Strateške dimenzije američkog prisustva na Bliskom istoku

Primarni cilj američkih vojnih operacija u regiji Crvenog mora jeste borba protiv prijetnje koju predstavlja grupa Ansar Allah (Husi) i osiguranje slobode plovidbe, smatraju analitičari. Osim toga, ove operacije su dio šire strategije usmjerene na zaštitu vitalnih pomorskih ruta i američkih interesa na Bliskom istoku.

Otprilike 30.000 američkih vojnika stalno je raspoređeno u desecima vojnih baza u više od 15 zemalja u toj regiji, uz stalno prisustvo ratnih flota u vodama koje okružuju to područje. Također, tu su i privremena pojačanja u ljudstvu i opremi koja se šalju u vrijeme napetosti i kriza.

Kroz četiri glavne tačke analizirali smo američku prisutnost na Bliskom istoku, vitalne pomorske rute za međunarodnu plovidbu i lokacije na kojima su raspoređene američke snage.

Brojnost snaga, glavne američke baze i tačke raspoređivanja na Bliskom istoku

U skladu s bilateralnim sporazumima i dogovorima ili na zahtjev zemalja domaćina, američke snage raspoređene su u više od 15 zemalja Bliskog istoka, a njihov broj se procjenjuje na gotovo 40.000 vojnika.

SAD je u nekim zemljama rasporedio manji broj trupa, dok je u drugim to prisustvo znatno veće, s više od 10.000 vojnika, naročito u zemljama Zaljeva.

• Saudijska Arabija (2.700 vojnika)

– Zračna baza Eskan: sjedište je 320. zračne i 64. ekspedicione grupe.

– Zračna baza Princ Sultan: američke snage stacionirale su se u ovoj bazi 1990. godine i ostale u njoj 13 godina, sve do povlačenja 2003. Početkom 2020. godine, SAD je značajno pojačao svoju vojnu prisutnost u bazi zbog sve većih napetosti s Iranom.

• UAE (5.000 vojnika)

– Zračna baza Al Dhafra: glavna američka baza u Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE). U njoj je stacionirana 380. američka ekspedicijska zračna jedinica. Također pruža logističku podršku i usluge punjenja aviona gorivom.

– Luka Jebel Ali: vrlo je frekventna za američku mornaricu i sadrži pristanište sposobno da primi nosače aviona.

• Katar (8.000 vojnika)

– Baza Al Udeid smatra se najvećim američkim vojnim objektom na Bliskom istoku i najvećom zračnom bazom izvan SAD-a.

Ova baza je sjedište: Centralne komande američke vojske (CENTCOM), Centralne komande američkih zračnih snaga (AFCENT), Združenog centra za zračne i svemirske operacije, 379. ekspedicionog zračnog krila i 319. ekspedicione jedinice.

• Sultanat Oman (600 vojnika)

– Zračna baza Masirah koristi se za upravljanje izviđačkim letjelicama i u njoj se nalazi stanica za nadzor morskih površina u regiji. Zračna baza Al-Musannah koristi se za operacije zračnog transporta i sadrži velika američka skladišta municije.

• Bahrein (9.000 vojnika)

– Mornarička baza Juffair: jedina je stalna američka obalna mornarička baza na Bliskom istoku. U njoj je smještena Centralna komanda američke mornarice (NAVCENT) i Peta flota američke mornarice.

– Zračna baza Sheik Isa: korištena je u ratu protiv Afganistana i ima kamp za podršku zračnim operacijama.

• Kuvajt (13.000 vojnika)

– Baza Arifjan: najveća američka vojna baza u Kuvajtu i glavno sjedište američkih snaga u zemlji.

– Zračna baza Ali Al Salem: sjedište 386. zračnog ekspedicijskog krila, služi kao centar za zračni transport i podršku združenim snagama i međunarodnim koalicijskim snagama u regiji.

• Irak (2.500 vojnika)

– Zračna baza Balad: najveća baza u Iraku i važno sjedište američkih snaga. Sadrži više vojnih objekata.

– Zračna baza Ain al-Asad: druga po veličini baza u Iraku, u kojoj je smještena većina američkih trupa. Smatra se ključnim čvorištem za pokretanje specijalnih operacija.

• Egipat (600 vojnika)

– Američka vojska nema borbenu bazu u Egiptu, ali je 600-ak američkih vojnika stacionirano u Egiptu kao dio međunarodnih snaga od 1981. godine (prema zvaničnim američkim izvorima iz 2022). Egipat osigurava objekte za američku mornaricu u svojim lukama i objekte za američke zračne snage u zračnoj bazi Zapadni Kairo.

• Američka vojska također ima baze u Siriji, Jordanu, Džibutiju i Turskoj, koje igraju ključnu ulogu u operacijama širom Bliskog istoka.

Najistaknutije flote i nosači aviona koji su trenutno aktivni

• Peta američka flota

Sjedište joj je u Bahreinu, a operativna zona proteže se od Crvenog mora do Arapskog zaljeva, prolazeći kroz Indijski okean i Arapsko more. Misija joj je jačanje američkog utjecaja, zaštita trgovačkih ruta, pomorske plovidbe i energetskih resursa te borba protiv terorizma, piratstva i kibernetičkih prijetnji. Flota broji otprilike 15.000 članova na brodovima i dodatnih 1.000 ljudi na kopnu. U normalnim okolnostima čini je više od 20 ratnih brodova, uključujući podmornice i razarače.

• Nosač aviona USS Harry S. Truman

Krajem prošlog mjeseca, ministar odbrane SAD-a Pete Hegseth produžio je operativno djelovanje nosača aviona na Bliskom istoku za dodatnih mjesec dana kako bi podržao napade protiv Husa. Misije uključuju pomorske sigurnosne operacije, odgovor na krize, odvraćanje, borbu protiv terorizma i sigurnosnu saradnju. Može nositi do 85 aviona različitih tipova, a njime upravlja posada od približno 3.200 članova, uključujući 200 članova osoblja na brodu i 2.480 članova zračne posade. Može primiti više od 60 aviona zahvaljujući svojoj širokoj palubi, uključujući F/A-18 Super Hornet i Boeing EA-18G Growler.

• Nosač aviona USS Carl Vinson

Krajem prošlog mjeseca, ministar odbrane Pete Hegseth naredio je da se nosač rasporedi na Bliski istok u cilju podrške napadima na Huse. Često ga opisuju kao „plutajući aerodrom“ i predstavlja treći nosač aviona na nuklearni pogon te jedan od najvećih ratnih brodova na svijetu. Sjedište mu je u San Diegu u Kaliforniji i ima posadu od oko 2.000 članova posade broda i 2.000 u zračnom timu. Nosi devet eskadrila mornaričke avijacije i upravlja nizom borbenih aviona, a među glavnim je F-35.

Bliski istok: regija s najvažnijim pomorskim koridorima na svijetu

• Hormuški moreuz

Povezuje Arapski zaljev s Omanskim zaljevom, a zatim Indijskim okeanom. Kroz njega prolazi 11,1 posto ukupne svjetske pomorske trgovine. Svakog dana kroz moreuz prođe oko 20 miliona barela nafte, što ga čini jednom od najvažnijih svjetskih pomorskih ruta. To je glavni koridor za izvoz nafte i plina iz regije na globalna tržišta.

• Moreuz Bab al-Mandab

Strateška tačka koja povezuje Crveno more i Adenski zaljev, a smatra se jednim od ključnih pomorskih koridora na svijetu. Dugačak je 30-ak kilometara i predstavlja ključnu vezu za trgovinu između Evrope i Azije. Ovaj prolaz je važan za globalnu trgovinu, budući kroz njega prolazi 10 posto globalne pomorske trgovine, uključujući izvoz nafte iz Arapskog zaljeva na svjetska tržišta. Kroz moreuz dnevno prolazi oko 4,8 miliona barela nafte. Koristi ga oko 10.000 brodova godišnje, uključujući blizu 4.000 naftnih tankera. Moreuz je izložen velikim sigurnosnim prijetnjama zbog sukoba u Jemenu i Somaliji, što povećava rizik od ometanja pomorskog prometa.

• Suecki kanal

Egipatski Suecki kanal povezuje Crveno more i Sredozemno more, olakšavajući trgovinu između Azije i Evrope. Kroz njega prolazi 12 posto ukupne svjetske pomorske trgovine, a godišnje kroz kanal prođe gotovo 20.000 brodova. Otvoren je 1869. godine i dugačak je 193 kilometra. Prihodi od kanala u fiskalnoj 2023-2024 godini iznosili su 7,2 milijarde dolara.

Je li američka prisutnost u regiji usmjerena na suzbijanje kineskog utjecaja?

Prema podacima kineskog Ministarstva trgovine, gotovo 60 posto kineskog izvoza u Evropu prolazi kroz Crveno more, a analitičari smatraju da bi kontrola ovog strateškog pomorskog puta neminovno stavila tu trgovinu pod nadzor SAD-a.

Washington nastoji svima poslati poruku da je glavni igrač u regiji, kako na sigurnosnom tako i na strateškom planu, posebno nakon učestalih poziva da se mapa savezništava pomakne sa Zapada na Istok, naročito prema Kini.

Stručnjaci kažu da nastavak kontrole i dominacije Washingtona nad pomorskim rutama na Bliskom istoku znači da još uvijek drži uzde globalnog vodstva. Također, to znači da se uspješno suprotstavlja Kini, koja neće moći zaštititi svoju inicijativu „Pojas i put“, razvojni projekat kojim Peking nastoji oživjeti drevni Put svile.

Ograničavanje operativnog prostora za kinesku pomorsku bazu u Džibutiju, jer dodavanje novih resursa američke i zapadne pomorske mornarice u blizini jedine kineske baze u regiji stvara dodatni pritisak na kapacitete ove baze.