Izrael nastavlja strategiju slabljenja susjeda

Analitičari kažu da kontinuirani izraelski napadi imaju za cilj održavanje nestabilnosti, slabosti i fragmentiranosti susjeda, te doprinose poremećaju projekata upravljanja u Libanu i Siriji.

Razgovori sa stručnjacima, analitičarima i diplomatama otkrivaju uvjerenje da Izrael želi da ove dvije države ostanu slabe i podijeljene, a da Izrael ostane najjača regionalna sila.

„Izraelci vjeruju da je posjedovanje slabih susjeda, kao što je to slučaj u državama koje nisu u stanju funkcionisati, korisno za njih jer su, u tom kontekstu, oni najsnažniji sudionik“, Al Jazeeri je kazao Elia Ayoub, pisac, istraživač i osnivač podcasta The Fire These Times.

Liban i Sirija, mete izraelskih napada, uglavnom nisu uzvratili Izraelcima, koji su jači od njih vojno, finansijski i tehnološki.

‘Izrael nema ograničenja’

Liban i Sirija su u krhkom stanju.

Liban je u teškoj ekonomskoj situaciji najmanje šest godina, s periodima političke paralize i upravo se oporavlja od produženog izraelskog napada u kojem je ubijeno više od 4.000 ljudi i uništeni dijelovi države.

Taj rat, koji je nanio veliku štetu oružanom pokretu Hezbollah, glavnom faktoru u Libanu od 1980-ih, navodno je okončan primirjem 27. novembra.

Sirija je, u međuvremenu, nedavno izašla iz gotovo 14 godina dugog rata u kojem su raseljeni milioni i ubijene stotine hiljada Sirijaca.

Prelazna vlada radi na ujedinjenju oružanih frakcija, stabilizaciji ekonomije i dobijanju međunarodnog priznanja.

Zajedno s Libanom, kojeg vodi prva funkcionalna vlada u više godina, Sirija ima novo vodstvo koje želi okrenuti novi list ali, kako su analitičari kazali Al Jazeeri, Izrael se čini riješenim da to spriječi.

Izrael krši primirje s Libanom otkako je potpisano, opravdavajući svako kršenje tvrdnjom da gađa „ciljeve Hezbollaha“.

Situacija je posebno teška uz južnu granicu Libana, gdje su neka sela uništena tokom rata, a druga potpuno razorena otkako je primirje dogovoreno.

„Mnogo je slučajeva kršenja“, Al Jazeeri je kazao član libanske civilne odbrane iz razorenog grada Meiss el-Jabala na jugu, koji je tražio da ostane anoniman. „Mi tu ništa ne možemo.“

Izrael se isto tako odbio potpuno povući iz Libana, kao što primirje nalaže. Umjesto toga ostavlja svoje snage na pet tačaka za koje stručnjaci kažu da se vjerovatno drže za buduće pregovore o granici između Libana i Izraela.

„Veoma jasan put koji predstoji je taj da Izrael nema ograničenja u svojim operacijama unutar Libana“, Al Jazeeri je kazao Mohanad Hage Ali, viši saradnik u Centru za Bliski istok Carnegie u Bejrutu.

„Jedina razlika je u vatrenoj moći i razaranju, koje se čuva za neproporcionalnu reakciju na napade na gradove na sjeveru Izraela.“

Izrael se kladi na neuspjeh Sirije

U haosu u Siriji koji je nastupio nakon svrgavanja režima Assada 8. decembra, Izrael je pokrenuo napade na vojnu infrastrukturu širom države, fokusirajući se na jug i šireći svoje snage dalje na sirijsku teritoriju.

Prelazna vlada u Siriji izjavila je da nema interesa za regionalni rat. Umjesto toga, izjavila je da nema namjeru napasti Izrael i da će poštovati Sporazum o razdvajanju snaga iz 1974. između dvije države.

Ali u Izraelu ne haju za izjave sirijske vlade i napadi su se nastavili.

Izraelska vlada je odmah iznijela svoj stav prema novoj sirijskoj vladi nakon svrgavanja predsjednika Bashara al-Assada, nazvavši je „terorističkom grupom iz Idliba koja je silom zauzela Damask“. Izrael je od tada više puta bombardovao Siriju i zauzeo teritoriju duž granice između okupirane Golanske visoravni i ostatka Sirije.

„Izrael se kladi da će Sirija doživjeti neuspjeh i biti fragmentirana“, Al Jazeeri je kazao Aron Lund, saradnik u organizaciji Century International.

„Oni se zapravo pokušavaju pozicionirati u tom scenariju, kako bi imali utjecaj na jug i učinili ga bezopasnim za sebe i zaštitili svoju gotovo neograničenu slobodu u zračnom prostoru.“

Izraelski zračni napadi na Siriju u martu su pojačani i prošireni na nove oblasti, dok su kopneni upadi porasli za 30 posto, uključujući južne oblasti Deraau i Al-Quneitru.

„Utjecaj na civile sve je smrtonosniji“, kazao je Muaz al-Abdullah, vođa istraživanja za Bliski istok u ACLED-u u izjavi.

Da bi se odbranili, mještani u selu Kuya, ispalili su hice upozorenja da odvrate izraelske snage od napredovanja prema selu 25. marta. Izraelske snage su odgovorile zračnim napadom i granatiranjem sela, pri čemu je ubijeno najmanje šest civila.

Imad al-Baysiri, iz Deraae, ispričao je Al Jazeeri za sličan incident u Nawi, 34 kilometara sjeverno od grada Deraa.

Izraelska vojska „pokušala je napredovati prema svim velikim trgovima u Nawi, pa su neki mladići počeli bježati, a izraelska vojska je počela pucati na njih“, ispričao je, dodavši da su se lokalni stanovnici suočili s vojskom i prisilili je na povlačenje.

„Doveli su helikoptere i dronove i neka četiri sata su bombardovali to područje“, kazao je. „Ratni avioni i helikopteri također su gađali grad Nawu raketama iz helikoptera i dronova.“

‘Oni poznaju rat, ali ne i mir’

Analitičari ne vide ništa što bi moglo zaustaviti gotovo svakodnevne izraelske napade na Liban i Siriju.

„Oni slušaju Amerikance, ali samo u određenoj mjeri“, Al Jazeeri je kazao zapadni diplomatski izvor pod uvjetom anonimnosti.

Hezbollahov arsenal nekada je možda služio kao faktor odvraćanja, ali najnoviji rat je to promijenio.

„Sva sposobnost odvraćanja je izgubljena“, kazao je Hage Ali.

Bez ikakvog diplomatskog ili vojnog pritiska na vidiku, Izrael se čini riješenim da poremeti svaki napredak u Libanu i Siriji i zadrži ih u haosu.

„To je za Izrael najbolji scenarij u regiji“, kazao je Ayoub. „To ukazuje na duboki cinizam u središtu izraelske politike, koji proizlazi iz višedecenijskog militarizma koji je postao dio normalizovane svakodnevne izraelske političke kulture.“

Mnogi analitičari su govorili o tome da je Izraelu potreban „vječiti rat“ u regiji, u kojem bi se osjećao „poprilično ugodno“, smatra Natasha Hall, viša saradnica u Programu za Bliski istok pri Centru za strateške i međunarodne studije, koje je nedavno održala predavanje na Američkom univerzitetu u Bejrutu.

Ili, kako je jedan diplomatski izvor kazao Al Jazeeri: „Ova [izraelska] vlada je pokazala da zna kako ratovati. No, tek treba pokazati da zna kako postići mir.“