Izraelski rat protiv međunarodnog humanitarnog prava
Izrael je pokušao zakonski opravdati svoje napade i način na koji tretira Palestince, iako je ono što radi suprotno međunarodnom pravu.

Izrael je 24. marta pogodio automobil na sjeveru Pojasa Gaze i ubio dopisnika Al Jazeere Hossama Shabata.
Ovaj 23-godišnjak jedan od brojnih civila, muškaraca, žena i djece, koje je Izrael ubio otkako je pokrenuo rat koji mnogi pravni stručnjaci opisuju kao „genocidni“ rat protiv Gaze.
Nastavite čitati
list of 4 itemsIzrael bombardovao školu u Gazi, najmanje 13 ubijenih
Haaretz: Otvorena ‘najopasnija Pandorina kutiju u historiji Izraela’
Izrael ubio više od 20 Palestinaca, mnogi ostali zarobljeni pod ruševinama
Izrael često opravdava svoja ubistva tvrdeći da su mete ljudi koji su simpatizeri ili su povezani s Hamasom ili drugim oružanim frakcijama. Isto opravdanje su dali i za ubistvo Shabata.
Izrael redovno uništava cijela naselja i zgrade, ubijajući desetke, često stotine, odjednom, navodno kako bi ciljali jednog operativca Hamasa.
Godinama Izrael pokušava opravdati ove prakse angažovanjem pravnika kako bi kreirali sumnjive kvazipravne koncepte u nadi da će uspostaviti nove, opasne presedane, prema riječima pravnih stručnjaka.
Međutim, pravni stručnjaci su kazali Al Jazeeri da ni takozvana „ciljana ubistva“ ni neproporcionalni napadi na civile nemaju nikakvo utemeljenje u međunarodnom pravu.
„Postoji li ikakav oblik zakona ili pravnog opravdanja za vojne taktike koje Izrael koristi u Gazi? Kratak odgovor je ne. Ne postoji“, kazala je Heidi Matthews, docentica prava na Univerzitetu York u Torontu, u Kanadi.
Postavljanje presedana
Palestinci širom okupirane Zapadne obale i Gaze 28. septembra 2000. počeli su demonstracije protiv sve dublje izraelske okupacije, što je postala Druga intifada.
Izraelsko gušenje intifade brzo je podstaklo Palestince da se mobiliziraju i suprotstave.
Tokom narednih pet godina, Izrael je pokrenuo ono što je nazvao „ciljanim ubistvima“, ubijajući nenaoružane Palestince.
Izrael je tvrdio da bi te mete mogle predstavljati prijetnju za Izraelce u budućnosti zbog njihovog navodnog članstva u oružanoj frakciji.
„Izrael … oduzima zaštitu civilima na osnovu njihovih stavova ili perspektiva“, kaže Noor Kilzi, istraživačica organizacije Legal Agenda, neprofitne organizacije u Libanu koja se zalaže za pravne reforme i ljudska prava na Bliskom istoku.

Izraelski koncept ciljanih ubistava postavio je nacrt koji su Sjedinjene Američke Države usvojile tokom svog „rata protiv terorizma“, kazali su analitičari za Al Jazeeru.
„Početkom 2000-ih Izrael i SAD promijenili su svoje pravne doktrine i implementirale su to kao dio svoje vojne dogme“, Al Jazeeri je kazala Matthews s Univerziteta York.
„Kada je riječ o razgraničavanju između civila i boraca […] SAD i Izrael su počeli gledati [na bilo koga kao na metu] na osnovu njihovog članstva u grupi“, dodala je.
Prema Međunarodnom komitetu Crvenog križa, osoba je jedino legitimna meta ako je direktno uključena u oružani sukob u vrijeme kada je ubijena.
To znači da sumnja na članstvo u oružanoj grupi nije dovoljna osnova da nekoga ubijete.
Leiberovo nasljeđe
Izrael je u toku svog rata na Gazu redovno bacao bombe od 900 kg u gusto naseljena stambena područja, i sistematski ciljao škole i skloništa za raseljene.
Izraelski zvaničnici pravdaju ove napade tvrdnjom da Izrael vodi „pravedan rat“ protiv barbara. Kao rezultat toga, navodni cilj da se uništi Hamas nadmašuje težnju da se smanji broj civilnih žrtava.
Ovo dijelom ima korijene u filozofiji Francisa Leibera, njemačko-američkog vojnog teoretičara iz 19. stoljeća, koji je dobio zadatak da postavi „pravila ponašanja“ za unionističke vojnike koji su se borili protiv Konfederacije u američkom Građanskom ratu.
On je tvrdio da su neki ratovi nužni za moralni napredak civiliziranih nacija i zahtijevaju brzu pobjedu, koja se može ostvariti samo upotrebom taktika koje će vjerovatno uzrokovati ogromne civilne žrtve.
„Leiber je u suštini rekao da je legalno sve što je vojno nužno za vođenje rata“, Al Jazeeri je kazao Alonso Gurmendi Dunkelberg, pravni stručnjak na London School of Economics.
Ova zastrašujuća logika očito je u suprotnosti s međunarodnim normama i zakonima, dodao je Gurmendi Dunkelberg.
„Vjerovao je u ubijanje što više ljudi kako bi se posao brzo završio. Smatrao je da je to humanije nego pokušavati zaštititi ljude do te mjere da se rat oduži, recimo na 15 godina“, kazao je.
Od početka izraelskog rata u Gazi, njegovi glasnogovornici iznosili su slične argumente.
Mark Regev, savjetnik izraelskog premijera Benjamina Netanyahua rekao je da je cilj „završiti [rat] brže“ kada ga je PBS pitao zašto je Izrael bacio 6.000 bombi u prvih šest dana napada na opkoljenu enklavu.
Bivši glasnogovornik izraelske vojske Daniel Hagari, također je priznao da je u prvim danima rata naglasak u Gazi bio na „nanošenju štete, a ne na preciznosti“.
Uništavanje sistema
Međunarodni kazneni sud (ICC) je u novembru 2024. odobrio dva naloga za hapšenje za Netanyahua i njegovog tadašnjeg ministra odbrane Yoava Gallanta, koji su optuženi za korištenje izgladnjivanja kao oružja rata i namjerno napadanje civila u Gazi.
Ranija presuda Međunarodnog suda pravde ustanovila je da se Palestinci u Gazi suočavaju sa stvarnim rizikom od genocida zbog izraelskih ratnih praksi.

Presude ICC-a i ICJ-a daju dodatnu težinu argumentu da Izrael nije uspio pravno opravdati svoje ratne prakse, koje vjerovatno predstavljaju višestruke ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, pa čak i genocid.
Kao rezultat, Izrael i njegovi zapadni saveznici sada pokušavaju sabotirati upravo one institucije koje su kreirane da podrže međunarodno pravo i krivično gone počinitelje zločina, kazao je Nadim Khoury, bivši direktor Human Rights Watcha i osnivač ekspertske organizacije Arab Reform Initiative.
„Jasno je da je Izrael dostigao gornju granicu onoga što može izbjeći koristeći pravne argumente. Sada djeluje s potpunom nekažnjivošću da potkopa institucije koje pokušavaju provoditi međunarodne zakone“, Khoury je kazao Al Jazeeri.
Nekoliko pravnih stručnjaka izrazilo je zabrinutost što Netanyahu možda može posjetiti evropske države koje su potpisnice Rimskog statuta, pravnog okvira ICC-a.
Države kao što su Mađarska, Belgija i Francuska izjavile su da neće uhapsiti Netanyahua ako ih posjeti ili prođe kroz njihov zračni prostor.
Matthews s Univerziteta York smatra da države koje tvrde da podržavaju međunarodno pravo moraju djelovati brzo da spase ono što je ostalo od sistema, priznajući da nikada nije bio savršen model.
„Druge države, izuzev Amerike i Izraela, trebaju poduzeti korake da spase ili poprave sistem u cjelini, ili će brzo izblijedjeti“, kazala je Matthews Al Jazeeri.
„Nalazimo se na prekretnici i situacija ne izgleda dobro.“