Od embarga do vrha: Turska je jedan od najmoćnijih proizvođača oružja na svijetu

Turska je oduvijek davala važnost svojoj odbrani – u početku je kupovala, a zatim razvijala vlastito oružje.

Ova zemlja je vlasnik druge po veličini stalne vojske NATO-a, a također se pojavila kao značajan izvoznik oružja, s nekim kultnim proizvodima na međunarodnom tržištu.

Izvoz Turske povećavao se iz godine u godinu i dostigao 7,1 milijardu dolara 2024. godine – sa 1,9 milijardi dolara deset godina ranije – s kupcima širom Evrope i Bliskog istoka.

Šta stoji iza ovog rasta? Koje su mogućnosti Turske? I zašto je to važno?

Kada je Turska prešla na domaću proizvodnju?

Turska je neko vrijeme tražila vojnu samodostatnost, a taj postepeni proces doveo je do osnivanja Administrativnog ureda za razvoj i podršku odbrambenoj industriji (SAGEB) 1985. godine.

Godinama se SAGEB fokusirao na međunarodnu saradnju u istraživanju i razvoju. No, kako se Turska suočila s ograničenjima koje oružje može kupiti i kako ga može koristiti, prebacila se na domaću proizvodnju.

U prošloj deceniji je fokus prebačen na domaći dizajn, što je rezultiralo velikim povećanjem domaće odbrambene proizvodnje.

Danas, hiljade turskih proizvođača pokrivaju kopnene, zračne i pomorske kapacitete, što je sve više priznato na međunarodnom planu.

Jeste li čuli za turske dronove?

Možda najpoznatija turska bespilotna letjelica (UAV) je kultni Bayraktar TB2, prvi put raspoređen 2014. godine, kao jedan od najšire kupovanih turskih odbrambenih proizvoda.

Međutim, postoji nekoliko drugih, uključujući Anka-S, koji ima nosivost od 200 kilograma, i taktički UAV Vestel Karayel sa nosivošću od 70 kilograma.

Turska također radi na svojoj “Čeličnoj kupoli” (Celik Kubbe), opisanoj kao sistem koji, pojačan umjetnom inteligencijom, može identificirati i presresti svaku prijetnju u zraku.

Osim toga, u toku je rad na prvom domaćem lovcu pete generacije, turskom KAAN-u, koji ima za cilj zamijeniti zastarjele američke F-16 u turskim zračnim snagama.

Šta je još u turskom katalogu?

Turska proizvodnja oklopnih vozila predvođena je glavnim borbenim tenkom Altay, dizajniranim da parira zapadnim modelima poput njemačkog Leoparda ili američkog Abramsa.

Vojska također ima vozilo otporno na mine, Kirpi (Jež), koje se široko koristi u protupobunjeničkim operacijama, kao i moderna borbena pješadijska vozila poput FNSS Defence Systemsovog Kaplan i Parsa.

Tu je i mornarička proizvodnja, s MILGEM-om (Milli Gemi Projesi ili Nacionalni brodski projekt), koji je osnovan 2004. za proizvodnju sljedeće generacije turskih mornaričkih brodova.

MILGEM je proizveo najsavremenije korvete klase Ada i fregate klase Istanbul, s planovima za naprednije ratne brodove i podmornice.

Najznačajniji je amfibijski jurišni brod koji nosi dronove, TCG Anadolu, najveći brod u turskoj mornarici, koji je raspoređen 2023.

Konačno, postoji dugačak popis pametne municije, sistema protuzračne odbrane i projektila, kao što su balističke rakete kratkog dometa Bora i rakete dugog dometa Atmaca (Soko).

Otkud interes za proizvodnju oružja?

Može se reći da je nastojanje Turske da razvije vojnu opremu podjednako rezultat vanjskih sila koliko i unutarnjih pokretača.

Sredinom 1970-ih, Sjedinjene Američke Države stavile su Turskoj embargo na oružje zbog njene vojne intervencije na Kipru.

Početkom 1990-ih, Njemačka je uvela zabranu izvoza oružja u Tursku, tvrdivši da su oklopna vozila koja je prodala Turskoj korištena u zemlji, iako je ugovorom navedeno da se mogu koristiti samo u slučaju napada država koje nisu članice NATO-a.

Zatim je 2020. godine SAD sankcionirao Tursku zbog kupovine ruskog protuzračnog odbrambenog sistema S-400, ali do tada je Turska već bila uspostavljena kao proizvođač oružja.

Danas u Turskoj postoji gotovo 3.000 kompanija koje se bave proizvodnjom oružja.

Koliko Turska izvozi?

Izvoz je porastao tako da sada čini 1,7 posto globalnog izvoza oružja, što ovu zemlju stavlja na 11. mjesto za period od 2020. do 2024. godine na listi svjetskih izvoznika odbrane, prema Stokholmskom međunarodnom institutu za istraživanje mira (SIPRI).

Prema promatračima, tokom prošle godine izvoz Turske stigao je do 178 zemalja, bilježeći povećanje od 103 posto u poređenju s periodom od 2015. do 2019. godine.

Glavni kupci u periodu od 2020. do 2024. bili su Ujedinjeni Arapski Emirati, Pakistan i Katar, navodi SIPRI.

Što se tiče najpoznatijeg proizvoda, drona Bayraktar, navodno je izvezen u najmanje 31 zemlju, uključujući Irak, Ukrajinu, Keniju, Bangladeš i Japan.

Prošle je godine njegov proizvođač Baykar najavio ulaganje od 300 miliona dolara u razvoj vlastitih mlaznih motora, sa ciljem preuzimanja veće proizvodnje komponenti i izbjegavanja izazova međunarodnog lanca opskrbe.

Cilj im je razviti vlastiti motor za njihov dron Akinci, zatim turbofan motor za Kizilelmu, bespilotno borbeno vozilo zrak-zrak koje je u razvoju. Za sada oba koriste ukrajinske motore.