Nuklearni pregovori Irana i SAD-a: Moguće ponavljanje ‘libijskog modela’

Očekuje se da će iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araqchi i izaslanik američkog predsjednika Donalda Trumpa za Bliski istok Steven Witkoff predvoditi pregovore između Irana i Sjedinjenih Američkih Država, čiji će domaćin u subotu biti Sultanat Oman.

Otkada se SAD povukao iz nuklearnog sporazuma s Iranom 2018. godine tokom prvog Trumpovog mandata, američki predsjednik insistira na potpisivanju novog sporazuma na novim temeljima, što Iran odbija.

Detalji predstojeće runde pregovora i dalje su nejasni, posebno u pogledu crvenih linija američke strane. Proizraelski krugovi u Washingtonu zagovaraju da Trump usvoji oštru strategiju te da se ne ograničava samo na ukidanje iranskog nuklearnog programa, slično onome što se dogodilo 2003. godine s Libijom za vrijeme predsjednika Muammara Gaddafija, već da zahtijeva zatvaranje iranskog raketnog programa.

Nasuprot njima, zagovornici realističnog pristupa traže da Trumpova crvena linija bude osiguranje da Iran ne može doći u posjed ili proizvesti nuklearno oružje.

Velika opasnost

Tokom susreta s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom u Bijeloj kući u ponedjeljak, Trump je rekao da se Sjedinjene Američke Države „nadaju da će ovi pregovori uspjeti“, jer će „u protivnom biti veoma loše“.

Trump se suzdržao od prijetnji vojnom operacijom protiv Irana u slučaju da diplomatija ne uspije. Na pitanje o toj mogućnosti, odgovorio je: „Ako pregovori ne uspiju, mislim da će Iran biti u velikoj opasnosti.“

Assal Rad, akademkinja iranskog porijekla i stručnjakinja za vanjskopolitička pitanja SAD-a, istakla je da postoji mnogo detalja o pregovorima s kojima javnost možda nije upoznata, što doprinosi zbunjujućem tumačenju izjava različitih strana. Za Al Jazeeru je dodala: „Iz iranske perspektive, vjerovatno je da neće direktno pregovarati pod pritiscima i prijetnjama iz unutrašnjih političkih razloga.“

„Međutim“, nastavlja Rad, „postoje izvještaji koji ukazuju na spremnost Iranaca da se u početku uključe u indirektne pregovore kako bi procijenili ozbiljnost Trumpove administracije, s obzirom na to da se SAD povukao iz prethodnih sporazuma.“

Kelsey Davenport, direktorica Programa za politiku neširenja nuklearnog naoružanja pri Udruženju za kontrolu naoružanja u Washingtonu, rekla je za Al Jazeeru da je održavanje pregovora „korak u pravom smjeru“ te da bi Trump trebao iskoristiti ovu priliku da jasno definira ciljeve SAD-a u postizanju sporazuma i prebaci fokus s pritiska na diplomatiju.

Trita Parsi, potpredsjednik Quincy instituta u Washingtonu, smatra da je vijesti o mogućem susretu dvije strane pozitivan razvoj događaja. „Ono što je najnejasnije jeste priroda crvenih linija i strategija koju Trump namjerava slijediti“, rekao je.

Nerealan model

Barbara Slavin, stručnjakinja za međunarodna pitanja na Institutu Stimson u Washingtonu, dovela je u pitanje korisnost najavljivanja ovih pregovora prije nego što se oni zaista dogode. „Najava pregovora unaprijed mogla bi imati kontraefekat“, rekla je za Al Jazeeru.

Slavin smatra da je Netanyahuovo pozivanje na libijski model tokom njegovog susreta s Trumpom „jasan pokušaj sabotiranja pregovora, posebno s obzirom na insistiranje Irana da zadrži sposobnost za obogaćivanje [uranija]“.

Davenport je istakla da je potpuno ukidanje, po uzoru na libijski model, „nerealno i nepotrebno“ te da takav zahtjev Iran kategorički odbacuje jer šalje poruku da SAD nije ozbiljan u namjeri da se postigne sporazum od obostrane koristi.

„Kombinacija ograničenja i nadzora mogla bi efikasno udaljiti Iran od nuklearnog praga i pružiti veće garancije da će svaki korak ka nuklearnoj bombi biti brzo otkriven“, dodala je.

U nastavku je upozorila na to da je pozivanje na libijski model „nepotrebna provokacija“. „Godinama nakon što je Libija napustila svoj ilegalni program nuklearnog oružja, snage koje je podržao NATO svrgnule su Gaddafija. Iran svoju sposobnost naoružanja smatra sredstvom odvraćanja i neće riskirati da je se odrekne i doživi istu sudbinu kao Libija“, objasnila je.

S tim u vezi, Gawdat Bahgat, stručnjak za iranska pitanja i predavač u Centru za Bliski istok i južnu Aziju na Univerzitetu nacionalne odbrane Pentagona, rekao je za Al Jazeeru: „Libijski model nije primjenjiv na iranski slučaj jer je njegov nuklearni program daleko napredniji. Ne postoji način da se eliminira znanje iranskih naučnika. Zato je kompromis nužan.“

Parsi se složio s ovim stavom, rekavši da, ako Trump bude insistirao na eliminiranju iranskog nuklearnog programa po uzoru na Libiju, zatim zatvaranju iranskog raketnog programa i ograničavanju odnosa Teherana s regionalnim partnerima, „diplomatije vjerovatno neće biti na samom početku“.

Dodao je da ovu strategiju preferiraju Izraelci, posebno bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton i bivši američki državni sekretar Mike Pompeo, jer znaju da će „propasti“. „Ako Trumpova strategija bude fokusirana na postizanje sporazuma kojim bi se Iran spriječio da dođe do nuklearne bombe – kao njegovu jedinu crvenu liniju – tada postoji razlog za optimizam u pogledu predstojećih pregovora“, zaključio je Parsi.