Fantomski tankeri: Tajni trikovi Irana za krijumčarenje nafte uprkos sankcijama

Nakon povlačenja Sjedinjenih Američkih Država (SAD) iz nuklearnog sporazuma s Iranom 2018. godine, Washington je uveo stroge ekonomske sankcije Teheranu, koje su prvenstveno bile usmjerene na naftni sektor kako bi se oslabili izvori finansiranja i izvršio pritisak na politički režim u Iranu. Te sankcije su značajno smanjile iranski izvoz nafte, što je natjeralo Teheran da potraži alternativne načine da ih zaobiđe.

U tom kontekstu, nedavno su se pojavili izvještaji o tome da pojedini iranski naftni tankeri koriste iračke dokumente prilikom pristupa globalnim tržištima.

Iako ove prakse nisu nove, nedavno su ponovno došle u fokus zbog eskalacije međunarodnog pritiska na Iran i pooštravanja kontrole nad kretanjem nafte u regiji.

Novi val sankcija

SAD je uveo nove sankcije Iranu prošlog mjeseca, po prvi put ciljajući privatnu rafineriju nafte u Kini, koja je najveći kupac iranske nafte. Taj potez je dio četvrte runde američkih sankcija na iransku prodaju nafte.

Sankcije su uslijedile nakon što je američki predsjednik Donald Trump najavio u februaru nastavak politike „maksimalnog pritiska“ na Teheran, sa ciljem potpunog zaustavljanja izvoza nafte iz te zemlje te sprečavanja razvoja nuklearnog oružja i finansiranja naoružanih grupa, prema američkim dužnosnicima.

Novi val sankcija dolazi u okviru dugotrajnog procesa koji je počeo nakon iranske revolucije 1979. godine, kada je SAD počeo postepeno uvoditi sankcije Iranu.

Sankcije su dosegle svoj vrhunac nakon što se Washington povukao iz nuklearnog sporazuma 2018. godine, tokom prvog predsjedničkog mandata Donalda Trumpa. Uglavnom su fokusirane na naftni sektor, sprečavajući Teheran da izvozi svoju naftu na svjetska tržišta. Time je nanesen težak udarac iranskoj ekonomiji, s obzirom na to da je ona u velikoj mjeri zavisna od prihoda od nafte.

Računa na reakcije Pekinga

Analitičari smatraju da je SAD slijedio strategiju postepenog uvođenja sankcija, izbjegavajući nametanje mjera velikim kineskim bankama koje podržavaju transakcije s Iranom, kako bi se izbjeglo provociranje Pekinga i njegov ekonomski odgovor.

Scott Modell, izvršni direktor Rapidan Energy Group, nezavisne kompanije za analizu energetskih tržišta, politike i geopolitičkih pitanja, smatra da SAD očito primjenjuje strategiju u kojoj koristi Kinu kao sredstvo pritiska na Iran. Ta strategija podrazumijeva primjenu minimalnog pritiska u početku, uz postepeno povećanje tih napora dok se ne postigne nuklearni sporazum s Teheranom.

Sankcije nisu bile ograničene samo na naftni sektor, već su se proširile i na bankarski sektor, pogađajući 50 banaka, kao i strane i domaće kompanije povezane sa njima.

Banka Melli bila je jedna od prvih banaka koje su sankcionirane, zbog navodne umiješanosti u prijenos sredstava naoružanim grupama u Iraku i podrške subjektima povezanima s iranskom vojskom od sredine 2000-ih.

Kao dio ovih ubrzanih mjera, Ministarstvo finansija SAD-a uvelo je sankcije protiv 12 subjekata i zabranilo plovidbu za osam brodova koji su, kako je navedeno, bili uključeni u isporuku miliona barela iranske nafte u Kinu. Ova plovila su dio iranske „flote u sjeni“ koja opskrbljuje rafinerije privatnog sektora.

Sankcije su također obuhvatile 12 podružnica banke Melli, kao i druge banke, poput Arian Bank, Future Bank i Export Development Bank of Iran, zajedno s njenom brokerskom podružnicom, zatim International Development Bank i Iransko-venecuelanska investicijska banka.

U skladu s ovim mjerama, više od 700 iranskih pojedinaca i subjekata, kao i avioni i plovila, podložni su sankcijama, uključujući više od 70 iranskih banaka i financijskih institucija i njihovih podružnica, prema američkom Ministarstvu finansija.

Ministarstvo je također uvelo sankcije protiv banke Ghavamin zbog njene finansijske i materijalne podrške iranskim snagama za provođenje zakona, kao i banke Sepah zbog pružanja logističke podrške iranskom Ministarstvu odbrane.

Sankcije su također obuhvatile Banku industrije i rudarstva te Poštansku banku, zbog pružanja finansijskih usluga banci Sepah, uključujući velike transfere sredstava iz iranskih rijala u eure.

Ministarstvo tvrdi da su ove mjere dio američkih napora da se smanji sposobnost Irana da razvije nuklearno oružje i balističke projektile, kao i da se odvrate „zloćudne“ aktivnosti u regiji, kako su ih opisali američki dužnosnici.

U tom kontekstu, američki ministar finansija Scott Bessent izjavio je da „iranski režim i dalje nastoji iskoristiti svoje prihode od nafte za finansiranje razvoja svog nuklearnog programa, proizvodnju balističkih projektila i bespilotnih letjelica, kao i za podršku regionalnim terorističkim grupama“.

Dodao je da njegova zemlja ostaje posvećena borbi protiv bilo kakvog pokušaja Irana da osigura finansijska sredstva za ove „zloćudne aktivnosti“.

Zaobilaženje ili prilagođavanje sankcijama?

Iran stalno razvija nove metode za zaobilaženje američkih sankcija, kroz krijumčarenje i korištenje „fantomskih“ tankera koji se ne mogu lako pratiti.

Uprkos naporima da otkriju ove operacije, Teheran je uspio prodati dio svoje nafte na crnom tržištu, a iranski dužnosnici su priznali postojanje nekonvencionalnih metoda za zaobilaženje američkih sankcija.

Teheran se oslanjao na nekoliko strategija kako bi zaobišao sankcije, a neke od glavnih su:

• Krijumčarenje nafte u fantomskim tankerima

Izvještaj agencije Reuters iz februara otkriva da Iran koristi naftne tankere, poznate kao „fantomske“, za operacije krijumčarenja kako bi izbjegao međunarodne sankcije. Ovi tankeri ne ističu jasne zastave i često mijenjaju svoj identitet, uključujući nazive brodova i pomorske identifikacijske brojeve, kako bi izbjegli sisteme praćenja i nadzora.

Pojedini brodovi se služe obmanama, poput podizanja zastava drugih zemalja ili prebacivanja naftnih tereta na druge brodove u međunarodnim vodama, što otežava praćenje stvarnog izvora nafte.

• Korištenje kriptovaluta

Iran se okrenuo upotrebi kriptovaluta kako bi zaobišao restrikcije na bankovne transfere. Stručnjaci tvrde da su kriptovalute pomogle u prijenosu sredstava između Irana i zemalja poput Kine i Rusije, izvan globalnog bankarskog sistema koji je podložan nadzoru.

Agencija Reuters izvijestila je u februaru da je iranski rijal pao na rekordno nizak nivo u odnosu na američki dolar, što je natjeralo Irance da pribjegnu kupovini stranih valuta, zlata i kriptovaluta kako bi zaštitili svoju ušteđevinu. Vjeruje se da ovaj trend predstavlja način zaobilaženja ekonomskih sankcija nametnutih zemlji.

Agencija je dodala da je Iran podnio svoj prvi službeni zahtjev za uvoz koristeći kriptovalute 9. augusta 2022. godine, te kako bi takav korak mogao pomoći u zaobilaženju sankcija.

Prema analizama Reutersa, Iran čini oko 4,5 posto globalnih operacija rudarenja bitcoina, što mu omogućava da zaradi stotine miliona dolara od kriptovaluta, koje može iskoristiti za kupovinu uvoznih roba i ublažavanje efekata sankcija.

• Jačanje ekonomskih odnosa s Kinom i Rusijom

Iran je radio na jačanju svojih ekonomskih odnosa s Kinom i Rusijom, koje se nisu u potpunosti pridržavale američkih sankcija. Međutim, Iran nije uspio u potpunosti nadomjestiti zapadno tržište, jer iranska nafta još uvijek ima ograničen pristup ključnim tržištima.

Prema izvještaju agencije Bloomberg, neki privatni terminali u kineskim lukama ponovno su počeli primati pošiljke nafte iz Irana i Rusije, što pomaže u zaobilaženju naftnih sankcija.

Agencija je također u svom izvještaju, objavljenom u februaru, navela da je grad Dongying u provinciji Shandong postao jedan od glavnih terminala za prijem naftnih isporuka iz Irana i Rusije.

Međutim, iranski izvoz nafte pao je s 2,7 miliona barela dnevno na manje od 500.000 barela zbog američkih sankcija. Ipak, Iran je uspio zaobići ta ograničenja koristeći metode poput „fantomskih tankera“, navodi Vašingtonski institut za studije.

Američka Uprava za energetske informacije procjenjuje da je Iran ostvario izvoz nafte u vrijednosti od 53 milijarde dolara u 2023. godini, u odnosu na 54 milijarde dolara u 2022. godini, dok je njegova proizvodnja u 2024. dosegla najviši nivo od 2018.

U tom kontekstu, kompanija TankerTrackers specijalizirana za praćenje pomorskih isporuka, objavila je da je izvoz iranske nafte, koji je usporio u prvoj polovini decembra 2024. godine, kasnije značajno porastao, što pokazuje efikasnost taktika koje Iran koristi da zaobiđe sankcije.

Međutim, ove mjere su imale teške ekonomske posljedice, jer je vrijednost iranskog rijala pala na 1,04 miliona rijala za dolar u martu 2025. godine, dok je inflacija porasla na 236,3 posto u aprilu 2024.

U tom kontekstu, irački politički analitičar Wathiq al-Jaberi smatra da je “Iran postao kreativniji u svojim strategijama zaobilaženja sankcija”.

Posljedice sankcija na Irak

S druge strane, iračka vlada se našla u izrazito osjetljivoj poziciji zbog američkih sankcija uvedenih Iranu. S jedne strane, Bagdad se uveliko oslanja na Teheran kada je riječ o opskrbi plinom, električnom energijom i pograničnoj trgovini, dok se s druge strane suočava sa značajnim pritiskom SAD-a da ograniči tu saradnju.

Od 2017. godine uvoz iranskog plina postao je ključni dio energetske sigurnosti Iraka. U martu 2025. Irak je potpisao novi ugovor s Iranom o uvozu 50 miliona kubnih metara plina dnevno na pet godina.

S dolaskom Trumpove administracije na vlast, situacija je postala još složenija jer su američke sankcije donijele nove izazove za Irak u odnosima s Iranom, posebno u energetskom sektoru. Sankcije su dovele do učestalih prekida u isporuci iranskog plina, što je ozbiljno utjecalo na proizvodnju električne energije u Iraku i izazvalo bojazan od pogoršanja energetske krize narednog ljeta.

U tom kontekstu, Bagdad se suočava s ozbiljnim izazovom u nastojanju da očuva ravnotežu u odnosima s Teheranom usred međunarodnih pritisaka. Vlasti su potvrdile svoju posvećenost primjeni sankcija te negirale bilo kakvu službenu umiješanost u iranske pokušaje da ih zaobiđu.

Dok SAD pažljivo prati ove aktivnosti, istovremeno upozorava da može uvesti sankcije protiv svake strane koja sarađuje s Iranom u ovom sektoru, što dodatno komplikuje situaciju za Irak.

Istraživač u oblasti političkih i strateških pitanja Ziad al-Arar ističe da je Irak ozbiljno pogođen američkim sankcijama Iranu, posebno u energetskom sektoru. Kako navodi, Bagdad još uvijek nije uspio pronaći efikasne alternative za iransku energiju, što bi moglo dovesti do krize sljedećeg ljeta uslijed nedostatka isporuka plina.

„Američke sankcije oslabile su utjecaj Irana u Libanu i Siriji, međutim, iranski utjecaj je i dalje jak u Iraku zahvaljujući bliskim vezama koje Iran ima s brojnim utjecajnim ličnostima u iračkoj vladi. Dakle, Irak i dalje ostaje u središtu američko-iranskog sukoba“, rekao je Al-Arar.

U svjetlu navedenog, čini se da su američke sankcije Iranu glavni instrument pritiska na Teheran, a kako vrijeme odmiče, njihov utjecaj se širi izvan iranskih granica, što se posebno odražava na Irak.