Direktni pregovori SAD-a i Hamasa: Presedan koji mijenja situaciju na Bliskom istoku

Nakon što je Bijela kuća otkrila da su Sjedinjene Američke Države (SAD) prvi put uspostavile direktne kontakte s Hamasom u Dohi radi postizanja sporazuma o prekidu vatre u Gazi, počinju se nametati brojna pitanja o toku tih pregovora i njihovoj efikasnosti, pogotovo nakon što su prethodni pokušaji posredovanja više puta doživjeli neuspjeh, dok je prva faza sporazuma okončana.

Gaza se, nakon završetka prve faze, našla u kritičnoj situaciji, budući da je Izrael ponovno zatvorio sve prijelaze prema Pojasu Gaze kako bi spriječio ulazak humanitarne pomoći. Izrael ovim potezom želi iskoristiti izgladnjivanje kao sredstvo za pritisak na Hamas kako bi ga prisilio da prihvati izraelske zahtjeve.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu, uz američko zeleno svjetlo, želi produžiti prvu fazu sporazuma, koji je stupio na snagu 19. januara, kako bi se oslobodio što veći broj izraelskih zarobljenika u Gazi, ali bez ikakvih ustupaka ili ispunjavanja vojnih i humanitarnih obaveza predviđenih sporazumom u prethodnom periodu.

S druge strane, Hamas insistira na pokretanju druge faze pregovora, koja podrazumijeva okončanje rata i potpuno povlačenje izraelske vojske iz Gaze. Time bi se otvorio put za treću fazu, fokusiranu na obnovu razorenog Pojasa.

Ibrahim al-Madhoun, palestinski pisac, politički analitičar i direktor Palestinske medijske organizacije Fimed, u intervjuu za Al Jazeeru odgovorio je na neka pitanja o ovim pregovorima.

• SAD pregovara s Hamasom – šta stoji iza toga?

– Nije iznenađujuće što se Hamas odazvao na bilo kakav dijalog sa Sjedinjenim Američkim Državama. Hamas ne odbija razgovor ni sa jednom zemljom u svijetu, osim s izraelskom okupacijom. Štaviše, otvaranje kanala s Washingtonom smatra važnim korakom za razumijevanje američkih stavova i utjecaj na odluke te zemlje.

Međutim, ono što je novo u ovim pregovorima jeste da nisu vođeni putem tajnih kanala ili neformalnih posrednika, nego su vođeni direktno između dužnosnika američke administracije i Hamasa, što predstavlja presedan koji nosi duboke strateške implikacije.

Dijalog, s kojim je javnost upoznata, vođen je između Adama Boehlera, izaslanika američkog predsjednika Donalda Trumpa, i čelnika pokreta Hamas, a njegov glavni fokus bio je na američko-izraelskom zarobljeniku Edanu Alexanderu, kojeg palestinski otpor drži u zatočeništvu.

Međutim, ovaj dijalog prevazilazi isključivo humanitarne pregovore, jer dolazi nakon neuspjeha Izraela i Sjedinjenih Američkih Država u postizanju svojih ciljeva u ratu protiv Gaze, te odražava taktičku promjenu u načinu na koji Washington pristupa ovom sukobu.

Prema mišljenju palestinskog političkog analitičara i kolumniste Ahmeda al-Heila, koje je iznio u svojoj u objavi na platformi X, kontakti i sastanci između Adama Boehlera, izaslanika predsjednika Trumpa za pitanja zarobljenika, i Hamasa u Dohi, paralelno s pregovorima o prekidu vatre, ukazuju na nekoliko ključnih činjenica:

Washington de facto priznaje pokret Hamas kao važan dio palestinske scene, koji se više ne može zanemariti nakon neuspjelog pokušaja njegovog uništavanja vojnim putem. Trumpovo povjerenje u Netanyahua, koji svoje lične interese stavlja ispred interesa SAD-a i Izraela, značajno je opalo, prema uvjerenju šireg izraelskog javnog mnijenja. Netanyahu nastoji opstruirati sporazum o prekidu vatre, što znači odgađanje oslobađanja zarobljenika i nastavak napetosti pod okriljem rata. Washington ima interes u tome da okonča rat kako bi politički (kroz normalizaciju odnosa) i ekonomski mogao unaprijediti svoje odnose s arapskim zemljama, što zahtijeva smirivanje situacije u regiji. Trumpova i Netanyahuova prijetnja Gazi otvaranjem vrata pakla i razarajućim ratom i dalje služi kao sredstvo pregovaračkog pritiska, dok su vrata za nove pregovore i dalje otvorena.

• Zašto Washington sada pregovara s Hamasom?

– Američke administracije godinama su nametale gotovo nemoguće uvjete za bilo kakav dijalogu s Hamasom, prije svega priznanje Izraela, razoružanje i poštivanje prethodnim sporazumima s okupacijom. Međutim, danas, nakon višemjesečnih borbi u Gazi i neuspjeha Izraela da ostvari bilo kakvu političku ili vojnu pobjedu, Washington se suočava s novom realnošću: Hamas nije poražen ni eliminiran i ne može se više ignorirati.

Direktni dijalog predstavlja implicitno američko priznanje da je Hamas postao nezaobilazan faktor u političkoj jednačini, koji se ne može zaobići u bilo kojem budućem političkom procesu.

Čak je i Izrael u ranijim prilikama bio prisiljen sjesti za pregovarački sto s Hamasom, bilo kroz pregovore o oslobađanju Gilada Shalita, učestale pregovore o prekidu vatre uz posredovanje regionalnih aktera ili sporazum o razmjeni zarobljenika postignut u Dohi pod pokroviteljstvom Katara i Egipta, koji je rezultirao oslobađanjem određenog broja palestinskih zatvorenika u zamjenu za izraelske zarobljenike.

• Kakve su implikacije ovih pregovora na dinamiku sukoba?

– Sama činjenica da se ovi pregovori vode predstavlja ozbiljan udarac Netanyahuu i njegovoj vladi, jer pokazuje slabost Izraela i njegovu nesposobnost da vojno nametne svoju volju, uprkos upotrebi svih oblika brutalnosti u ratu protiv Gaze.

Izraelski izvori otkrivaju da je Netanyahu izrazio snažno nezadovoljstvo ovim pregovorima i više puta pokušao izvršiti pritisak na Trumpovu administraciju da ih zaustavi, ali nije uspio. Štaviše, ovaj razvoj događaja razotkrio je Izrael u njegovom pravom svjetlu – kao običnog sljedbenika američke politike, a ne nezavisnu silu, kako se pokušava predstaviti.

• Šta bi Hamas trebao zahtijevati u ovim pregovorima?

– Hamas sada ima stvarnu priliku koju ne bi trebao propustiti, jer može iskoristiti ovaj dijalog i proširiti ga sa pitanja pregovora o jednom američkom zarobljeniku na širu političku raspravu.

Među ključnim zahtjevima koje bi Hamas mogao postaviti su: uklanjanje Hamasa s američke liste „terorističkih organizacija“; priznavanje Hamasa kao političkog aktera u rješavanju palestinskog pitanja; osiguravanje uloge Hamasa u svim budućim palestinskim proscima, uključujući i unutar Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO); pregovaranje o dugoročnom primirju pod uvjetima koji palestinskom narodu garantiraju njegova prava, bez ugrožavanja otpora.

• Je li ovo početak promjene američkog stava?

– Ako Washington shvati da je Hamas dio rješenja, a ne problem, to može biti uvod u šire promjene u američkoj politici prema palestinskom pitanju. Ako Hamas uspije mudro upravljati ovim dijalogom, mogao bi se naći pred novim političkim prilikama koje bi mu omogućile jačanje međunarodnog legitimiteta, smanjenje pritiska na svoje saveznike, pa čak i nametanje nove stvarnosti koja mijenja pravila igre u palestinsko-izraelskom sukobu.

Izrael je itekako svjestan opasnosti ovog razvoja događaja, stoga se očekuje da će ga pokušati spriječiti svim raspoloživim sredstvima. Osim toga, neke regionalne sile, možda, neće gledati blagonaklono na američko otvaranje prema Hamasu, što znači da ćemo u narednim danima vjerovatno svjedočiti izraelskim medijskim kampanjama, plasiranju dezinformacija, a možda čak i političkim potezima usmjerenim na ometanje dijaloga.

• Kakav je utjecaj Trumpovih prijetnji?

– Palestinski politički analitičar Wissam Afifa istakao je da američke prijetnje pokazuju značajnu kontradikciju između Trumpovih prijetnji i pregovaračkog procesa koji je američka administracija počela s pokretom Hamas. Ovi pregovori su bez presedana na ovom nivou, a upravo ih je objelodanila sama američka administracija. Zbog toga se ove prijetnje mogu tumačiti kao pokušaj vršenja maksimalnog pritiska na Hamas kako bi se iznudili neki ustupci tokom tih pregovora.

Također, ovo dolazi u kontekstu činjenice da američka administracija više ne smatra da je pregovarački kurs koji slijedi Netanyahuova vlada učinkovit, te da vrijeme ističe. Osim toga, rezultati koji su postignuti tim procesom nisu bili ni približno intenzivni kao rezultati pregovora koje vodi američka administracija, koja se oslanja na jezik dogovora i brze rezultate.

Hamas, kroz ovaj novi pregovarački proces, može artikulirati svoju viziju u kontekstu toga da je postao ključni akter, što ujedno predstavlja i priznanje da izraelska okupacija nije uspjela uništiti pokret uprkos ratu.

Ove prijetnje svakako treba shvatiti ozbiljno, budući da ih je američki predsjednik iznio s krajnjom bahatošću i arogancijom. Ono što ih čini posebno opasnim jeste činjenica da nisu usmjerene samo na pokret Hamas ili njegove vođe, već obuhvataju cijeli nacionalni projekt povezan s otporom, ne samo u Pojasu Gaze, već na cijelom palestinskom geografskom prostoru.

Hamas će se nositi s ovim pritiscima ne kroz ustupke, već kroz realan pristup koji uzima u obzir promjene u širem kontekstu, u skladu s Trumpovim izjavama, zaključcima arapskog samita, situacijom na terenu i položajem otpora.

Ako Hamas uspije neutralizirati američku administraciju i spriječiti je da postane ključni faktor u sukobu, to će biti značajan uspjeh. SAD se danas više ne predstavlja kao posrednik, već kao strana u sukobu, što dodatno usložnjava situaciju. SAD više nije posrednik i garant u pregovorima, već koristi sve alate pritiska i prijetnji, uključujući najave o otvaranju „vrata pakla“.

Trump je upozorio Hamas, nazvavši to njihovim „posljednjim upozorenjem“, da će okončati djelovanje pokreta ako odmah ne oslobodi sve izraelske zarobljenike koje drži i ne vrati tijela preminulih.