, pri tome se oslanjajući na čvrst blok jevrejskih ekstremista koji podržavaju njegovu politiku.