Jedan političar, a više funkcija: Lokalni šerifi zapravo odlučuju o samima sebi

Od završetka Drugog svjetskog rata Hrvatska, kao uostalom i sve druge republike bivše Jugoslavije, živjela je u društvenom poretku u kojem je jedna stranka odlučivala o svemu. Nakon promjena, koje su uslijedile ‘90-ih godina prošlog stoljeća, dobili smo demokraciju i višestranačje. Međutim, dobili smo isto tako i zakone koji su doveli do toga da političari odlučuju o gotovo svemu i u svojim jedinicama lokalne samouprave se postavljaju kao mali bogovi bez kojih se ne može ništa.

Slijedom toga imamo i niz slučajeva gdje je jedna osoba izabrana i postavljena na više funkcija te se samim tim postavlja pitanje je li u nekim osobama skoncentrirana prevelika politička moć. Tako imamo više načelnika i gradonačelnika iz cijele Hrvatske koji su u isto vrijeme i saborski zastupnici što, prema mišljenju mnogih, nije uobičajeno niti normalno. Međutim, imamo i nekoliko slučajeva koji su uz te dvije dužnosti još i predsjednici političkih stranaka, koje su i parlamentarne. U isto vrijeme prije više godina je zakonom županima i gradonačelniku Zagreba zakonski onemogućeno da u isto vrijeme mogu biti i saborski zastupnici.

Kako to izgleda u praksi, najbolje se vidi na slučajevima Darija Hrebaka i Ivana Penave. Tako je Penava izabrani gradonačelnik Vukovara, ali isto tako i potpredsjednik Hrvatskog sabora. U isto vrijeme Penava je i predsjednik Domovinskog pokreta. Slično iskustvo ima i Dario Hrebak koji je gradonačelnik Bjelovara, saborski zastupnik i predsjednik HSLS-a. Njih dvojica su na lokalnim izborima i izborima u svojim političkim strankama izabrani na te dužnosti, a onda su, logično, i sebe postavili na stranačke liste te su postali i saborski zastupnici. Time oni odlučuju o svemu u svojim strankama, izvršna su vlast u svojim gradovima bez kojih se ne može ništa donijeti, ali i u isto vrijeme sudjeluju u radu Hrvatskog sabora te donose zakone koji se odnose na cijelu državu, pa tako i na njihove gradove.

‘Tri u jedan’

Na ovu temu razgovarali smo i s nizom građana koji kažu kako im nije normalno da je tolika politička moć skoncentrirana u jednoj osobi. Pitaju se i gdje su drugi stranački ljudi, odnosno zašto se onda ta politička moć malo ne raširi na više osoba kako jedna osoba ne bi odlučivala o svemu.

„Ako uzmemo primjer Penave, on je osoba koja odlučuje o svemu u Vukovaru. On je osoba koje može postavljati ili smjenjivati ljude, odlučuje o projektima, proračunu, što će se raditi, a što neće… Odlučuje o svemu. Isto tako, odlučuje o svemu i u svojoj stranci u kojoj postavlja ljude, sklanja ih, odlučuje o listama i svemu drugome. I pored svega onda još i njegova ruka odlučuje o tome hoće li neki zakon biti izglasan ili neće. Nisam nikad o tome posebno razmišljao, ali sad kad ste mi postavili to pitanje i kad malo razmislim, to sve mi nije normalno. Trebalo bi se na državnoj razini razmisliti o tome, ali mislim kako od toga neće biti ništa jer će ti isti načelnici i gradonačelnici biti protiv takve ideje“, kaže Tomislav Ivić iz Vukovara.

Na istu temu razgovarali smo i s hrvatskim političkim analitičarom Davorom Gjenerom koji smatra kako nije problem da jedna te ista osoba bude predsjednik stranke ili visoki stranački dužnosnik i da je saborski zastupnik. Prema njegovim riječima, normalno je da takvi ljudi budu i dio Sabora. Međutim, i Gjeneru je sporno da jedna te ista osoba bude načelnik neke općine ili gradonačelnik te u isto vrijeme i saborski zastupnik.

„Tu imamo situaciju da takva osoba može u Saboru lobirati ili pogodovati interesima svoje općine ili grada. Postavlja se onda pitanje što je s onim općinama i gradovima čiji načelnici i gradonačelnici nisu u Saboru. Jesu li te jedinice lokalne samouprave onda u podređenom položaju i imaju li jednake prilike kao i oni koji jesu u Saboru? Mislim da, ako je županima i gradonačelniku Zagreba, koji ima status župana, zakonom onemogućeno da u isto vrijeme budu i u Saboru, takva odredba bi trebala vrijediti i za načelnike i gradonačelnike. To bi se moralo zakonom riješiti, ali s obzirom na atmosferu i razmišljanja političara, mislim kako od toga skoro neće biti ništa“, rekao je Gjenero.

Sukob interesa

Na pitanje može li načelnik ili gradonačelnik, koji su isto vrijeme i saborski zastupnici, raditi kvalitetno oba svoja posla, odnosno mogu li svoje općine i gradove voditi iz Zagreba, Gjenero kaže kako i za to postoji način ako su jedinice lokalne samouprave dobro posložene. Jedan od načina tome je i da delegira svoje zamjenike ili suradnike za neke poslove dok njega nema. Kao dobar primjer ističe općine s područja Krka i sam grad Krk za koji svi rade, kako kaže, u interesu ne samo svojih jedinica lokalne samouprave nego i cijelog otoka. Kada je, pak, riječ o onima koji vode svoje stranke i rade kao saborski zastupnici, kaže kako tu ne vidi nikakav problem, odnosno da je to njihov odabir te da vrlo lako mogu na svoje mjesto u Saboru postaviti neku drugu osobu.

Na istu temu razgovarali smo i s političkim analitičarom Žarkom Puhovskim koji smatra kako je u cijeloj toj priči da je jedna te ista osoba nositelj izvršne vlasti u nekoj općini ili gradu te u isto vrijeme i predstavnik zakonodavne vlasti u Saboru – sukob interesa.

„Oni zapravo odlučuju po kojim i kakvim zakonima će se raditi, odnosno oni odlučuju o samim sebi. Jedna osoba ne može u isto vrijeme biti na dva mjesta, u svom gradu i u Saboru, pa se indicira kako oni zapravo nijedan posao ne rade ozbiljno. Mislim kako je potrebno mijenjati Zakon o izborima i ukinuti mogućnost da načelnici i gradonačelnici budu u isto vrijeme i saborski zastupnici“, ističe Puhovski.

Strah od članstva

Zanimljiva je i njegova teorija kako se zapravo pokazuje i da te političke stranke nemaju dovoljno kvalitetnog kadra da mogu popuniti sve te dužnosti. S druge strane, kako je rekao Puhovski, to pokazuje i svojevrstan strah od osoba koje u isto vrijeme obnašaju više dužnosti.

„Oni su zapravo u strahu da postavljanjem drugih ljudi na tako istaknute i vidljive dužnosti, da će ih te osobe zapravo istisnuti s njihovih mjesta za koja smatraju da su njihova. Oni zapravo nemaju povjerenja u svoje članstvo. To se vidi i na primjeru Zagreba gdje HDZ već godinama unazad uvijek stavlja slabog kandidata za gradonačelnika jer su predsjednici stranaka u strahu da bi te osobe, ako bi bile izabrane za gradonačelnika, vrlo brzo mogli postati opasnost po njih. I to pokazuje kakvo je zapravo stanje u hrvatskoj politici i političkim strankama“, rekao je Puhovski.

Koliko je sve to zapravo čudno i loše postavljeno, Puhovski kaže i kako imamo primjere da je jedna te ista osoba i saborski zastupnik i član nekog Gradskog vijeća. Tu imamo i primjera da su takvi ljudi u koaliciji u nekom Gradskom vijeću i zalažu se za iste stvari dok su u isto vrijeme u Saboru ljuti politički protivnici koji jedan drugoga prozivaju.

„Sve to nam pokazuje koliko je to zapravo nesređeno i koliko ima problema. Trebalo bi se sjesti i složiti neki novi izborni zakon, vidjeti trebaju li nam tolike općine, gradovi, a posebno županije koje ne služe ničemu, i odlučiti tko može biti član Sabora, a tko ne. Ovo što sada imamo nije u redu i mora se mijenjati“, istakao je Puhovski.

Inače, kod općina i gradova čiji su načelnici ili gradonačelnici u isto vrijeme i saborski zastupnici ima i jedna dobra stvar za te jedinice lokalne samouprave. Naime, oni plaću dobivaju od Hrvatskog sabora tako da dio novca u općinskim ili gradskim proračunima, namijenjenim za njihove plaće, ostaju u proračunu i mogu se iskoristiti za neke druge stvari.