Pravna stručnjakinja: Trump demontira cjelokupnu infrastrukturu američke administracije
Čini se da Trumpova administracija brzo demontira cjelokupnu vladinu infrastrukturu, što ima ogroman utjecaj na većinu Amerikanaca u svim aspektima života, kaže Susan Akram, profesorica na Univerzitetu u Bostonu.

Američke imigracijske vlasti uhapsile su Mahmouda Khalila, aktivistu i studenta na Univerzitetu Columbia, dok je administracija Donalda Trumpa deportirala hiljade imigranata na osnovu pojedinačnih predsjedničkih uredbi. Pri tome su ignorirane sudske odluke koje zahtijevaju zaustavljanje deportacija i podnošenje pisanih obrazloženja za takve poteze.
Trumpova administracija nije dostavila nikakve dokaze da je Khalil prekršio zakon, a vjeruje se da je do njegovog hapšenja došlo zbog stavova koje je iznosio o izraelskoj agresiji na Pojas Gaze. Zbog toga većina stručnjaka za ustavno pravo smatra da hapšenje Mahmouda Khalila predstavlja ozbiljno kršenje principa slobode izražavanja.
Nastavite čitati
list of 4 items- list 1 of 4Izrael planira da na ruševinama Rafaha formira koncentracionu zonu za Palestince
- list 2 of 4‘Ako Trump zaista želi prekid vatre, mora pritisnuti Netanyahua’
- list 3 of 4Palestinkama iz Jenina dato 40 minuta da spakuju čitav život u nekoliko torbi
- list 4 of 4Trump je i aligatore ‘upregnuo’ da progone tuđince
Trump je, s druge strane, opisao Khalilovo hapšenje kao „prvo od mnogih koja slijede“, aludirajući na prijetnje studentima koji nisu američki državljani da će biti sankcionirani u slučaju protesta na kampusima.
U međuvremenu, predsjednik Trump pozvao je da se smijeni sudac koji je zaustavio deportaciju venecuelanskih migranata u njihovu domovinu ili u El Salvador, iako za takav zahtjev nema pravne osnove.
Kako bi razgovarali o ovim politikama i postupcima, Al Jazeera je intervjuirala Susan Akram, profesoricu međunarodnog humanitarnog prava na Univerzitetu Boston u Massachusettsu.
Profesorica Akram vodi Međunarodni program za ljudska prava na Univerzitetu u Bostonu, a njena istraživanja i pisanja fokusirana su na pitanja azila, prisilne migracije, ljudskih i građanskih prava, s posebnim naglaskom na Bliski Istok te arapski i islamski svijet.
Profesorica je dobitnica Fulbrightove Senior Scholar nagrade za podučavanje i istraživanje za akademsku godinu 1999-2000. Držala je predavanja o palestinskim izbjeglicama širom svijeta, između ostalog i pred odborima Ujedinjenih naroda (uključujući UNHCR i UNRWA-u), Evropskom unijom te predstavnicima evropskih i kanadskih vladinih ministarstava i parlamenata.
Nakon napada 11. septembra 2001. godine iznijela je opsežnu analizu o Zakonu Patriot, kao i o zakonima i politikama vezanim za imigraciju. Rad profesorice Akram dovodi u pitanje standardna tumačenja ženskih zahtjeva za azil iz arapskog i muslimanskog svijeta. Akram je sarađivala i s drugim pravnim organizacijama na programima za preseljenje i zahtjevima za azil za zatvorenike iz Guantanama.
Profesorica je predavala na Američkom univerzitetu u Kairu, Univerzitetu Al-Quds i Univerzitetu Birzeit u Palestini. Akram redovno predaje na Ljetnoj školi o prisilnim migracijama Centra za studije o izbjeglicama na Univerzitetu Oxford u Velikoj Britaniji.
- Sjedinjene Američke Države svjedoče nezapamćenom valu represije nad studentima i obrazovnim institucijama. Dolazi do otpuštanja saveznih dužnosnika, zatvaranja vladinih institucija, nepoštivanja sudskih odluka te pokušaja da se nekim stalnim stanovnicima oduzmu njihova ustavna prava bez prethodne najave ili obrazloženja. Znači li to da SAD ulazi u veliku ustavnu krizu?
– Slažem se da je SAD na rubu ustavne krize, iako još nismo dosegli taj momenat. Kritična prekretnica bit će ako Trumpova administracija odbije postupiti prema sudskim naredbama.
Do sada su službenici Ministarstva pravde reagirali na sudske naredbe tražeći dodatno vrijeme ili su ih osporavali po različitim osnovama. Iako su predsjednik Donald Trump, njegovi ministri i republikanski čelnici tvrdili da sudovi ne mogu donositi presude protiv odluka izvršne vlasti, dosad (još) nije bilo izričitog kršenja sudske naredbe.
Ako do toga dođe, naći ćemo se u potpunoj ustavnoj krizi, a nije jasno kako bi se ona mogla riješiti. Treba uzeti u obzir da republikanci imaju većinu u Kongresu, i u Senatu i u Zastupničkom domu, te da podržavaju većinu politika i postupaka predsjednika Trumpa.
- Da, ali činilo se da predsjednik Trump prkosi odlukama Saveznog suda, kada je sudija James Boasberg zatražio obustavu deportacije venecuelanskih migranata i zahtijevao da se iznesu objašnjena pred sudom. To je navelo Trumpa da zatraži njegov opoziv i parlamentarnu istragu. Zatim je predsjednik Američkog vrhovnog suda John Roberts izdao rijetko javno saopćenje u kojem odbacuje Trumpove primjedbe na račun suca Boasberga. Zar nije rijetkost da se Vrhovni sud bavi djelovanjem ili izjavama političara?
– Da, predsjednik Trump je nagovijestio da neće postupiti u skladu s nalogom sudije Boasberga, ali to se još nije dogodilo. Ministarstvo pravde je dostavilo odgovore – iako nezadovoljavajuće – sudu. Da, zaista je neuobičajeno da se bilo koji sudija javno izjašnjava o političarima, a još rjeđe sudije Vrhovnog suda.
- Zašto je izjava glavnog sudije Johna Robertsa važna i kakav utjecaj ima na ovu situaciju?
– Sudija Roberts ističe da je Vrhovni sud taj koji ima konačnu riječ o tome šta je zakonska ili ustavna, a ne izvršna vlast. Roberts, također, šalje poruku da predsjednik nije iznad zakona.
Izjava sudije Robertsa važan je pokazatelj da čak ni ovaj Vrhovni sud, s konzervativnom većinom, neće automatski i jednostavno podržati politiku predsjednika Trumpa ako je ona očigledno protivustavna. Prema ustavnoj strukturi Sjedinjenih Američkih Država i usred političke kontrole i ravnoteže, savezni su sudovi tumači onoga što je zakonito, a izvršna vlast se ne može oglušiti na odluke Vrhovnog suda.
- Kada je riječ o slučaju Mahmouda Khalila, studenta na Univerzitetu Columbia, šta Ministarstvu unutrašnje sigurnosti i imigracijskim vlastima daje pravo na njegovo hapšenje i moguću deportaciju?
– Gospodin Khalil je zakoniti stalni rezident (nosilac zelene karte) i u braku je s državljankom SAD-a. S pravnog aspekta, da bi bio uhapšen, imigracijske vlasti moraju imati opravdan razlog da pretpostave kako je prekršio svoj status stalnog rezidenta kako bi bio deportiran (obično zbog krivične presude). Ministarstvo unutrašnje sigurnosti mu zatim mora saopćiti razloge za deportaciju, koje će on imati pravo osporiti na saslušanju pred sudom za imigracijska pitanja.
Ministarstvo za unutrašnju sigurnosti nije poduzelo nijedan od ovih koraka prilikom hapšenja Mahmouda Khalila. Čini se da su mu imigracijski službenici rekli da je njegova „zelena karta poništena“ bez objašnjenja i bez izdavanja sudskog naloga ili obavijesti o pojavljivanju pred imigracijskim sudom kako bi dobio pojedinosti o optužbama za koje se tereti.
Sve ukazuje na to da ga imigracijske vlasti nisu imale pravo uhapsiti, a kamoli da ga zadrže i prevezu iz njegovog doma u New Jerseyu do Louisiane.
- Koliko su, prema Vašem mišljenju, stavovi Mahmouda Khalila, koji su utemeljeni na njegovim ustavnim pravima na slobodu izražavanja, igrali ulogu u njegovom hapšenju?
– Sloboda izražavanja je u samom središtu ovog slučaja. Glasnogovornica Trumpove administracije izjavila je da boravak gospodina Khalila u SAD-u podriva američku vanjsku politiku, koja uključuje borbu protiv „antisemitizma“. Budući da je jedini „zločin“ gospodina Khalila bio izražavanje neslaganja i protest zbog izraelskih napada na Palestince u Gazi, administracija ga kažnjava upravo zbog njegovih izjava i stavova, te ga pokušava deportirati iz tih razloga.
- Koji kriteriji američkim imigracijskim vlastima općenito omogućuju hapšenje i deportaciju imigranata?
– Imigracijske vlasti SAD-a moraju imati opravdan razlog za vjerovanje da je osoba u SAD-u bez odobrenja i ilegalno ili da je na neki način prekršila uvjete svoje vize i ostala nakon njenog isteka. Podsjećam da to uopće nije bio slučaj s Mahmoudom Khalilom.
- Kao pravnu stručnjakinju, šta Vas najviše zabrinjava tokom mandata Trumpove administracije?
– Nažalost, postoji mnogo razloga za brigu: represija i kriminalizacija slobode mišljenja i izražavanja. Zatim, kaznene mjere koje je administracija poduzela protiv univerziteta, Ministarstva obrazovanja i akademskih krugova općenito.
Također, zabrinjavaju me planovi za masovna hapšenja i deportacije bez poštivanja neophodnih zakonskih procedura. Zabrinjavajući su i napadi na sudove. Zabrinjava i obustavljanje finansiranja istraživanja, razvoja i otkrića u oblasti zdravstva, humanitarne pomoći i socijalnih usluga, što su samo neki od primjera. Čini se da ova administracija brzo demontira cjelokupnu vladinu infrastrukturu, što ima ogroman utjecaj na većinu Amerikanaca u svim aspektima života.
