Transatlantski odnosi u velikoj krizi: Ima li Evropa rješenje za nezavisnost od SAD-a

Početak drugog mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegove žestoke kritike evropskih čelnika, prije svega kada je u pitanju odnos prema mirovnom rješenju rata u Ukrajini, izazvao je ozbiljnu krizu u odnosima između SAD-a i Evropske unije.

Politički analitičari smatraju da je transatlanski savez u najvećoj krizi u posljednjih nekoliko desetljeća. Neki upozoravaju da su stvari otišle i predaleko, te da bi Evropa konačno trebala početi raditi na izgradnji političkog i vojnog uređenja koje neće ovisiti o SAD-u.

Linas Kojala, direktor Centra za geopolitiku i sigurnosne studije iz Vilniusa, smatra kako s jedne strane, nema prave alternative američkim sigurnosnim garancijama, a s druge strane, evropske zemlje moraju početi graditi stvarnu vojnu snagu.

„Kazati da su transatlantski odnosi propali bilo bi kao sići s broda usred okeana bez drugog plovila na vidiku. To znači da Evropa mora progutati kritike Trumpove administracije i učiniti sve što je moguće kako bi odnos ostao netaknut. Postoje neki znakovi da se možda neće potpuno raspasti, uključujući uvjeravanja predsjednika SAD-a Donalda Trumpa da ne namjerava povući sve američke trupe iz Evrope“, kaže Kojala.

Podsjeća kako je još 1963. godine tadašnji američki predsjednik John F. Kennedy pozvao Evropljane da preuzmu veću odgovornost za vlastitu odbranu. Ista se poruka ponavlja desetljećima, ali Evropa je dosljedno ignorirala upozorenja i propustila se pozabaviti vlastitim ranjivostima.

„Nedavni vanredni sastanak nekoliko evropskih čelnika u Parizu bio je još jedna propuštena prilika: više priče nego djela. Raspoređivanje evropskih trupa, čak i u ograničenom broju i izvan linija ratišta u Ukrajini, nužno je. Isto vrijedi i za zajedničko zaduživanje EU-a na međunarodnim tržištima kako bi se brzo finansirala povećana potrošnja za odbranu“.

Kojala zaključuje da Evropa ima potencijal da bude velika geopolitička sila, ali to mora dokazati izražavanjem samopouzdanja i istupanjem iz uobičajenog procesa donošenja odluka.

Odnosi na prijelomnoj tački

Jana Puglierin, voditeljica berlinskog ureda i viša saradnica za politiku Evropskog vijeća za vanjske odnose, kazala je nedavno za Carnegie Europe da su transatlantski odnosi nedvosmisleno na prijelomnoj tački.

„Novi transatlantski projekt pojavljuje se s obje strane Atlantika, mimo uspostavljenih institucija i aktera. U svom govoru na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji, [američki potpredsjednik] JD Vance implicirao je da on i Trumpova administracija predstavljaju ‘pravi Zapad’ i da oni ne voze u krivom smjeru, već liberalne elite u Evropi i SAD-u koje su nagrizle i izopačile zapadne vrijednosti u ime budnosti i političke korektnosti“.

Ona dodaje kako Vance i Trumpova administracija preziru EU, njezine napore za zelenu transformaciju, njezinu regulaciju “slobode govora” i njezinu “cancel kulturu”.

„To ujedinjuje Trumpovu administraciju s mnogim protagonistima krajnje desnih stranaka u Evropi i stvara nove dodirne tačke. Osiguranje nacionalnih granica uz promoviranje ‘remigracije’ i borba protiv ‘rodnog ludila’ povezuje stranke kao što su Alternativa za Njemačku (AfD), Pravo i pravda (PiS) u Poljskoj i Fidesz u Mađarskoj s trumpizmom Republikanske stranke. Također im je zajednički prijezir prema vladajućim elitama i ‘dubokoj državi'”, kaže Puglierin.

Evropljani bi se trebali pripremiti na to da će Trumpova administracija dati prednost kontaktima s Giorgiom Meloni ili Viktorom Orbanom, istovremeno povećavajući šanse za dolazak drugih sličnih aktera na vlast, kazala je.

Kristi Raik, direktorica Međunarodnog centra za odbranu i sigurnost iz Tallina ističe kako Evropa, osim Ukrajine, nije u miru, ali ni u ratu. Transatlantski savez nije živ, ali nije ni mrtav. Sjedinjene Američke Države ostaju saveznik dok zapravo ne napuste Evropu, ne samo riječima nego i djelima. Pitanje je vremena i Evropa mora djelovati brzo.

„Evropljani ne bi trebali biti iznenađeni. Sjedinjene Američke Države već godinama žele smanjiti svoju prisutnost u Evropi, a da ne govorimo o desetljećima dugom zahtjevu da Evropljani učine više za vlastitu odbranu. Čini se da su oni koji su dugi niz godina pozivali na evropsku stratešku autonomiju opravdani, ali ako je Francuska bila toliko uvjerena da zna pravi smjer, zašto nije učinila više za jačanje evropske odbrane“, istakla je Raik.

Zaustavljanje ruske agresije

Prava se autonomija ne može graditi samo riječima, dodaje Raik, Evropa treba stvarnu vojnu sposobnost i naravno političku volju, također, da zaustavi rusku agresiju.

„Protekle tri godine Evropa se ponašala kao da je u ružnom snu, očekujući da se probudi i vrati u normalu. Nije uspjela uzeti svoju sudbinu u svoje ruke. Ako to sada ne učini, o njenoj sudbini mogu odlučiti druge, jače i mračnije sile“, upozorava ona.

Minna Ålander, saradnica u Chatham Houseu, podsjeća kako su mjesecima koji su prethodili inauguraciji Donalda Trumpa, evropski mediji bili prepuni članaka i programa koji su špekulirali o tome koju će od svih predloženih politika Trump zaista provesti kada dođe na vlast, a da je Minhenska sigurnosna konferencija na mnogo načina razjasnila ovo pitanje.

„Jasno je da je pristup Trumpove administracije prema svojim evropskim saveznicima antagonizirati ih što je više moguće. Bila je posebno sračunata provokacija doći u Minhen, od svih mjesta, i ugoditi evropskim krajnje desnim strankama. Odvažnost potpredsjednika JD Vancea koji grdi Evropu zbog otkazanih izbora u Rumuniji zbog ruskog uplitanja, dok on sam predstavlja predsjednika SAD-a koji je nasilno pokušao poništiti izborne rezultate 2021. i još uvijek tvrdi da su izbori pokradeni, nije promakla evropskoj publici“, kaže.

Zaključuje da, s obzirom da se čini kako je Trump podržao rusko pregovaračko stajalište u dogovoru koji želi postići između Kijeva i Moskve, čini se da je novo transatlantsko partnerstvo pod Trumpom uglavnom ponuda istomišljeničkim krajnje desnim strankama u Europi.

Veća podjela tereta

Nathalie Tocci, direktorica Instituta za međunarodne odnose iz Rima (Istituto Affari Internazionali), kaže da je već neko vrijeme očigledno da Sjedinjene Američke Države gube interes za evropsku sigurnost i pozivaju na veću podjelu tereta.

„U tom kontekstu, a prije svega zbog sve veće prijetnje Rusije, Evropljani, posebno oni na istoku kontinenta, u posljednjem desetljeću troše više na odbranu. Potrošnja za odbranu Poljske i Baltika sada se približava pet posto BDP-a, što je znatno više od potrošnje Sjedinjenih Američkih Država, u relativnom smislu“.

Međutim, dodaje Tocci, ono što smo naučili tokom posljednjih nekoliko dana jest da bi Evropljani trebali otvoriti oči prema surovoj stvarnosti da su Sjedinjene Američke Države Donalda Trumpa previše zainteresirane za Evropu, ali na opasan način.

„Washingtonu je sada u interesu oslabiti i podijeliti Evropu, slično Rusiji. Čini se da je njegov cilj izdubljenje ili uništenje evropske integracije. Najbolji način da se to postigne je osnaživanje evropske krajnje desnice. Evropa će morati učiniti još više u odbrani ako se želi odbraniti od Rusije bez, ili čak na nišanu, Sjedinjenih Američkih Država“.

Ako SAD namjerava oslabiti Evropu, umjesto da pokušava zadovoljiti Trumpa kupovinom više američkog oružja ili ukapljenog prirodnog plina, Evropa bi trebala smanjiti svoje oslanjanje na Sjedinjene Američke Države.