U začaranom krugu inflacije: Bojkoti trgovina su samo odgovor građana na zloupotrebu krize

U posljednjim mjesecima, jugoistočna Evropa suočava se s fenomenom koji se ne pamti u novijoj historiji – bojkotom trgovačkih centara kao reakcijom na enormno povećanje cijena osnovnih namirnica. Početkom 2025. godine, nakon velikih skokova u troškovima života, građani Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i drugih zemalja u regiji, odlučili su organizovati bojkote trgovačkih lanaca, optužujući ih za nepošteno namještanje cijena i iskorištavanje krize. Ovaj društveni fenomen izazvao je široku pažnju javnosti i razne reakcije, uključujući i mišljenja stručnjaka i predstavnika udruženja za zaštitu potrošača.

„U regionu je sve izraženiji bunt građana nezadovoljnih višim cijenama u trgovinama i ugostiteljskim objektima. Jesu li za taj rast cijena odgovorni isključivo trgovci i ugostitelji ili nadležne institucije? Vjerovatno i jedni i drugi. Prvi, zato što su osjetili da mogu samostalno formirati cijene, a posebno zato što se mogu neformalno međusobno dogovarati oko najnižih cijena i tako uništavati sve oblike zdrave konkurencije;  drugi, zato što ništa ne poduzimaju da spriječe ovaj rast cijena i stvaranje inflacije koja to zapravo u pravom ekonomskom smislu i nije“, kaže Admir Arnautović, predsjednik Udruženja „Kluba potrošača Srednje Bosne“ Travnik.

Kao primjer navodi hljeb i pekarske proizvode koji su u posljednje četiri godine rasli za gotovo 140 posto, iako rast cijena sirovina, energenata i radne snage ni blizu ne opravdava nove cijene.

„Ono što još više opravdava negodovanje potrošača je činjenica da se cijene hljeba znatno razlikuju ne samo od regije do regije Bosne i Hercegovine, nego i u krugu od nekoliko kilometara možete naći pekarske proizvode koji se i za 50 posto međusobno razlikuju samo po cijeni.

Tu upadamo u začarani krug – mediji i potrošači pričaju samo o onim s najvišim cijenama. A kako rast cijena goriva i hljeba pokreće rast cijena u svim ostalim djelatnostima, onda i svi ostali počinju dizati cijene. I kada jednom porastu cijene, onda i pekarima poskupi općenito život, pa na kraju i oni opet počnu razmišljati o dizanju cijena svojih proizvoda. I tako do unedogled. Ili dok se potrošači ne pobune“, objašnjava Arnautović.

Bojkoti potrošača koji se dešavaju u Bosni i Hercegovini i zemljama regiona djelomično su, kaže, uspjeli – u smislu da su vlastima dali do znanja da potrošači smatraju njih odgovornim za regulisanje tržišta i njihovu zaštitu od bezobzirnih pojedinaca koji su ovdje našli priliku za brzo bogaćenje.

Bojkot se proširio po regiji

Bojkoti trgovačkih centara počeli su 24. januara u Hrvatskoj zbog rasta cijena, a zatim su se proširili i na Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Srbiju, Albaniju, Kosovo, Rumuniju, Mađarsku i Bugarsku. Bojkoti su također planirani u Češkoj, Grčkoj i Slovačkoj.

Ana Knežević, predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača, ističe da nezadovoljstvo građana traje već dugo. Cijene su počele rasti početkom 2022. godine zbog energetske krize, a eskalirale su nakon početka rata u Ukrajini. Iako je hrvatska Vlada smanjila PDV na dio prehrambenih proizvoda, efekti smanjenja poreza bili su izgubljeni usljed daljnjeg poskupljenja energenata. Turistička sezona dodatno je podigla cijene, a uoči uvođenja eura uslijedilo je dvojno iskazivanje cijena. Iako je Vlada ograničila cijene devet proizvoda, mnogi od tih proizvoda nisu bili dostupni na tržištu. U 2023. godini cijene su, podsjeća, nastavile rasti, a inflacija je bila najveća unutar EU. Prema njenim riječima, ni nova mjera iz 2023. godine o 30 proizvoda s ograničenim cijenama nije dala rezultate, jer ni ti proizvodi nisu bili dostupni u trgovinama.

„Pojavila se inicijativa za bojkotom koju je pokrenula Potrošačka platforma ‘Halo, inspektore’. To su građani jako dobro prihvatili i taj prvi petak, 24. siječnja bio je jako dobar odaziv – 43 posto su bili manji računi u odnosu na sedam dana ranije i 53 posto manji promet. Bojkot se nastavljao svakog petka i širio se. Entuzijazam se prenio i na susjedne zemlje.

Rezultat je da je [hrvatska] Vlada donijela odluku o proširenoj listi sa ograničenim cijenama na 70 proizvoda, trgovci imaju obavezu napraviti plakate sa navođenjem tih proizvoda i cijenama, a veliki formati koji imaju više od 400 kvadrata moraju imati zasebne police sa tim proizvodima. Državni inspektorat je počeo kontrolirati poštuju li trgovci tu odluku. Ljudi to doživljavaju kao uspjeh“, ističe Knežević.

Donekle su, kaže, efekta imali i protesti građana pred Hrvatskom narodnom bankom zbog bankarskih naknada kao i bojkotiranje pekara od strane srednjoškolaca i studenata, nakon čega su cijene određenih pekarskih proizvoda i bankarskih naknada, ipak, smanjene.

Na malim tržištima nema postulata za konkurenciju

Zoran Nikolić iz Nacionalne organizacije potrošača Srbije kaže da treba uzeti u obzir da svi veliki trgovci na razvijenim tržištima imaju otvorene tržišne utakmice i mogu da se takmiče, ali da na malim tržištima nema nekog postulata koji se odnosi na konkurenciju.

„Potrošači su u čitavom našem regionu ugroženi ponašanjem tih velikih trgovačkih lanaca kojih, ruku na srcu, gotovo da i nema kod nas. Pogledajte top 10 maloprodajnih supermarketa u Evropi. Jedino u Hrvatskoj ima jedan ili dva i nigde drugo nema. Teško je reći da li se radi o nekim prećutnim dogovorima sa vlastima svih ovih zemalja ili takva vrsta okruženja pravi da se tim velikim lancima ne nudi neka vrsta prijateljske ponude, ponude koja bi mogla obuhvatiti sve one relevantne okolnosti koje utiču na tržišnu ekonomiju“, priča Nikolić.

Navodi da je najbolji primjer ponašanja velikih trgovačkih centara bio prije nekoliko godina kada je u Srbiju došao jedan od njih, najavljivali su da će njihove cijene biti niže u startu za 20-25 procenata, ali ništa se nije desilo. Prilagodili su se ovim uslovima i prilagodili cijene.

„Ako se zapitamo zašto je to tako odgovor se nameće sam – može im se. Sve ovo što sam rekao ima kao rezultat poziciju potrošača u kojoj mi u regionu, nažalost, delimo sudbinu i dalje će biti tako da trgovci rade bukvalno sve i svašta sa nama jer ovde nema realnih tržišnih ekonomija“, naglašava Nikolić.

Za miješanje države u formiranje cijene proizvoda kaže da je apsolutno nedopustivo i suprotno onome što se zove tržišna ekonomija. Država treba da daje uslove za razvoj tržišne ekonomije, da se uspostavi jedan takmičarski duh.

Cijene više bez osnova

Olga Nikčević, direktorica Centra za zaštitu potrošača Podgorica iz Crne Gore, smatra da bojkoti – ni jednodnevni, ni nedjeljni – nisu dali efekta.

„Na samom početku smo govorili da to neće dati efekta, što se i pokazalo. Ljudi moraju kupovati, moraju da žive. Ako ne kupi u jednoj radnji, kupiće u drugoj. Ako je bojkot određeni dan, kupiće dan ranije da ima za dva ili tri dana, možda i više nego što je kupovao ranije u dva ili tri dana. To znam iz iskustva. Kad je neradni dan za vikend ili praznik obavezno kupimo da imamo dovoljno, čak i nešto što nam ne treba, da ne bi nestalo. Smatram da to nije bio najbolji način“, kaže Nikčević.

„Mora se ići na neke ozbiljnije načine. Da napravimo sastanak sa distributerima, trgovcima, svim zainteresovanim za ovu temu među kojima mora biti i Ministarstvo trgovine, da pričamo o tome, da  zajedno dođemo do zaključka po kojem bi se svi trebali da odreknemo ‘dijela svog kolača’ koji se uzima na teret potrošača. To znači da se malo smanje porezi, da se malo smanje akcize… To bi uticalo da se za neko vrijeme zaustavi rast cijena i da se smanje cijene osnovnih proizvoda. Kažem na neko vrijeme jer je tržište po zakonu slobodno“, dodaje Nikčević.

Ako je formiranje cijena slobodno i nema niko trgovcu da kaže da ne smije, dodaje, „on će uzimati koliko god može“.

„Ko zna, možda se i dogovaraju oko tih cijena. Poreske stope su previsoke, a sami trgovci koriste svaku priliku da ostvare što veći profit. Svaki dan niču novi megamarketi, a potrošači su u prilično nezavidnom položaju. Svako jutro kada dođu u prodavnicu, cijene su znatno veće za mnoge proizvode nego prethodnog dana i to onih proizvoda koji se često kupuju“, kaže Nikčević.

Bojkoti trgovačkih centara u regionu pokazuju složenost situacije i zahtijevaju ozbiljan pristup kako bi se osigurala zaštita prava potrošača i uspostavio zdraviji tržišni okvir. Stručnjaci smatraju da će pravi rezultati biti mogući samo kroz zajednički rad vlasti, distributera i potrošačkih organizacija, uz odgovorno upravljanje tržištem i regulaciju cijena.