Era nakon Nasrallaha: S kojim izazovima se suočava Hezbollah

Atentat na generalnog sekretara Hezbollaha Hassana Nasrallaha, koji je izveo Izrael 27. septembra 2024. godine, jedna je od najosjetljivijih sigurnosnih operacija u historiji sukoba između ove organizacije i Tel Aviva. Taj događaj nije bio samo atentat na jednog vođu, već ključni trenutak koji je Izraelu omogućio da preoblikuje političku i vojnu scenu u Libanu i regiji.

Prije nekoliko dana, Nasrallah je ispraćen u ogromnoj pogrebnoj povorci u kojoj su učestvovale mase pristalica, kao i predstavnici iz pojedinih arapskih, islamskih i stranih zemalja. Istovremeno, novi generalni sekretar Naim Qassem predstavio je mapu puta za naredni period.

Prema mišljenju stručnjaka, Hezbollah je između te dvije faze izgubio formulu odvraćanja i ravnotežu straha, kojim je dugo vremena zadavao glavobolju Izraelu. Ta formula je uspostavljena kroz niz ratova i krvavih sukoba, tokom kojih je Hezbollah bio u poziciji da vojno manevrira, oslanjajući se na iskustva stečena u prethodnim ratovima i na postignuća u redefiniranju pravila sukoba. Ovo redefiniranje pravila posebno je došlo do izražaja u Hezbollahovim operacijama usmjerenim na izraelske vojne položaje tokom posljednjeg rata.

Međutim, nakon atentata i pogreba, Hezbollah se našao u fazi strateškog repozicioniranja zbog gubitka svog vodstva. Pojavili su se i unutrašnji i vanjski izazovi, prije svega upravljanje odnosima s Iranom, redefiniranje vojne i političke uloge stranke unutar Libana, te rastući međunarodni pritisak da se povuče južno od rijeke Litani, u skladu s dogovorenim sporazumom, što znači zaustavljanje bilo kakvih vojnih operacija protiv Izraela.

S druge strane, Izrael je nastavio kršiti sporazum, kroz atentate i zračne napade. Jedna od najupečatljivijih poruka poslana je upravo tokom Nasrallahove sahrane, kada su izraelski ratni avioni nisko prelijetali iznad mjesta na kojem se održavala pogrebna ceremonija na sportskom stadionu Camille Chamoun Sports City u glavnom gradu Bejrutu.

Faza kroz koju danas prolazi Hezbollah jedna je od najosjetljivijih u njegovoj povijesti, budući da je organizacija izložena pritiscima unutar Libana, nakon izbora predsjednika Josepha Aouna i formiranja vlade na čelu s premijerom Nawafom Salamom, kao i vanjskim pritiscima u kontekstu regionalnih i međunarodnih faktora. Kako će Hezbollah redefinirati svoju strategiju u svjetlu ovih promjena? Hoće li naredni period biti uvod u radikalne promjene njegove političke i vojne uloge?

Kraj jedne ere

Univerzitetski profesor i politički aktivista Ali Murad smatra da je sahrana generalnog sekretara Hezbollaha označila kraj jedne i početak druge faze u historiji ove stranke. Naglašava da posljedice nisu ograničene samo na atentat na Nasrallaha, već se uklapaju u širi kontekst objektivnog gubitka u sukobu s izraelskim neprijateljem. Dodaje da potpisivanje sporazuma o prekidu vatre nije bilo u interesu Hezbollaha ili Libana, te kako je ova stranka pretrpjela značajne gubitke u svojoj vojnoj, raketnoj i sigurnosnoj infrastrukturi.

Murad objašnjava za Al Jazeeru da velike regionalne promjene, poput pada Assadovog režima i potpisivanje sporazuma o prekidu vatre u Gazi, imaju direktan utjecaj na Hezbollah i šiitsku zajednicu u Libanu. Također ističe da Qassemov govor odražava implicitno prihvatanje nadležnosti države, ali više kao odgovor na vanjske vojne pritiske nego kao rezultat unutrašnjih političkih dogovora.

U tom kontekstu, Murad naglašava da Hezbollah želi učvrsti svoj politički legitimitet, koristeći pogrebnu ceremoniju kao priliku za demonstriranje svoje snage unutar šiitske zajednice, te za pozicioniranje prema domaćim i međunarodnim akterima s jasnom porukom da, uprkos izazovima, stranka još uvijek „ima snažnu prisutnost i ustrajno radi na očuvanju svoje uloge na političkoj sceni“, rekao je.

Murad objašnjava da se Hezbollah uspio mobilizirati i organizirati impresivan oproštajni događaj, ali se suočio s izazovima, prije svega nepostojanje stvarnog političkog predstavljanja na nivou libanske države, te izostanak nekih savezničkih političkih snaga. Osim toga, izraelski vojni avioni su svojim prelijetanjem iznad povorke poslali jasnu poruku.

Što se tiče političkih opcija koje su na raspolaganju Hezbollahu u narednom periodu, Murad naglašava da one nose izazove i prilike u isto vrijeme. „Nedostatak saveznika, iako može predstavlja faktor slabosti na nacionalnom nivou, mogao bi pružiti stranci priliku da iskoristi stanje izolacije za jačanje kohezije unutar šiitske zajednice. Međutim, izazovi ostaju, posebno kada je riječ o nedostatku finansijskih sredstava i poteškoća u osiguravanju izvora finansiranja bez provođenja suštinskih reformi.“

Uprkos ovim izazovima, Murad naglašava da stranka nastavlja svoje savezništvo s pokretom Amal, što je od suštinske važnosti i služi interesima obje strane. Taj savez nastoji istaknuti jedinstvo šiitskog bloka, omogućavajući stranci da uspostavi unutrašnju i vanjsku ravnotežu. Dodaje da Qassemov govor najavljuje početak drugačije faze, koja se u svom sadržaju i pristupu razlikuje od ere Nasrallaha, što ukazuje na političku prekretnicu u Hezbollahovoj strategiji.

Mapa puta

Politički analitičar Tawfiq Shoman vjeruje da je Hezbollahova mapa puta u ovoj fazi postala jasna, kako u svojim glavnim smjernicama, tako i u detaljima. Kao ključne tačke ističe privrženost libanskoj državi i djelovanje unutar njenog okvira, uz oslanjanje na Taifski sporazum kao osnovu političkog djelovanja.

Govoreći za Al Jazeeru, Shoman ističe da je ovo opredjeljenje – odnosno predanost državnom okviru – bilo jasno naglašeno u obraćanju generalnog sekretara Hezbollaha Naima Qassema tokom sahrane, kao i u govoru šefa Bloka vjernost otporu Mohammada Raada na sjednici parlamenta posvećenoj izglasavanju povjerenja vladi.

Politički analitičar dodaje da Hezbollahova mapa puta naglašava nužnost jačanja uloge libanske države u svim sektorima, počevši od zaštite Libana, postizanja uravnoteženog razvoja i očuvanja društvenog mira. Plan također predviđa pokretanje nacionalnog dijaloga o ključnim izazovima s kojima se suočava Liban, uključujući obnovu zemlje te ekonomske i političke reforme.

Shoman naglašava da stajati iza države i u njezinim okvirima u suštini znači sudjelovati u obnovi Libana na temelju partnerstva, pravde i jednakosti. To proizlazi iz uvjerenja da je Liban konačna domovina svih njegovih građana, a da bi se to postiglo, potrebno je razviti odbrambene mehanizme za zaštitu Libana u okviru nacionalne strategije koja bi odvraćala pretenzije izraelskog neprijatelja na libansku teritoriju.

Nove kalkulacije

Politički analitičar Ibrahim Haidar smatra da je Nasrallahova sahrana nosila snažne poruke u vezi s pozicijom i ulogom stranke u narednoj fazi. Stranka je upotrijebila sve svoje kapacitete i usmjerila svu svoju energiju kako bi ovaj događaj postao svojevrsni referendum o njenoj popularnosti unutar šiitske zajednice, oslanjajući se na emocije, religiju i politiku da dokaže svoj kontinuitet u vođenju stranke.

U razgovoru za Al Jazeeru, Haidar je dodao da će doći do promjene u diskursu nakon sprovoda, budući da će se politika koju će Hezbollah slijediti u zemlji i inostranstvu temeljiti na demonstraciji narodne podrške koju uživa. Ta podrška će biti glavno oružje Hezbollaha u budućim sukobima, dok stranka nastoji učvrstiti ovu formulu u svim političkim etapama i izazovima.

Prema Haidarovom mišljenju, čini se da stranka nastoji osigurati sredstva za svoje unutrašnje djelovanje i podršku svojoj bliskoj zajednici, dok istovremeno nastoji iskoristiti višak moći koji je stečen nakon sprovoda.

Iako je sposobnost Hezbollaha da kontrolira političke odluke u zemlji postala ograničena, posebno nakon popunjavanja vakuuma na poziciji predsjednika Libana i formiranja nove vlade, analitičar smatra da će stranka nastaviti s pokušajima da ojača svoju ulogu, iako je sadašnja vlada u svom programu jasno istaknula da  isključivo pravo na oružje pripada državi.

Haidar smatra da će stanka dodatno pooštriti svoj stav uporedo s procesom vlastite obnove. Iako je izrazila spremnost za dijalog i sudjelovanje u obnovi, nastavit će koristiti sve dostupne mehanizme kako bi zadržala svoje političke opcije, oslanjajući se na svoju popularnost, koja je došla do izražaja na sprovodu.