Jelenić: Kaznu zbog palestinske zastave neću platiti, branim pravo na iskazivanje stava

„Koja je svrha javnih okupljanja i ukazivanja na društvene probleme, ako se od nas očekuje da zastupamo stavove Vlade“, pita Gordan Jelenić, prorektor Sveučilišta u Rijeci i profesor tehničke mehanike na tamošnjem Građevinskom fakultetu. Njega je privela policija nakon što je istaknuo palestinsku zastavu sudjelujući sa suprugom na Noćnom maršu u povodu Dana žena. Zastavu su mu oduzeli i naplatili 200 eura prekršajne kazne s objašnjenjem da je zabranjeno isticati zastave inozemnih država.

„Smatram da je potrebno isticati koliko su najosnovnija ljudska prava, ona na život, na zdravlje, na obrazovanje, na osobnu imovinu, na najosnovnije ljudsko dostojanstvo u Palestini ugrožena i koliko Republika Hrvatska – i sama i kao dio Europske unije, ali i kao članica UN-a – u svojoj vanjskoj politici primarno treba biti vođena načelima Opće deklaracije o ljudskim pravima, kojoj sva ostala prava trebaju biti podređena“, dodaje Jelenić.

Gordan Jelenić doktorirao je 1993. na Sveučilištu u Ljubljani i nakon toga se više od deset godina usavršavao na Odjelu za aeronautiku sveučilišta Imperial College u Londonu. Objavio je 50-ak članaka u uglednim međunarodnim časopisima, mentorirao 11 doktoranada te vodio desetak nacionalnih i europskih istraživačkih projekata u Velikoj Britaniji, Hrvatskoj i Europskoj uniji.

• Smatrate li da ste privedeni iz političkih razloga zato što je zastava bila palestinska? Drugim riječima, bi li Vas priveli da ste nosili zastavu SAD-a, Izraela, ili, recimo, Njemačke?

– Ne mogu ulaziti u razloge privođenja, ali brojni su primjeri isticanja državnih zastava u javnosti koji nisu naišli na ovakvu reakciju policije. Zastavu sam ponio na izričit poziv organizatora za solidariziranjem sa svima onima koji se bore, između ostalog, i protiv okupacije i genocida u Palestini, ovdje specifično s fokusom na trudnicama i dojiljama i ne smatram da sam učinio išta pogrešno. Na Noćni marš za 8. mart dolazim redovito, a dolazit ću i dalje kako bih iskazao podršku borbi za punu društvenu afirmaciju žena, koje nažalost u našem društvu još uvijek nema. Samo po sebi je apsurdno da na javnom skupu, kojega ne bi ni bilo da u društvu ne postoje problemi na koje skup ukazuje, ne možeš iskazati podršku ciljevima skupa.

• Policajce ste pitali jesu li svjesni da Hrvatska nije priznala Palestinu. Dakle, zastava koju ste nosili nije državna zastava. Znači li to da se neće smjeti isticati zastave, primjerice, inozemnih nogometnih klubova na utakmicama?

– Eto do kakvih apsurda dovodi ta zakonska odredba, a to nije jedino. U članku zakona se navodi i da je isticanje državne zastave dopušteno na poziv društveno-političke organizacije, ali znamo li što je to? U vrijeme Jugoslavije to je bilo jasno, a tada su postojala i društveno-politička vijeća u republičkim i općinskim skupštinama. No, što je to danas? Ako smatramo da je to organizacija koja je društveno angažirana i ima politički stav, onda su to svakako bili organizatori ovoga skupa, a oni su pak izrijekom pozvali na solidarnost s onima koji se bore protiv okupacije i genocida u Palestini.

• Imate li odvjetnika? Jeste li se raspitali o pravnom aspektu hapšenja? Bilo je tumačenja kako takav članak zakona uistinu postoji, ali da je anakron i dosad nije primjenjivan.

– Da, angažirao sam odvjetnika, iako mi je, s obzirom na besmislenost cijelog događaja, prva pomisao bila da sam sročim nekoliko suvislih rečenica kojima ukazujem na apsurde i nedorečenosti poput gore navedenih. Ipak, prijatelji i kolege pravne struke su me savjetovali da zatražim pravnu pomoć. Naglašavam da sam na skup došao kao običan građanin, s palestinskom zastavom kojom dajem podršku izričito navedenim ciljevima skupa i da sam od sudionika skupa doživio samo pozitivne reakcije. Zastava je bila vidljiva sve vrijeme i policija mi za vrijeme skupa nije prilazila, već je to učinjeno po završetku skupa, kada sam zastavu već zamatao, a supruga i ja smo bili na odlasku kući.

• Privedena je i Vaša supruga? Zašto? Kako ona komentira cijelu stvar? Jesu li Vam se djeca uznemirila?

– Supruga nije privedena, ali je sve vrijeme željela biti uz mene jer je smatrala da smo zajedno u tome. Vrlo intenzivno proživljava ovaj period nakon samoga događaja i ganuta je iskazima podrške koje dobivamo. Uz mene je sve vrijeme i ponosim se njome i njezinom podrškom. Naša trinaestogodišnja kći je žalosna što mi je policija oduzela zastavu.

• Jesu li Vam vratili zastavu kao što su rekli da hoće i jeste li platili kaznu?

– Nisu mi je još vratili, ali očekujem da se to desi bez obzira na pravni ishod. Kaznu nisam platio niti to namjeravam napraviti iz razloga koje sam već naveo, ali i zbog mnogo fundamentalnijih načela. Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira nije jedini zakon i ako uistinu nije bilo ikakvog remećenja javnog reda i mira – što nije – ne bi li trebalo razmisliti o porukama koje se kažnjavanjem šalju? Što je s pravom na okupljanje, na iskazivanje stava, koliko time obeshrabrujemo umjesto da potičemo društveni angažman? Ne bi li demokraciju trebalo jačati upravo kroz poticanje javnog angažmana? Oscar Wilde je rekao znamenitu rečenicu: ‘The problem with socialism is that it takes too many evenings’ (‘Problem sa socijalizmom jest u tome što zahtijeva previše slobodnih večeri’), pa zar ne bismo onda trebali podržavati one – tu prvenstveno mislim na organizatore i učesnike programa, ali također i na sudionike Noćnoga marša – koji jesu spremni svoje slobodne večeri posvetiti nečemu za što vjeruju da će društvo učiniti boljim i pravednijim?

• Zašto policija nije reagirala i na protestima za prava Palestinaca koji se održavaju u Zagrebu, gdje bude desetine palestinskih zastava?

– Ne znam, ali volio bih vidjeti da ovakve situacije, u kojima građani mirno iskazuju svoj stav i ne remete javni red i mir, postanu općeprihvaćene u cijeloj zemlji. Kada se ovako nešto dešava u mojem gradu, s kojim se vrlo čvrsto identificiram, a ne dešava se u Zagrebu ili drugdje, to me dakako posebno žalosti.

• Zašto se sve to uopće dogodilo? Je li bila riječ o odluci nekog policajca koji je pogrešno i represivno protumačio zakon ili o čemu drugom?

– Stvarno ne bih o tome sudio. Samo bih silno volio kad bi ovaj događaj dovoljno podigao svijest javnosti, ali i potaknuo na razmišljanje u izvršnoj vlasti te time pomogao da se takva apsurdna i nepotrebna legitimiranja, privođenja i sankcioniranja više ne dešavaju.

• Hoćete li ustrajati na pravnoj bici da dokažete kako je policija pogriješila?

– Hoću, uz pravnu pomoć. Bitno je da se kao društvo educiramo, da širimo prostor slobode, da potičemo vrijednosti jednakosti, tolerancije, razumijevanja, empatije i solidarnosti. Zato smo se na ovaj 8. mart okupili u Rijeci i ovakvo zaključenje skupa je u stvari duboko simbolično – podsjeća nas na to da nakon što smo se našli s istomišljenicima i družili se s njima, svatko od nas vratio se u svoj život u kojem ideje skupa treba nastaviti živjeti, unatoč preprekama koje nas čekaju iza ugla.

Doslovno, da se iza ugla između trga na kojem se skup odvijao i riječkoga Korza, istovremeno nije našla i jedna hrabra sudionica skupa, koja je konfrontirala policajce pitanjem zašto me legitimiraju, fotografirala događaj, pratila nas do policijske stanice i vijest poslala medijima, možda ovaj slučaj ne bi ni izašao u javnost. Hvala joj, uime javnosti.

• Kako komentirate cijeli slučaj? Smatrate li ga, na primjer, nehotičnom pogreškom, ili uznemirujućom najavom arbitrarnog i ideološkog ograničavanja slobode govora?

– Ponovo, ne bih nagađao, ali iskreno malo se bojim mogućeg razvoja društvenih odnosa i u svijetu i kod nas, i ne želim živjeti u društvu u kojem se ljudi privode u policiju zbog zagovaranja temeljnih ljudskih vrijednosti i iskazivanja svojeg stava.

• Koji je Vaš stav o događajima u Gazi, Izraelu i na Zapadnoj obali od 7. listopada 2023. do danas?

– Otkako pratim događaje u svijetu ne pamtim veći omjer između količine počinjenog golog zla te akcije ili barem empatije u službenoj politici te javnom i medijskom prostoru. Gotovo 50.000 ubijenih Palestinaca prema službenim podacima, a u stvarnosti vjerojatno i višestruko više, više od stotine tisuća ranjenih i osakaćenih, plansko izgladnjivanje, uništenje svih institucija u Gazi, obustava međunarodne pomoći te najava trajnog protjerivanja po svojoj enormnosti usporedivi su samo s količinom bešćutnosti, sebičnosti, relativiziranja te otvorenog ili prikrivenog opravdavanja izraelskih zločina te potpunim odsustvom ljudskosti službene Europe i službene Hrvatske. Nikakvo pravdanje takvog stava nevinim izraelskim žrtvama Hamasa i zatočenjem talaca ne može se racionalno objasniti, a kamoli opravdati genocid u Gazi.

Moj stav o nasilju i patnji jednak je bez obzira na žrtve. Ipak, nitko u Izraelu nije živ zatrpan pod ruševinama, ni na kome kome u Izraelu medicinske operacije ne izvode se na otvorenom i bez anestezije, nikome se ne uskraćuje cijepljenje, dostava pitke vode i hrane i nikome se ne oduzima pravo na obrazovanje. Također, nikoga u Izraelu se ne izlaže ubijanju, protjerivanju i otimanju posjeda od strane naoružanih bandita, što uz podršku izraelske vojske i u ovo vrijeme krhkog primirja čine ilegalni izraelski kolonizatori na Zapadnoj obali, gdje nema ni talaca ni Hamasa.

Nevjerojatno je da je još uvijek potrebno ukazivati na to da je u osnovi izraelsko-palestinskog problema okupacija, a ne otpor okupaciji. I nevjerojatno je da naša država [Hrvatska] to podržava, dok je susjedna Slovenija hrabrim priznanjem Palestine pokazala kako se u današnjim okolnostima može dati podrška pravednom rješenju ovoga užasnog sukoba, a ujedno kako i glas malih zemalja Europske unije može snažno odjeknuti kada je temeljen na načelima.