Izraelski analitičari: Novi uznemirujući detalji o propustima 7. oktobra

Okupirani Jerusalem – Istrage izraelske vojske o događajima od 7. oktobra 2023. godine, koje su bile usmjerene na tok borbi i događaje u kibucu Kfar Aza i vojnom kampu Nahal Oz u području u okolini Gaze, razotkrile su duboko ukorijenjene propuste vojne obavještajne službe Aman, kako i decenijama akumulirane neuspjehe vojnog establišmenta, koji nije uspio spriječiti napad prevođen Hamasom.

Svjedočenja visokorangiranih izraelskih oficira, koji su proveli istrage o nekih 40 odvojenih bojišta, pokazala su da su istrage usredotočene na obavještajne i operativne propuste različitih sigurnosnih agencija i vojske samo vrh ledenog brijega kada je riječ o ogromnom neuspjehu. Javnosti je otkriveno tek deset posto informacija s popisa propusta, s tim da postoji još jedna lista koja je još teže prihvatljiva.

Sve istrage, koje su proveli rezervni i redovni oficiri s činovima u rasponu od general majora do pukovnika, sadrže grafikone koji gotovo u potpunosti oslikavaju situaciju, u smislu broja naoružanih ljudi s obje strane, omjera snaga između izraelske vojske i Brigada Al-Qassam, vojnog krila Hamasa, na bojištima i borbenim položajima u oblasti u okolini Gaze. Također, pružaju uvid u broj izraelskih snaga u pripravnosti te broj naoružanih napadača.

U jasnom prikazu nespremnosti izraelske vojske i sistemskog neuspjeha, najekstremniji primjer odnosi se na kibuc Kfar Aza. U prvim satima napada, 14 naoružanih pripadnika lokalnih odreda za sigurnost i hitne intervencije suočilo se s 250 boraca Hamasa, pri čemu je ubijeno sedam pripadnika lokalnog sigurnosnog odreda, dok se u kibucu u tom trenutku nalazio samo jedan vojnik na aktivnoj dužnosti.

Ono što dodatno oslikava neuspjeh unutar vojnog establišmenta jeste činjenica da je izraelska vojska prije gotovo deset godina povukla vojne ispostave iz doseljeničkih naselja i premjestila trupe u veće vojne kampove u blizini. Međutim, upravo su te predstraže bile meta iznenadnih napada, pa su vojnici u prvim satima napada imali problema u odbrani doseljeničkih naselja, iako je to bila njihova primarna zadaća.

Ogromna katastrofa

Analizirajući rezultate terenskih istraga o borbama i lokacijama koje su svjedočile sukobima na području u okolini Gaze, Amos Harel, vojni analitičar izraelskog lista Haaretz, ističe: “Čak i kada pomislimo da smo sve čuli i vidjeli, ova nova gomila detalja je uznemirujuća i izaziva zabrinutost. Ona oslikava najveću katastrofu u izraelskoj historiji još tamnijim tonovima.“

Vojni analitičar dodaje da podaci na koje se oslanja izraelska vojska u svojim istragama pokazuju kako je na svim lokacijama i ratištima broj napadača (iz redova palestinskog otpora) bio znatno veći od branitelja (izraelskih snaga). Unutar šest sati, izraelske snage su pretrpjele ozbiljne gubitke, što je smanjilo njihovu borbenu sposobnost, iako su ubrzo poslane dodatne trupe i jedinice sigurnosti.

Uprkos raspoređivanju vojnih i sigurnosnih pojačanja na području u okolini Gaze, kaže analitičar, „preživjeli pripadnici elitnih snaga Nukhba (povezanih s brigadama Al-Qassam) nastavili su borbu i napredovanje, prelazeći na druge lokacije. Nastavili su prodor, ubijali pripadnike sigurnosnih odreda i vojnike, te zarobljavali civile i vojnike. To je  naročito bilo izraženo tokom napada na vojni kamp Nahal Oz, kao i na kibuc Kfar Aza.“

Vojni analitičar je objasnio da su „elitne snage obično napuštale bojno polje s postignućima i plijenom, nakon čega bi velika izraelska vojna sila tek tada stizala na mjesto masakra i započinjala potragu za preostalim militantima i operacije spašavanja preživjelih Izraelaca. Snage Hamasa pokazale su taktičku superiornost i imale su terensku prednost u odnosu na izraelsku vojsku tokom bitaka“, kaže Harel.

Harel je istaknuo da se vojni neuspjeh nastavio i tokom borbi. U kibucu Kfar Aza, više od 12 sati nakon napada, unutar kibuca i njegovoj okolini već se nalazilo oko hiljadu izraelskih vojnika. Međutim, u svom tom haosu, oficiri su imali poteškoće u lociranju boraca elitnih snaga koje su bile prisutne na tom području, te nisu mogli razumjeti njihov način djelovanja.

Nekim jedinicama je trebalo dosta vremena da uspostave kontakt i uđu u sukob s borcima, dodao je vojni analitičar. „Bilo je oficira koji su radije čekali izvan kibuca kako bi dobili precizne naredbe od Generalštaba izraelske vojske, dok su civili još uvijek bili izloženi vatri, sukobima i dok su se otmice odvijale na nekoliko lokacija unutar kibuca“, rekao je.

Hamasov uspjeh

Vojni analitičar portala Walla Amir Bohbot opisuje posebno mračnu sliku u vojnom kampu Nahal Oz, gdje je već bila raspoređena značajna izraelska vojna snaga – približno 90 vojnika, uglavnom pripadnika 13. bataljona brigade Golani. Međutim, ti vojnici nisu bili ni približno spremni za odbranu, a izraelske snage su se raspale za samo 15 minuta, dok su borci Hamasa brzo preuzeli kontrolu nad borbom.

Vojni analitičar je istaknuo da je „Hamas prepoznao vojni kamp Nahal Oz kao ključno strateško središte u strukturi izraelske vojske, ali i ranjivu slabu tačku koja je pogodna za napad. Hamas je godinama provodio obuke za preuzimanje kontrole nad kampom. Čak je izradio i minijaturni model kampa kako bi pripremio svoje borce za ovu misiju.“

„Istraga o padu kampa Nahal Oz 7. oktobra otkriva dubinu neuspjeha izraelske vojske“, dodaje Bohbot. „Nasuprot tome, Hamasov uspjeh bio je zapanjujući i bolan za Izrael. Pokret je detaljno proučavao kamp i znao je tačan broj vojnika koji su tamo služili tokom radnih dana i vikenda, kao i oružje s kojim su raspolagali. Kao rezultat toga, kamp je postao smrtonosna zamka“.

Obavještajni propusti

Avi Kalo, bivši šef Odjela za zarobljene i nestale osobe pri Vojnoj obavještajnoj službi Aman, smatra da „istraga o neuspjehu od 7. oktobra pokazuje da je Izrael pretrpio stravičan i razoran udarac, naročito u oblasti obavještajnog prikupljanja informacija. To ukazuje na ozbiljne propuste vojno-obavještajne službe, koja je priznala da nije imala dovoljno informacija o svim oružanim frakcijama u Pojasu Gaze“.

Kalo smatra da se Izrael mora ponovo okrenuti tradicionalnim metodama prikupljanja informacija, nakon što se prekomjerno oslanjao na tehnologiju u obavještajnom djelovanju. Izrael je „zanemario posvetiti pažnju identitetu neprijatelja uoči 7. oktobra, do te mjere da ga je podcijenio i omalovažio njegove sposobnosti i aktivnosti na terenu. To je rezultiralo neuspjehom izraelskih obavještajnih službi u infiltriranju u redove Hamasa.“

Objasnio je da je vojna istraga pokazala da su u okviru obavještajnog rada zapostavljeni ključni elementi poput jezika, kulture, ideologije i vjerske percepcije. Međutim, „poznavanje neprijatelja i njegovog statusa predstavlja kamen temeljac obavještajnog djelovanja“, naglasio je Kalo, dodajući da „dubina neuspjeha otkriva da Izrael mora konstantno prilagođavati svoj pristup kako bi odgovorio na sve kompleksnije prijetnje, koje su dosegle vrhunac u napadu 7. oktobra.“