Stoji li Rusija iza Dodikovog secesionističkog ponašanja?

Milorad Dodik ne posustaje u realizaciji svojih planova, kakvi god oni bili. I dok jedni misle kako je njegovo insistiranje na usvajanju neustavnih zakona u entitetskoj skupštini samo manevar da izbjegne pravosudni progon, koji se bliži svom finalu, drugi u svemu vide jednu promišljeniju i opasniju političku igru.

Ono što mnoge interesira jeste kakvu podršku za svoje secesionističke planove ima predsjednik entiteta Republika Srpska? Ona koja dolazi iz susjednog Beograda i koja je oličena u djelovanju srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića je očigledna, ali sve se češće postavlja pitanje – ima li Dodik još nekog moćnog saveznika. Prirodno, sumnja je pala na Rusku Federaciju s kojom vlasti entiteta održavaju bliske odnose, bez obzira na cijenu i posljedice.

Rusija je, kolokvijalno rečeno, najsnažniji zagovarač interesa Republike Srpske u svijetu, što se najbolje vidi u načinu na kojim ruski predstavnici oblikuju svoju politiku prema Bosni i Hercegovini u institucijama kakva je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija.

Vučićev razgovor s Putinom

Rusija je svoj stav potvrdila i u nedavnom razgovoru Aleksandra Vučića i ruskog predsjednika Vladimira Putina, kako je javnosti sadržaje telefonske konverzacije javnosti predočio sam srbijanski predsjednik.

Osim što je govorio o stanju u svojoj zemlji, Vučić je, kako je objelodanio, s Putinom govorio i o političkoj situaciji u cijelom regionu, sa posebnim fokusom na Bosnu i Hercegovinu. Otkrio je kako je ruskom predsjedniku prenio poruku Milorada Dodika na šta je od ruskog predsjednika dobio odgovor podrške.

“Predsednik Putin vidi pokušaje i poteze visokog predstavnika u BiH sa samo jednim ciljem, a to je da se sruši Milorad Dodik. Ruska Federacija je uvek pružala podršku i Dejtonskom mirovnom sporazumu i Republici Srpskoj”, rekao je Vučić.

Možemo samo nagađati u kolikoj je mjeri Rusija uključena u neustavne i secesionističke procese koje je pokrenuo Milorad Dodik, ali činjenica je da Rusija kontinuirano podržava politiku predsjednika Republike Srpske. Analitičar Davor Gjenero kaže da se oko te podrške „ne treba praviti mistifikacija, jer Rusija već dugo ne radi ništa tajno, već otvoreno podržava Dodikovo ponašanje“.

„Čini mi se da se ne radi o tajnom zelenom svjetlu, nego je riječ o potpuno otvorenom zelenom svjetlu Rusije Dodiku da radi to što radi. Rusiji u ovom trenutku taj sukob odgovara. Njoj odgovara da se u vrijeme kada je Evropska unija koncentrirana na procese u Ukrajini i na konsoludaciju vlastitog obrambenog identiteta da se u tom trenutku otvara elementarno pitanje sigurnosti na Balkanu i da se na taj način zapravo diskreditira Europsku uniju“, kaže Gjenero.

Skrenuti pažnju sa situacije u Ukrajini

I Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam, misli kako je glavni ruski interes u podršci Miloradu Dodiku želja da se „skrene pažnja sa situacije u Ukrajini“. Dakle, ruski motivi su, prema njegovim riječima, sebični i politički krajnje pragmatični.

„Rusija jedini interes ima ovde, a to je da se što više zakomplikuje situacija na Balkanu kako bi se skretala pažnja sa onoga šta radi u Ukrajini. Rusija je mislila da je dobila kada je riječ o Bosni i Hercegovini. Dodik se tu preračunao kada je pomislio da je dobio saveznika u Trumpu, međutim dobio je šamar od Marca Rubija, gde je više nego eksplicitno i više nego ikada do sada rečeno da mora da se zaustavi. Čak su i prvi put pozvani partneri, a SAD koristi, kada je reč o Balkanu takav izraz za evropske zemlje koje su od utjecaja na Balkanu“, kaže Popov.

Neočekivani salto mortale Trumpove administracije prema secesionističkoj politici, koja dolazi iz Republike Srpske, onaj je ključni momenat koji je poziciju Milorada Dodika učinio izuzetno teškom. Izgleda, pojašnjava Gjenero, da prvaci srpske politike nisu računali na takav američki stav.

„To što Dodik radi sasvim sigurno nije i bez potpore Vučića. Jedino je problem u tom policy planu to što su i Dodik, i Vučić, i Rusi računali da će se SAD odnositi potpuno neutralno prema onome što se dešava u Bosni i Hercegovini. To se međutim nije dogodilo. SAD prilično jasno podržava konsolidaciju suvereniteta Bosne i Hercegovine“, jasan je Gjenero.

Ruska verbalna podrška

S druge strane, podrška Rusije je očita, pojašnjava dalje Gjenero, koji u Vučićevom odnosu prema Miloradu Dodiku vidi sličnost sa ponašanjem Slobodana Miloševića kada se njegova vlast našla u unutrašnjoj krizi početkom ‘90-ih godina prošlog stoljeća. Milošević je tada „kada ga je počela potresati vrlo žestoko unutarnja nestabilnost, počeo izvoziti ratni sukob u druge države bivše Jugoslavije“. „To se tada nazivalo Jugoslavijom ili velikom Srbijom danas se to naziva srpskim svijetom“, ukazuje Gjenero.

Koliko Rusija, u onom najdoslovnijem smislu, može pomoći Republici Srpskoj i Miloradu Dodiku drugo je pitanje, pojašnjava Popov. Smatra i da, osim verbalne podrške, „Rusija ne može faktički ništa uraditi“, posebno kada se vide svi mehanizme koji stoje na Dodikovom secesionističkom putu i podršku koju Bosna i Hercegovina dobija za svoj neupitni suverenitet i teritorijalni integritet.

„Ako imamo tu, s političke strane, Savet za implementaciju mira i visokog predstavnika i evropske zemlje koje su takođe podržale stav koji je iznio Marco Rubio, a to su najznačajnije evropske zemlje – tu nema šale. Tu je i EUFOR koji je oružana sila koja može da spreči i da ne dozvoli da se započne otcepljenje, a onda kada počne videli smo ‘92. godine u kakav scenario sve to preraste“, kaže Popov.

Jednu stvar, ipak, Rusija može učiniti Miloradu Dodiku, kaže Popov, a to je da ga primi u svoje okrilje ako se odluči na trajni bijeg iz zemlje, jer na ovom prostoru „Rusija nema efektivnu moć i na bilo koji način da zaštiti Dodika jedino ako pobegne tamo“.