Trumpovi pozivi na protjerivanje stanovnika Gaze vraćaju sjećanja na Nakbu

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država Donald Trump izazvao je metež kada je, stojeći pored izraelskog premijera Benjamina Netanyahua u Bijeloj kući, izjavio da će SAD „preuzeti kontrolu“ nad Pojasom Gaze i preseliti Palestince u druge zemlje.

Trump je predstavio protjerivanje palestinskog stanovništva iz Pojasa Gaze, koji je neprepoznatljiv nakon izraelskog bombardovanja, kao humanitarnu nužnost, navodeći prijetnje neeksplodiranim ubojitim sredstvima i nestabilnim građevinama.

Palestinci trebaju živjeti u „prekrasnim kućama“, dodao je Trump. Samo ne u Gazi.

Međutim, Palestinci kažu da obećanje o novim naseljima u stranim zemljama zaobilazi ključni zahtjev njihovih težnji: pravo da žive dostojanstveno i s jednakim pravima u svojoj historijskoj domovini.

„Moja prva reakcija bila je nevjerica da bi predsjednik pozvao na iseljavanje dva miliona ljudi iz njihove vlastite zemlje“, rekla je Leila Giries, Palestinka koja živi u Kaliforniji.

Za Giries i druge Palestince, pozivi na protjerivanje prizivaju bolna sjećanja na raseljavanje i egzil.

Giries je preživjela događaj koji Palestinci nazivaju Nakba, što znači „katastrofa“.

Termin se odnosi na prisilno protjerivanje više od 750.000 Palestinaca od cionističkih paravojnih jedinica tokom osnivanja Izraela 1948. godine. Stanovnicima mnogih palestinskih gradova i sela bilo je zabranjeno da se vrate, a nova izraelska država smatrala ih je „uljezima“.

Giries čuva torbu koju je njena majka nosila dok su bježale iz sela Ayn Karim zajedno s ključem njihovog doma u historijskoj Palestini, koji je srušen nakon njihovog protjerivanja.

Ti predmeti su simbol boli, egzila i njene riješenosti da zadrži veze s domovinom.

„Napustila sam Palestinu kada sam imala osam godina, ali je ne mogu zaboraviti. Iz Palestine su moji roditelji i njihovi roditelji. Povezana sam sa zemljom“, priča Giries.

„Kada vidim fotografije velikih grupa raseljenih kako marširaju cestama u Gazi, srce mi se slama i naviru brojne uspomene.“

‘Palestinci neće nestati i umrijeti’

Nakon oštrih reakcija Palestinaca, grupa za ljudska prava i koalicije čelnika iz država kao što su Egipat, Saudijska Arabija i Jordan, Trump je ublažio svoj stav, rekavši da bi samo „predložio“ usvajanje svog plana.

Američki predsjednik je ranije insistirao da će on „posjedovati“ Gazu, rekavši da bi se ovaj grad na obali mogao preobraziti u idealnu lokaciju za skupe nekretnine.

Trump je ovih dana čak na društvenim mrežama podijelio i bizarni videosnimak generisan vještačkom inteligencijom, na kojem je Gaza puna nebodera i luksuznih odmarališta, a on i Netanyahu se odmaraju pored bazena.

Primjetno odsutni bili su Palestinci koji su generacijama nazivali Gazu domom.

„Samo budala može pomisliti da je moguće očistiti Gazu od Palestinaca kako bi se izgradile luksuzne nekretnine“, riječi su Michaela Kardousha, koji je napustio svoj dom u Nazaretu nakon što je došao pod izraelsku kontrolu 1948. godine. Palestinci unutar izraelskog teritorija živjeli su pod vojnim zakonom bez ikakvih prava do 1966. godine.

„Stvarnost je da Palestinci neće nestati i umrijeti.“

Ipak, izraelski čelnici i zvaničnici nastavili su revnosno promovisati Trumpovu viziju, vidjevši u njoj priliku da unaprijede dugogodišnju ambiciju da rasele stanovništvo Pojasa Gaze.

Netanyahu je prošle sedmice izjavio da je Izrael „posvećen planu američkog predsjednika Trumpa za kreiranje drugačije Gaze“, koji je ranije hvalio kao „revolucionaran“.

No, Muhammad Shehada, gostujući saradnik u Evropskom vijeću za vanjske odnose, koji je odrastao u Gazi, rekao je za Al Jazeeru kako su izraelski i američki napori da prisile Palestince da napuste svoju zemlju dosljedna obilježja moderne historije Gaze.

„Kada je Izrael preuzeo kontrolu nad Gazom 1967. godine, jedna od prvih stvari koju su učinili bila je uništavanje izbjegličkih kampova kako bi pokušali natjerati ljude da odu. Čak su nudili novac, strane pasoše i prijevoz kako bi uvjerili Palestince da odu“, rekao je.

Kada takvi poticaji nisu djelovali, Izrael je, prema riječima Shehade, pokušavao primijeniti prisilne metode, od smrtonosnih vojnih napada do višegodišnje blokade koja je rezultirala teškim životnim uvjetima u Gazi čak i prije posljednjeg rata.

„Pokušali su na sve načine“, kazao je Shehada.

No, dodao je da su ti napori rijetko urodili plodom i da su često nailazili na snažno protivljenje Palestinaca, koji vide pokušaje za njihovo premještanje iz Gaze kao dio šireg napora da se ponište njihova nacionalna prava.

Shehada je istakao da je 1953. godine plan za preseljenje 12.000 Palestinaca iz Gaze na egipatski Sinaj zaustavljen nakon pobune u Gazi.

Privrženost zemlji

Čak su i tokom posljednje 15-mjesečne izraelske vojne kampanje u Gazi, koja je bez presedana po destruktivnosti i broju ljudskih žrtava, mnogi Palestinci ostali snažno vezani za osjećaj pripadnosti Gazi.

Arwa Shurrab, 58-godišnja Palestinka rođena u Gazi, koja sada živi u Južnoj Kaliforniji, kaže da su članovi njene porodice, koji su nastavili živjeti u Gazi, odbili otići sve dok nisu osjetili da nemaju drugog izbora.

„Pokušavala sam uvjeriti sestru da ide u Egipat gdje bi bila sigurnija, ali rekla mi je da će otići samo ako bombarduju zgradu u kojoj živi“, kazala je Shurrab.

Objasnila je da su sestra i njena porodica više puta raseljeni tokom rata. Na kraju su odlučili otići kada je šator u kojem su živjeli bombardovan. Srećom, nisu bili unutra kada se to desilo.

„Ona je pedijatrica i željela je ostati u Gazi da pomogne svom narodu. Zbog toga je izgubila sve“, dodala je Shurrab.

Riješeni pronaći put naprijed

Iako je izraelska kampanja bombardovanja zaustavljena pod krhkim primirjem, mnogi Palestinci u Gazi i dalje su u opasnim okolnostima. Vojni napad je sravnio mnoge četvrti sa zemljom.

Izraelske snage su optužene da su u vrijeme rata namjerno uništavale kuće, poljoprivredno zemljište i infrastrukturu za zdravstvenu njegu, vodu i struju kako bi onemogućile Palestincima da se vrate kući po okončanju rata.

Međutim, mnogi stanovnici Gaze kažu da su riješeni pronaći put naprijed.

„Palestinci imaju snažnu vezu sa svojom zemljom. Svi koje znam, a koji su otišli, žele se vratiti. Nije pitanje hoće li, nego kada“, kazala je Shurrab.

„Trumpovi komentari uopće nisu utjecali na mene. Ne shvatam ih ozbiljno jer poznajem svoju porodicu i poznajem narod Gaze. Neće dozvoliti da ih uklone s njihove zemlje“, dodala je. „Trump može reći šta god poželi, ali to ne znači da će tako i biti“.