Rat ili sporazum: Detalji odnosa Trumpa i Irana

Američki predsjednik Donald Trump otvorio je novu fazu u odnosima s Iranom objavom o direktnim pregovorima s Teheranom, što je presedan koji će ih možda udaljiti od opasnosti vojnog sukoba i ublažiti politiku maksimalnog pritiska koje se Trump držao otkako je došao u Bijelu kuću.

Iako je Iran potvrdio da će pregovori biti indirektni i da će se voditi u Omanu putem dvije delegacije predvođene ministrom vanjskih poslova Abbasom Araqchijem i američkim izaslanikom za Bliski istok Steveom Witkoffom, novine The New York Times prenijele su od iranskih zvaničnika da je Teheran otvoren za direktne pregovore s Washingtonom ukoliko indirektni pregovori proteknu dobro.

Tokom svog prvog predsjedničkog mandata, Trumpova politika je bila „maksimalni pritisak“ na Iran. Objavio je povlačenje svoje zemlje iz međunarodnog sporazuma o iranskom nuklearnom programu i ponovno uvođenje sankcija Teheranu, koji je odgovorio postepenim povlačenjem iz svojih obaveza prema sporazumu.

Nakon povratka u Bijelu kuću u januaru, Trump je ponovo usvojio politiku „maksimalnog pritiska“ na Teheran, ali je istovremeno potvrdio svoju otvorenost za dijalog s njim u cilju zaključenja novog nuklearnog sporazuma.

U martu je Trump poslao poruku Teheranu u kojoj je pozvao na pregovore o iranskom nuklearnom programu, istovremeno ga upozoravajući da će biti „bombardiran“ ako pregovori ne uspiju.

U izvještaju koji slijedi Al Jazeera nastoji objasniti i protumačiti brze promjene u odnosima između Trumpa i Irana, od kojih je najznačajnija u vezi s iranskim nuklearnim pitanjem, a tu su i druga regionalna pitanja, poput izraelskog rata u Gazi i sukoba s grupom Ansar Allah (Husi) u Jemenu.

Koja su najspornija pitanja između Trumpa i Irana?

Pitanje nuklearnog programa je na vrhu liste spornih pitanja. Zapadne zemlje, na čelu sa SAD-om, sumnjaju da Teheran nastoji domoći se nuklearnog oružja, što Teheran poriče i tvrdi da je njegov nuklearni program osmišljen isključivo u miroljubive svrhe.

Trump ne krije svoje nezadovoljstvo zbog „iranskog regionalnog utjecaja“, a na podršku koju Teheran pruža grupama kao što su Hezbollah u Libanu, Husi u Jemenu i oružane frakcije u Iraku gleda kao na prijetnju regionalnoj stabilnosti i saveznicima Washingtona.

Zvaničnici Trumpove administracije naveli su da su američki napadi na položaje Husa u Jemenu u posljednjih nekoliko sedmica bili poruka upozorenja Teheranu.

Trumpove oštre ekonomske sankcije Iranu i njegov nadzor nad operacijama poput ubistva komandanta jedinice Quds (elitne jedinice IRGC-a) Qasema Soleimanija dodatno su produbile nesuglasice i dovele ih na ivicu vojnog sukoba.

Kakav je odnos s Izraelom?

Izrael i Iran smatraju jedan drugog svojim glavnim neprijateljem i godinama razmjenjuju optužbe za sabotaže i kibernetičke napade.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu nastoji uzrokovati vojnu konfrontaciju s Iranom i radi na tome da proširi rat koji vodi u Gazi u „rat na više frontova koji će promijeniti Bliski istok“.

U protekloj godini Izrael i Iran razmijenili su raketne napade, a u sedmicama koje su uslijedile nakon Trumpovog povratka u Bijelu kuću Izrael je pojačao svoje pripreme za sveobuhvatni napad, koji bi uključivao lansiranje stotine balističkih raketa i dronova na iranske ciljeve.

Izraelski izvori su priznali razočarenje Trumpovim govorom o direktnim pregovorima s Iranom. Novine Israel Hayom prenijele su od izvora iz izraelske delegacije da je šok bio očigledan na licima izraelske delegacije u Washingtonu nakon objave o pregovorima.

Ranije je jedan iranski zvaničnik rekao za Reuters da postoji mogućnost da se sporazum postigne u naredna dva mjeseca, uz napomenu da postoji zabrinutost da bi Izrael mogao izvesti napad ako se pregovori odulje.

Pregovori ili rat – koji je izbor?

Trump, koji je pojačao američko vojno prisustvo u regiji od preuzimanja dužnosti u januaru, tvrdi da preferira postizanje sporazuma o iranskom nuklearnom programu nad vojnom konfrontacijom.

No, američki predsjednik ne isključuje vojnu opciju. „Iran ne može posjedovati nuklearno oružje. Ako pregovori ne uspiju, mislim da će to biti krajnje loš dan za Iran“, rekao je.

S druge strane, iranski vrhovni vođa Ali Khamenei rekao je da prijetnje Washingtona „neće ga dovesti ni do kakvog cilja“, dok je savjetnik vrhovnog vođe Ali Larijani upozorio da Teheran ne teži posjedovanju nuklearnog oružja, ali „neće imati drugog izbora nego da to učini“ ukoliko bude napadnut.

Šta bi pregovori mogli donijeti?

Sporazum poznat pod nazivom „Zajednički sveobuhvatni plan djelovanja (JCPOA)“ postignut je 2015. između Irana i šest velikih sila nakon godina pregovaranja i napetosti. Cilj tog sporazuma bio je osigurati miroljubivu prirodu iranskog nuklearnog programa u zamjenu za ublažavanje sankcija koje su nametnute Teheranu.

Nakon Trumpovog povlačenja iz tog sporazuma, Iran je ponovo počeo s obogaćivanjem uranija na nivoima višim od onih koji su dozvoljeni sporazumom. Direktor Instituta za međunarodne odnose Majeed Zawari ranije je rekao za Al Jazeeru da nivo obogaćivanja uranija u Iranu prije sporazuma nije prelazio 20 posto, a potpisivanjem sporazuma smanjen je na 3,67 posto. Zbog toga je nerealno očekivati da Teheran u sadašnjoj fazi – kada obogaćuje uranij na nivoima do 60 posto – pristane na povratak na niske nivoe iz 2015. godine.

Zawari tvrdi da će Teheran prijedloge koji su mu budu izneseni u novim pregovorima gledati iz ugla „dobiti i koristi“, pojašnjavajući da je platio vrlo visoku cijenu za prethodni sporazum, ali danas trpi posljedice u vidu nestašice energije i određenih lijekova u apotekama zbog zapadnih sankcija, dok je računao da će sporazumom poboljšati uslove života u zemlji.

Abbas Aslani, viši istraživač u Bliskoistočnom centru za strateške studije, rekao je da Iran želi ravnopravne i uravnotežene pregovore zasnovane na međusobnom poštovanju kako bi dobio ustupke proporcionalne ograničenjima koja će prihvatiti na svoj nuklearni program. Naglasio je da će obim tih ograničenja ovisiti o ustupcima koje će mu Washington biti spreman dati i garantirati njihovu realizaciju kako „Teheran ne bi bio ugrizen dva puta iz iste rupe nuklearnog sporazuma“.

S druge strane, američki zahtjevi u predstojećim pregovorima će se fokusirati na ograničavanje regionalnog utjecaja Teherana, ograničavanje njegovih vojnih i nuklearnih programa i uvođenje redovnih međunarodnih inspekcija. Zauzvrat, Iran će dobiti ublažavanje nametnutih ekonomskih sankcija u nekim sektorima, poput nafte, bankarstva i trgovine, što će mu omogućiti da ostvari dodatne prihode kako bi zadovoljio osnovne potrebe zemlje.

Kakav je stav najistaknutijih svjetskih sila?

Rusija i Kina brzo su pohvalile namjeru američkog predsjednika da počne direktne pregovore s Teheranom. Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je novinarima da Moskva podržava diplomatsko i političko rješenje jer bi ono „moglo doprinijeti smirivanju tenzija povezanih s Iranom“.

Rusija i Iran su ojačali svoje diplomatske i vojne odnose od kada je Moskva u februaru 2022. rasporedila desetke hiljada svojih vojnika u Ukrajini, a ranije je Rusija ponudila pomoć u olakšavanju pregovora između Teherana i Washingtona.

Kina je pozvala Sjedinjene Američke Države da pokažu „iskrenost“ u nuklearnim pregovorima s Iranom.

„Kao zemlja koja se jednostrano povukla iz nuklearnog sporazuma i izazvala trenutnu situaciju, Sjedinjene Američke Države trebaju pokazati političku iskrenost i međusobno poštovanje“, rekao je Lin Jian, glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova. Prema njegovim riječima, Washington se mora „upustiti u dijalog i konsultacije, a istovremeno prestati sa svojom pogrešnom praksom upotrebe sile za vršenje maksimalnog pritiska“.

Još uvijek nema reakcija Francuske, Velike Britanije i Njemačke na predstojeće pregovore između Washingtona i Teherana, ali ove tri zemlje, koje su sudjelovale u sporazumu iz 2015. godine, ranije su istakle potrebu održavanja diplomatije kao načina za sprečavanje Irana da nabavi nuklearno oružje, odbacile su vojnu eskalaciju i zalagale se za povratak prethodnom sporazumu ili postizanju ažurirane verzije koja bi ograničila iranski nuklearni program u zamjenu za ukidanje sankcija.