‘Koalicija voljnih’: Zašto je London zagovara, a Washington ismijava

Dok britanski premijer Keir Starmer mobilizira sve više zemalja da se pridruže onome što je nazvao „koalicijom voljnih“ kao garantom održivosti bilo kakvog mirovnog sporazuma za okončanje rata u Ukrajini, zvaničnici administracije američkog predsjednika Donalda Trumpa nastavljaju s kritikama Starmerovog plana i izjavama punim podsmijeha i omalovažavanja britanskih napora.

U intervjuu za američki kanal Fox News, američki izaslanik za pregovore o prekidu rata u Ukrajini Steven Witkoff je o ovoj britanskoj ambiciji za formiranje evropske odbrambene koalicije rekao da predstavlja puki „niz pojednostavljenih ideja“ koje zanemaruju stvarnost na bojnom polju, kao i „političko poziranje za javnost“, ništa više.

Američki potpredsjednik J. D. Vance je u svojim ranijim izjavama izrazio jasnu rezerviranost SAD-a prema „koaliciji voljnih“ – o čijim detaljima su razgovarali britanski i francuski načelnici generalštaba na trećem po redu sastanku u Londonu u roku od mjesec dana. Vance je u svojim izjavama omalovažio sposobnost Velike Britanije da vodi ratove izvan svojih granica.

‘Poruke dodvoravanja’

Dok su britanski zvaničnici šutjeli na izjave svojih američkih kolega, laburistička vlada je naglasila da nastavlja partnerstvo s Francuskom u svojim planovima za osiguranje bilo kakvog potencijalnog prekida rata u Ukrajini.

Ministrica finansija Rachel Reeves je u intervjuu za britanski kanal BBC rekla da je sada pravi trenutak za formiranje evropske odbrambene sile, ali uz američku vojnu podršku.

Dok Starmer, u koordinaciji sa svojim evropskim partnerima, ulaže intenzivne napore da „Koaliciju voljnih“ pretvori u stvarnost, u njegovim izjavama se prepoznaju pokušaji pridobijanja Trumpa i slanje poruka dodvoravanja u nadi da će biti percipiran kao prihvatljiv posrednik koji može premostiti sve veći jaz između evropskog bloka i američke administracije.

U intervjuu za novine The New York Times Starmer nije krio svoje divljenje Trumpu i razumijevanje za njegov zahtjev da Evropljani preuzmu veći teret vojne zaštite, koju im je SAD decenijama pružao za sigurnost njihovog kontinenta.

Starmer je pažljivo birao riječi u svom obraćanju američkoj administraciji, naglašavajući u istom intervjuu da „nije u poziciji birati između svog strateškog američkog saveznika i svojih evropskih partnera“.

Ova igra balansiranja između dva kraja, među kojima se napetost sve više povećava, nije lak zadatak za Starmera koji se nastoji pozicionirati kao ključni akter na geopolitičkoj sceni, koji može utjecati na oblikovanje mirovnog sporazuma u Ukrajini i omogućiti sigurnosne garancije za Evropljane.

Britanske novine The Guardian primijetile su da je način na koji je Starmer upravljao susretom s Trumpom tokom njegove posjete Bijeloj kući prije nekoliko sedmica naišao na divljenje širokog političkog kruga, kako njegovih pristalica, tako i protivnika, ali, ipak, mnogi – uključujući njegove saveznike unutar Laburističke stranke – strahuju da njegovo pretjerano udovoljavanje američkoj administraciji dolazi bez političke hrabrosti da zaštiti interese Velike Britanije, koji bi sada mogli biti u sukobu s američkom politikom.

Balansiranje

Ono što se posljednjih dana čini kao medijski sukob između britanskih i američkih saveznika izazvalo je i sukob zbog historijskih modela vođenja zapadne koalicije. Witkoff je rekao da Evropljani nastoje preuzeti model Winstona Churchilla, zanemarujući činjenicu da smo u eri nakon Drugog svjetskog rata, u kojoj NATO nastavlja štititi zajedničku sigurnost zapadnih saveznika, pozivajući se na strastvene govore koje je britanski lider održao tokom njemačke invazije na njegovu zemlju tokom rata.

Starmer se pozvao na britanskog lidera Winstona Churchilla, rekavši u intervjuu za novine da će krenuti njegovim putem i da neće birati između partnerstva s Evropljanima i historijskog saveza sa Sjedinjenim Američkim Državama.

U ovom kontekstu, analitička studija koju je objavio Evropski institut za vanjsku politiku (ECFR) ukazala je na rastući evropski trend u oživljavanju puta koji su slijedili francuski general Charles de Gaulle, koji se borio za vojnu nezavisnost svoje zemlje umjesto zavisnosti od SAD-a, i Churchill koji je upravljao odnosima s Washingtonom tokom rata.

Studija je, također, pokazala da postoje evropski pokušaji da se vrati suverenitet i liderstvo unutar NATO-a u nastojanju da se preduhitri iznenadno povlačenje SAD-a iz njega, jer postoji uvjerenje da je Evropa trenutno između mira i rata te da treba oživjeti nacionalnu borbenu doktrinu koju su zastupali Churchill i De Gaulle.

Prilagođavanje i poistovjećivanje

Nehad Khanfar, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu u Londonu, pitao se koliko daleko Starmer može otići i usuditi se odstupiti od kursa koji je američka administracija postavila u vezi s ratom u Ukrajini, navodeći da inicijative koje vode Francuska i Velika Britanija imaju za cilj prvenstveno da razbiju oštrinu stava SAD-a, a ne da mu se protive.

U razgovoru za Al Jazeeru Khanfar je istakao da je britanska vanjska politika u osnovi bila usklađena s američkim politikama prije nego što je došlo do promjena dolaskom Trumpa na vlast, kada su te iste američke politike postale neočekivane za Britance.

Dodao je da će Evropljani i Britanci biti primorani prihvatiti rješenje koje je Washington nametnuo u vezi s načinom okončanja rata u Ukrajini.

Khanfar smatra da Britanska vlada, predvođena Starmerom, pokušava pronaći neki vrlo uzak prostor kako bi izbjegla ovisnost o američkoj vanjskoj politici, promovirajući inicijativu s Evropljanima za formiranje evropske vojne sile, ali se čini da SAD ne uzima ozbiljno tu inicijativu.