Trumpova najava kraja poretka zasnovanog na pravilima

Nakon više od godinu dana izraelskog bombardovanja, desetaka hiljada ubijenih Palestinaca i humanitarne katastrofe u Gazi, svijet se uglavnom ujedinio u izjavi – „kad je dosta, dosta je“.

Rezolucija Generalne skupštine Ujedinjenih naroda u decembru je bila jasna u svom zahtjevu za neposredni prekid vatre u Gazi. Potpuno različite države kao što su Vijetnam, Zimbabve i Kolumbija ponovile su taj poziv.

Ipak, protiv tog konsenzusa bilo je devet glasova – glavne među njima, kao što obično biva kada je riječ o rezolucijama koje pozivaju Izrael na poštivanje međunarodnog prava ili ljudskih prava, bile su Sjedinjene Američke Države.

SAD je pružio nepokolebljivu podršku Izraelu tokom rata u Gazi, čak i kada se Izrael suočio s optužbama za genocid pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) i kada je Međunarodni kazneni sud (ICC) izdao nalog za hapšenje izraelskog premijera.

Gaza je natjerala SAD da otvoreno bira između poštivanja međunarodnog „poretka zasnovanog na pravilima“ – sistema zakona i normi uspostavljenog nakon Drugog svjetskog rata kako bi se izbjegli ratovi i potakla demokratija – koji tvrdi da podržava ili da podrži Izrael. Izabrao je ovo drugo.

Početak mandata mimo svih očekivanja

Demokratska administracija bivšeg američkog predsjednika Josepha Bidena, koja je bila u posljednjim danima svog mandata kada je glasala odrično na rezoluciju UN-a, u više navrata je tvrdila da djeluje u odbrani poretka zasnovanog na pravilima – ne samo u svojoj osudi ruske invazije na Ukrajinu – u svim pitanjima osim onih koja se odnose na Izrael i Palestinu.

SAD je podržao Ukrajinu kao državu koja se brani od nepravedne invazije svog susjeda. U azijsko-pacifičkoj regiji, ojačao je partnerstva sa saveznicima kojima prijeti potencijalni kineski ekspanzionizam, posebno s Tajvanom.

Međutim, prvih nekoliko sedmica drugog mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa bilo je mimo svih očekivanja. Sada se ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski našao osramoćen u Ovalnom uredu od Trumpa i njegovog potpredsjednika J. D. Vancea, koji je poslao prijateljske osjećaje Rusiji.

Grenland, Panama i jedan od najbližih američkih saveznika, Kanada, postale su predmet Trumpove imperijalističke retorike.

Trump je jasno dao do znanja da su stara pravila završena. Njegov stav prema Ukrajini i njegov podsticaj uvođenju carinskih tarifa saveznicima dio je izolacionističkog mentaliteta „Amerika na prvom mjestu“, koji smatra da se svjetska pitanja ne odnose na SAD i da je međunarodna saradnja slaba.

Vanceove riječi na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji u februaru, kada je insinuirao da su evropske vlade autoritarne jer ne sarađuju s ultradesničarskim strankama, naglasile su da Trumpov MAGA pokret (Make America Great Again – Učiniti Ameriku ponovno velikom) ne vidi Evropljane kao saveznike, barem ne ako evropsko vodstvo ostane liberalno i internacionalističko po svojoj prirodi.

Je li ovo naznaka onoga što slijedi? Odmiče li se SAD od svojih saveznika i napušta li poredak zasnovan na pravilima? Je li poredak zasnovan na pravilima ikada zaista bio međunarodni – ili je samo bio fokusiran na unapređenje interesa Zapada?

Kratki odgovor: Trumpova trenutna putanja mogla bi označiti konačni kraj svjetskog poretka koji se dugo suočava s optužbama za dvostruke standarde i selektivnu primjenu međunarodnog prava. Evropski čelnici već kažu da se trebaju braniti, a SAD-u se ne može vjerovati. Analitičari s kojima smo razgovarali smatraju da poredak zasnovan na pravilima ne može preživjeti ovaj napad u svom trenutnom obliku – morao bi se prilagoditi i promijeniti.

Poredak zasnovan na pravilima

U svojoj suštini, ono što nazivamo poretkom zasnovanim na pravilima temelj je velikog dijela modernih međunarodnih odnosa. Njegova namjera je da održi stabilnost, saradnju i određeni stepen predvidivosti u načinu na koji se države odnose jedne prema drugoj.

Pojavivši se nakon Drugog svjetskog rata i Holokausta, poredak zasnovan na pravilima, podržan međunarodnim pravom i multinacionalnim organizacijama kao što je UN, trebao je utjeloviti zajedničke principe suvereniteta, samoopredjeljenja, teritorijalnog integriteta i razrješenja razmirica diplomatijom, a ne silom.

Njegove pristalice, kao što su SAD i Evropa, tvrdile su da ovaj sistem promoviše mir, demokratiju, ljudska prava i ekonomsku stabilnost.

No, on ima svoje kritičare: zemlje Globalnog juga kažu da su njegove institucije pristrane u korist Zapda. To bi moglo biti tačno iz razloga što se ovaj sistem pojavio u vrijeme kada je SAD bio u stanju zacementirati svoju poziciju globalnog hegemona.

Kroz svoju historiju, poredak zasnovan na pravilima podržan je ekonomskom, diplomatskom i vojnom snagom SAD-a. To se dodatno povećalo nakon pada Sovjetskog Saveza i kraja hladnog rata 1991, kada se jedini pravi konkurent SAD-a za međunarodnu dominaciju predao.

Imperijalni način razmišljanja

Prvih nekoliko sedmica drugog Trumpovog mandata čine se dalekim od posthladnoratovskog dobrog raspoloženja, kada je Francis Fukuyama u knjizi Kraj historije i posljednji čovjek, tvrdio da je liberalna demokratija pobijedila u borbi globalnih ideologija.

A sada, Trump govori Zelenskom da on „trenutno nema karte“ u borbi njegove države protiv ruske invazije i zahtijeva sporazum o korištenju ukrajinskih prirodnih resursa u zamjenu za podršku.

Za Evropu i SAD pod Bidenovom vlašću ukrajinska borba bila je borba suvereniteta i odbrane demokratije od autokratije. Ti argumenti ne zanimaju Trumpa, koji se predstavlja kao „mirotvorac“, ali realan, koji razumije da moć garantuje pravo.

Nezainteresovanost za princip suvereniteta uočljiva je i u Trumpovom „planu za Gazu“, koji bi uključivao američko preuzimanje teritorija i etničko čišćenje Palestinaca koji tamo žive.

Iako je nedavno povukao izjavu o protjerivanju Palestinaca, nema mnogo naznaka da je u potpunosti odbacio tu ideju.

„Spremnost Donalda Trumpa da izda Ukrajinu i njegovo odbijanje osnovnog principa teritorijalnog suvereniteta u skladu je sa istovremenim davanjem zelenog svjetla Izraelu da nastavi s načinima koji krše zakon i koji će vjerovatno samo podstaknuti beskrajni krug nasilja“, Al Jazeeri je kazao Michael Becker, profesor međunarodnog prava u oblasti ljudskih prava na Trinity Collegeu u Dublinu, koji je radio na Međunarodnom sudu pravde.

A kada je o globalnoj trgovini riječ, koja je među ciljevima poretka zasnovanog na pravilima, Trump je smatra uzaludnom rabotom, onom u kojoj SAD „pljačka decenijama gotovo svaka država na planeti“.

Umjesto globalnog duha saradnje podržanog američkim vodstvom, koliko god ono bilo manjkavo u stvarnosti, Trump izgleda vidi stvarnost kao multipolarni svijet sa sferama utjecaja i gdje nema mnogo mjesta za liberalne ideale.

To ga svrstava u red država poput Rusije i može objasniti zašto se Trump ponekad čini naklonjeniji kada govori o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu nego kada govori o čelnicima Evropske unije.

Trumpova administracija jedva da je i pokušala sakriti prezir prema tradicionalnom sistemima upravljanja, što je potaklo posmatrače da ukažu na to da je možda okončan period u kojem se, barem riječima, podržavao poredak zasnovan na pravilima i da se svijet umjesto toga suočava sa povratkom „mačo politici“: čistoj, ogoljenoj moći koja je dominirala međunarodnim odnosima u 19. stoljeću.

Sve su više, objasnio je profesor Michael Doyle s Univerziteta Columbia, razlozi koji se daju za agresivne jednostrane postupke moćnih država drski koliko i sebični.

„Nova je artikulacija sve više imperijalnih ambicija u čistoj pohlepi: Ukrajina da obnovi Rusko carstvo, Grenland za minerale i morske puteve, Panama za kontrolu morskih puteva i da se isključi Kina iz regije“, Al Jazeeri je kazao Doyle.

„Nema vjerodostojne tvrdnje o samoodbrani ili multilateralnim normama“, nastavio je, objašnjavajući da svijet doživljava „povratak na pravila imperijalizma iz 19. stoljeća i vanjskopolitičkih normi Mussolinija i drugih fašista iz 1920-ih i 1930-ih.“

HA Hellyer iz Instituta Royal United Services (RUSI) se slaže, ali dodaje: „To nije neizbježno, mogli bismo promijeniti smjer, ali to je i dalje smjer u kojem idemo i koji je tu najmanje posljednju deceniju“.

Može li se poništiti šteta nanesena poretku zasnovanom na pravilima?

Suočena sa SAD-om odvojenim od međunarodnih normi, kakve aktivnosti, ako ikakve, može međunarodna zajednica poduzeti da drži pod kontrolom američke ambicije?

Malo je mehanizama kojima države mogu direktno utjecati na postupke drugih i većina se i dalje oslanja na ekonomsku dominaciju.

U pokušaju da osiguraju primjenu međunarodnog prava, države mogu koristiti sankcije, carinske tarife, trgovinska embarga, osude UN-a ili mogu tražiti presudu ICJ-a ili suđenje pojedincu na ICC-u.

Nakon Drugog svjetskog rata američki dolar je preferirana rezervna valuta za veliki broj svjetskih centralnih banaka, što znači da bilo kakva ekonomska sankcija koja šteti dolaru nosi rizik od posljedica na drugim mjestima.

Treba uzeti u obzir i veličinu američke ekonomije. Od 2023. SAD je proizveo gotovo jednu sedminu globalnog BDP-a, a veći dio svijeta ovisi o njemu u oblasti trgovine i odbrane – što dramatično smanjuje vjerovatnoću da će neka država pokrenuti slučaj protiv SAD-a.

Šanse da ICC pokrene slučaj protiv američkog predsjednika na temelju tog da Trumpovi postupci na palestinskoj teritoriji predstavljaju krivična djela kojima se ICC bavi, kao što su ratni zločini ili zločini protiv čovječnosti, također su daleko od vjerovatnih.

„Svaki pokušaj da se procesuira Trump na ICC-u pravno je i političko minsko polje koje doslovno nema šansu za uspjeh“, kazao je Becker koji je ranije radio na ICJ-u.

„To bi, također, moglo dovesti do potpunog raspada sistema Rimskog statuta pod američkim pritiskom“, dodao je, pozivajući se na statut iz 1998. godine koji je uspostavio ICC, koji je SAD potpisao, ali nikada nije ratificirao zbog zabrinutosti da bi njene građane ili vojsku mogao pozvati na odgovornost.

„Međunarodno pravo je krhko i daleko od savršenog“, kazao je Becker. „No, braniti neku vrstu svjetskog javnog poretka koji nije diktiran hirovima najmoćnijih država zahtijeva da druge države ustanu i glasno i uporno protestuju protiv postupaka Trumpove administracije“.

Je li sistem licemjeran?

Hoće li poredak zasnovan na pravilima biti spašen zavisi od toga koje su države zainteresovane za djelovanje protiv Trumpa. Za Rusiju, Kinu i druge kraj sistema koji su često doživljavali kao fokusiranog u smjeru često suprotnom od zapadnog, može biti dobrodošao.

SAD je u više navrata djelovao kao da je iznad zakona – naprimjer u slučaju invazije na Irak 2003, kao i u slučaju ciljanih ubistava bez suđenja.

No, Washington je uvijek bio isuviše jak da bi mu se nametnula međunarodna kazna, uprkos presudama Evropskog suda za ljudska prava da su države kao što su Rumunija, Litvanija, Poljska i Sjeverna Makedonija mučile zatvorenike u ime SAD-a tokom vanrednog programa otmice u kojem su civili oteti i prisilno ispitivani 2012, 2014. i 2018.

SAD, koji nije država potpisnica ICC-a, protestovao je što sud sudi državama koje nisu potpisnice, poput Izraela, i sankcionisao je članove ICC-a nakon što su izdati nalozi za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i njegovog bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta za ratne zločine počinjene u Gazi.

Trump je rekao da su sankcije zbog toga što je ICC „učestvovao u nelegitimnim i neutemeljenim radnjama koje su bile usmjerene protiv Amerike i njenog bliskog saveznika Izraela“.

Također, nema sumnje da je izraelski rat protiv Gaze, naočigled cijelog svijeta, potkopao poštovanje prema poretku zasnovanom na pravilima.

Kada je riječ o Izraelu, SAD nije jedini koji zatvara oči pred pravilima. Do sada su Francuska, Mađarska i Italija izjavile da neće postupiti po nalogu za hapšenje, koji je izdao ICC. Naredni njemački kancelar Friedrich Merz rekao je da će ga izvršiti.

„Izrael je vodio rat protiv Gaze 16 mjeseci, potpuno prkoseći međunarodnom pravu“, kazao je Hellyer iz RUSI-ja. „Međunarodni sud pravde raspravlja o slučaju genocida, a Međunarodni krivični sud je podigao optužnicu protiv izraelskog premijera, a odgovor previše ljudi na Zapadu je bio da pronađu razne izgovore da ne uhapse Netanyahua, na način na koji to nikada ne bi učinili s Putinom koji je, također, optužen.“

„Ne možemo tvrditi da ćemo održavati poredak zasnovan na pravilima kada je riječ o Ukrajini, oplakujući američki neuspjeh da stane uz nju, naprimjer, ali zatim dozvoliti potpuno ukidanje tog poretka kada je riječ o Gazi“, nastavio je.

„Da citiramo [jordanskog ministra vanjskih poslova] Aymana Safadija: „Gaza je postala ne samo groblje za djecu, nego i groblje za međunarodno pravo, sramotna mrlja na cijelom međunarodnom poretku'“.

Karim Emile Bitar, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Saint Joseph u Bejrutu, smatra da bi urušavanje ili temeljno slabljenje „takozvanog liberalnog poretka“ barem označilo kraj licemjerja koje je karakteriziralo njegovu vladavinu za mnoge.

„Uvijek je na Globalnom jugu doživljavan kao veoma licemjeran jer su saveznici SAD-a uvijek bivali zaštićeni od napada“, kazao je Al Jazeeri.

„Čak i kada su kršili ljudska prava, kršili međunarodno pravo, gazili sve rezolucije UN-a. Pustili su da im to prođe, dok su države koje su se suprotstavljale velikim silama često bivale mete.“

Rizik promjene

Kako bi imalo težinu „međunarodno pravo mora se primjenjivati na svakoga“, kazao je Hellyer. „Kada se ne primjenjuje, šalje jasnu poruku širom svijeta […] To je veoma opasno i nadilazi Izrael, Gazu i Ukrajinu.

„Kraj multilateralizma znači da smo slabije opremljeni za suočavanje s narednom krizom, bilo da je riječ o zdravstvenoj krizi ili narednom ratu“, dodao je.

Gdje to ostavlja male države i Globalni jug, ostaje da se vidi.

Kratkoročno, barem, oni koji bi prvi platili cijenu urušavanja poretka zasnovanog na pravilima bili bi „palestinski narod i mnoge druge male države koje su bile žrtve ratova preko posrednika i one izložene agresivnim susjedima“, smatra Bitar.

Bez zaštite sistema zasnovanog na pravilima, Tajvan se suočava s daleko većom prijetnjom od Kine, nesavršena rješenja iz 1990-ih, kao što je Dejtonski sporazum koji je okončao rat u Bosni i Hercegovini, mogla bi se raspasti, a bez međunarodnih standarda za ljudska prava, manjine kao što su Ujguri u Kini mogli bi imati još manju šansu za pravdu.

Bitar smatra da je nada u oživljavanje bilo kakvog poretka zasnovanog na pravilima nakon rata u Gazi, u najboljem slučaju, slabo vjerovatna.

„Bio je potreban Drugi svjetski rat da bi nastale međunarodne institucije i svijet zasnovan na vladavini prava“, rekao je. „Kada se to sve rasformira […], bit će veoma teško ponovno ga izgraditi od nule.“

Umjesto toga, svjetski poredak mogao bi biti sveden na konkurentne sfere utjecaja, s većim dijelom svjetske politike podijeljenim između SAD-a, Rusije, Kine i neusidrene Evrope.

Bitar je istakao da veću zabrinutost izaziva to što se kolaps sistema globalnog upravljanja dešava istovremeno s onim što on smatra kolapsom demokratije u njenim najglasnijim zagovornicima na Zapadu.

„Svjedočimo usponu onoga što neki zovu neliberalnim demokratijama“, smatra Bitar. „Istovremeno i pojavi nekog oblika oligarhije ili plutokratije, gdje najjači i najbogatiji vladaju bez ikakvog sistema provjera i ravnoteža.“