Picula: Nelogično vezati proteste sa Zapadom, jer bez EU-a nema ekonomije Srbije

Da bi Evropska unija napravila pomake u svojim stavovima prema Srbiji, potrebno je da i Beograd učini isto, a koja je logika povezivati Uniju i Brisel s protestima studenata u Srbiji kada bez EU-a nema srbijanske ekonomije, kaže Tonino Picula, izvjestitelj Evropskog parlamenta za Srbiju.

Nedavno je boravio u višednevnoj posjeti Beogradu, a nakon predstavljanja Nacrta Izvještaja o napretku Srbije na evropskom putu. Od najviših čelnika države susreo se tek s predsjednicom Narodne skupštine Srbije Anom Brnabić koja ga je potom, u medijskim istupima, kritizirala za priklonjenost opoziciji.

Također je razgovarao i s pojedinim ministricama, ministrima te predstavnicima opozicije, medija i građanskog društva. Prije posjete, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić mu je poručio da “piše šta god hoće”.

• Kako su protekli razgovori sa srbijanskim čelnicima? Kako su reagirali na Nacrt Izvještaja i jesu li najavili neke eventualne promjene u svom djelovanju kako bi se približili EU-u?

– Odluku da se neposredni kontakti sa mnom tokom moje misije u Srbiji, uime vlasti, reduciraju isključivo na razgovore u Narodnoj skupštini i Ministarstvu za europske integracije donio je, naravno, predsjednik Vučić jer jedino on ima monopol na odlučivanje. Jednako tako, ocjena Nacrta Izvještaja o stanju u zemlji donesena je još prije mog dolaska.

I nakon razgovora o sadržaju teksta zadržane su gotovo sve političke razlike. Sami razgovori bili su otvoreni i bez zadrške. Odbio sam teze o nekim mojim navodnim predrasudama prema Srbiji, upućujući sugovornike na elementarnu činjenicu da se loše ocjene o vladavini prava, medijskoj sceni, razini korupcije, neusklađenosti sa zajedničkom vanjskom i sigurnosnom politikom EU, itd. ponavljaju već godinama u različitim dokumentima europskih institucija.

Srbijanska stagnacija u pregovorima o pristupanju traje znatno duže od mog imenovanja za stalnog izvjestitelja Europskog parlamenta. Volio bih, naravno, da dođe do iskoraka, ali to ovisi o spremnosti vladajuće strukture da mijenja svoj odnos prema svemu onome što objektivno blokira europski put Beograda.

Ukratko, da bi EU napravila pomake, oni se moraju najprije dogoditi u Srbiji.

• Kako komentirate izjave Ane Brnabić da želite pomoći opoziciji da dođe na vlast te da zanemarujete posljednje izvještaje Evropske komisije?

– To je samo još jedan od mnogih falsifikata. Moja dužnost je da pomognem Srbiji, kao zemlji kandidatkinji za članstvo u EU, u ostvarenju onoga što i vlast, barem deklaratorno, ističe kao strateški cilj. Ambicija da se do 2026. usklade sa cijelim acquisom u ozbiljnom je raskoraku s odbijanjem svake objektivne kritike i tretmanom kritičara kao državnih neprijatelja.

O uspješnosti opozicije odlučivat će isključivo njihova strategija i reakcija biračkog tijela na njihovu političku ponudu.

Međutim, da bi se ustanovila prava težina svih političkih opcija u Srbiji, potrebno je štošta promijeniti u izbornom zakonodavstvu i praksi. O tome se jasno odredio OESS/ODIHR, tražeći ispunjavanje 25 preporuka kako bi budući izbori mogli biti usklađeni s Kopenhaškim kriterijima.

Što se tiče posljednjeg izvještaja Komisije, lako je u tekstu primijetiti kako je ostvaren tek ograničen ili nikakav ukupni napredak u ispunjavanju mjerila za članstvo u EU. A nisam ja autor tog izvještaja.

• Hiljade ljudi su danima na ulicama Srbije, zbog nesreće u Novom Sadu. Službeni Beograd i Aleksandar Vučić to zovu pokušaj ‘obojene revolucije’ i optužuju druge zemlje da pokušavaju srušiti SNS. Kako takva retorika zvuči u Briselu?

– Sugovornike iz vladajuće strukture sam upozorio da nije logično povezivati EU ili Zapad u cjelini s nekim “obojenim revolucijama” i rušenjem vlasti kada bi bez njih srpska ekonomija prestala postojati. O tome svjedoče brojke o investicijama i trgovinskoj razmjeni.

Prije će biti da se radi o farbanju domaće javnosti zbog unutarnjopolitičkih razloga. Osim toga, nije prihvatljivo privoditi i protjerivati građane država članica EU zbog ničim potkrijepljenih optužbi o ugrožavanju nacionalne sigurnosti. Nedavno su Europska komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (European External Action Service, EEAS) reagirali na takvu praksu Beograda.

• Kako kaže Davor Ivo Stier koji je, također, radio na izvještaju, Srbija godinama (gotovo i decenijama) vodi multivektorsku politiku i traži savezništvo i s EU-om, i Rusijom, i SAD-om, i Kinom… Hoće li Brisel Beogradu uskoro poslati ultimatum da se odluči čiji je saveznik, Zapada ili Istoka (Rusije i Kine)?

– Ta će vanjskopolitička orijentacija postajati sve više eklektična i teško održiva u onoj mjeri u kojoj međusobni odnosi “velike četvorke” budu konfliktniji. Živimo u prevratničkim vremenima koja karakterizira sve više sukoba i sve manje suradnje. Globalna politička scena se fragmentira, procesi ubrzavaju, dok kopne multilateralizam i tradicionalna savezništva.

Ponovnim dolaskom Donalda Trumpa Brisel će se morati suočavati s najneprijateljskije orijentiranom američkom administracijom u povijesti transatlantskih odnosa s krajnje neizvjesnim posljedicama. O ruskim pokušajima prekrajanja granica suverenih država i imperijalnim planovima da ne govorimo.

Budući da živimo u Europi, glavna gravitacijska točka okupljanja demokratskih država ostaje EU. Prostor za fingiranje prave orijentacije se sužava. Vrludanje Beograda oko glasanja za UN rezoluciju o invaziji na Ukrajinu je dobar primjer.

• Srbija ima jak utjecaj u regiji, gdje je prisutna etnonacionalistička i secesionistička politika i retorika. Koliko EU može utjecati na Vučića i vlasti Srbije da se izuzme podrška takvim strujama u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, posebno kada se uzme u obzir podrška koju on uživa u Mađarskoj?

– Nema sumnje da je Srbija najutjecajnija država na zapadnom Balkanu zbog niza faktora. Politika Beograda prema regiji često reflektira ambiciju da utječe na procese u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Kosovu preko srpskih zajednica koje tamo žive.

Nelogično je da EU, koja inzistira na mantri stabilnosti na Zapadnom Balkanu, u pravilu ne želi vidjeti u kojoj mjeri vladajuća politika u Srbiji preko svojih proxyja doprinosi kompliciranju unutarnjih odnosa u tim zemljama, ali i njihovim odnosima prema drugima.

Jedan od najmarkantnijih primjera je donošenje Rezolucije o Jasenovcu u Parlamentu Crne Gore, što je dovelo do blokiranja jednog pregovaračkog poglavlja od strane Hrvatske. Teško je procijeniti do kada će EU ostati neodlučna i opterećena internim kalkulacijama, odnosno interesima pojedinih država članica.

• Ako se uzme vremenska distanca od godinu, koliko su Srbija i ostale države regije napredovale (ili nazadovale) na EU putu?

– Albanija i Crna Gora su uspjele napraviti pomake u svojim pristupnim pregovorima, dok su sve ostale države u regiji ostale na istim pozicijama kao prije godinu dana. Svaka zbog svojih okolnosti.

Srbija nije uspjela otvoriti klaster tri zbog otpora Europskog vijeća, a neizvjesnost se prenijela i u ionako neizvjesnu 2025. Bosna i Hercegovina, nažalost, predstavlja posebno složen slučaj jer politička klasa ne uspijeva lako postići konsenzus o bilo kojem vitalnom i važnom pitanju, ne samo za daljnji put prema EU, nego i za temeljno funkcioniranje države.