Brojevi su neumoljivi i bolni: Sve više mrtvih na cestama

Statistika saobraćajnih nezgoda u Bosni i Hercegovini je zabrinjavajuća, a još više broj poginulih i povrijeđenim na cestama. Bosanskohercegovački auto-moto klub (BIHAMK) je prezentovao detaljne podatke za 2024. godinu prikupljene od entitetskih i kantonalnih te MUP-a Brčko distrikta.

„U protekloj godini dogodilo se ukupno 35.854 saobraćajnih/prometnih nezgoda od kojih je zabilježeno 8.007 saobraćajnih nezgoda sa poginulim i povrijeđenim licima, te 27.847 nezgoda sa materijalnom štetom. U saobraćajnim nezgodama u Bosni i Hercegovini život su izgubile 222 osobe, dok je 11.300 osoba zadobilo teže ili lakše tjelesne povrede“, podaci su BIHAMK-a.

Analizirajući statistiku, primjetno je povećanje ukupnog broja saobraćajnih nezgoda za 2,01 posto u odnosu na katastrofalnu 2023. godinu, koja je u odnosu na prethodnu imala povećanje za 10,89 posto. Neslavan procentualni rast se primjećuje i kod broja nezgoda sa poginulim ili povrijeđenim osobama, jer je u 2024. godini registrovan rast od 4,46 posto.

„Prema navedenim podacima možemo zaključiti da se na području BiH tokom 2024. godine događalo u prosjeku 98 saobraćajnih nezgoda dnevno, od toga 22 nezgode sa poginulim ili povrijeđenim osobama“, rezimirano je u izvještaju BIHAMK-a.

Najveći broj nezgoda u Federaciji BiH se veže za Kanton Sarajevo – 42,27 posto i Tuzlanski kanton – 12,68 posto. Ukupno sedam kantona bilježe povećan broj nezgoda, dok su manji broj registrovali Zeničko-dobojski, Bosansko-podrinjski i Hercegovačko-neretvanski kanton.

„Podaci zvaničnih statistika o saobraćajnim nezgodama i njihovim posljedicama u Bosni i Hercegovini su zabrinjavajući. Policijski izvještaji o uzrocima saobraćajnih nezgoda najčešće se vezuju za vozače i ostale učesnike u saobraćaju, njihove radnje i ponašanje u saobraćaju, kao što su: neprilagođena brzina, uticaj alkohola, nepoštivanje saobraćajnih propisa“, stav je Fakulteta za saobraćaj i komunikacije Univerziteta u Sarajevu.

„Međutim, dubinske analize saobraćajnih nezgoda pokazuju čitav niz i drugih značajnih uzroka kao što su loša i rizična saobraćajna infrastruktura, tehnička neispravnost vozila i širok spektar različitih negativnih uticaja neposredne okoline saobraćajnica“, dodaju.

Da li je sve do vozača?

Laički gledano, policija i ostale institucije represivnog aparata sistema prvo fokus tereta saobraćajnih nezgoda bacaju na vozače, odnosno „ljudski faktor“. Svakako je nezaobilazan u ovoj priči i zahtijeva dublje analize u kontekstu kompletnog stanja društva, brzine života i psiho-fizičkog stanja.

„Vožnja predstavlja ultimativni psihološki test, pri kojem naše emocije i crte ličnosti, ustvari, oblikuju svaki naš postupak na cesti – način vožnje, savjesnost, odgovornost, te poštivanje saobraćajnih propisa, emocionalnu kontrolu nasuprot agresivnosti, načine suočavanja sa stresom i postupanja u rizičnim situacijama, kao i odnos prema drugim učesnicima u saobraćaju“, kaže psiholog Tajib Babić.

Sama vožnja zahtijeva izuzetnu mentalnu angažovanost te istovremeno traži fokus pažnje, donošenje odluka i emocionalnu kontrolu na način koji malo koja svakodnevna aktivnost može. Istraživanja, fokusirana na ponašanje vozača, sugerišu da postoji povezanost između osobina ličnosti i ponašanja vozača, kao i da priroda te povezanosti uglavnom podržava stav da se ljudi prilikom vožnje ponašaju na sličan način kao i u drugim životnim situacijama.

„Emocije oblikuju svaki naš potez na cesti. Frustracija podstiče agresivnost, anksioznost dovodi do neodlučnosti, a uzbuđenje vodi prema sklonosti rizičnom ponašanju u vožnji. Gotovo 80 posto vozača priznaje da je barem jednom godišnje iskusilo bijes u prometu, što i ne čudi, jer vožnja uklanja društvene filtere koji obično obuzdavaju naše emocije“, ističe Babić.

Muškarci ne poštuju pravila, žene loše procjenjuju situacije

Stres, koji je na cesti neizbježan, može udvostručiti vrijeme reakcije, a to može dovesti do nesreće. Psiholozi kažu da je potrebno zastati prije reakcije, udahnuti prije nego zatrubimo i time pomognemo sebi da impulsivne reakcije pretvorimo u smjerne, funkcionalne, konstruktivne postupke.

“Visok nivo neuroticizma, uz nisku ugodnost i savjesnost su karakteristični za vozače sklone nemarnom i agresivnom stilu vožnje. Tim vozačima vožnja je pružala osjećaj moći i kontrole nad situacijom, kao i ugodu i traženje uzbuđenja, dok sam neuroticizam predstavlja značajan prediktor stepena distresa i umora prilikom vožnje“, pojašnjava Babić, nudeći još nekoliko značajki iz dosadašnjih analiza.

„Vozači sa historijom saobraćajnih prekršaja imaju značajno lošije raspoloženje. U uslovima stresa i frustracije pokazuju blaži oblik agresije. Uzrok saobraćajnih nesreća koje čine muškarci češće je u nepoštivanju saobraćajnih pravila, dok je kod žena uzrok češće loša procjena situacije. Mladi i neiskusni vozači ne samo da voze mnogo brže nego preferiraju stil vožnje koji uključuje rizična preticanja, odabir naglih i brzih, te nedovoljno promišljenih postupaka“, zaključuje Babić.

Kako poboljšati perspektivu?

Stručnjaci saobraćajne struke u segmentu vozača nude nekoliko prijedloga za poboljšanje trenutnog lošeg stanja, ali samo kao jednog djelića ukupnog potrebnog reseta zakonske legislative – kako kroz izmjene postojećih propisa, tako i donošenja novih koji bi omogućili intenzivnije, odgovornije, efikasnije i brže djelovanje nadležnih.

„Za vozače i ostale učesnike u saobraćaju je potrebno omogućiti oštrije kaznene odredbe sa fokusom na povratnike sklone činjenju čestih i višestrukih prekršaja, poput brze vožnje, prolaska kroz crveno na semaforu, rizičnog preticanja, vožnje pod uticajem alkohola, obijesne vožnja“, poručuju sa Fakulteta za saobraćaj i komunikacije.

Od ostalih, itekako bitnih segmenata u pokušajima smanjenja rizika od saobraćajnih nezgoda, izdvajaju segmente saobraćajne infrastrukture, kontrole voznog parka, te uticaja neposredne okoline saobraćajnica.

„U segmentu saobraćajne infrastrukture, neophodno je značajnije izdvajanje države, odnosno upravitelja u modernizaciju saobraćajne infrastrukture. Poseban fokus treba biti na intenzivnijoj i bržoj izgradnji mreže autocesta. Kod voznog parka, potrebno je poboljšati kvalitet i uspostaviti oštrije uslove u sistemu kontrole tehničke ispravnosti vozila.

U segmentu negativnih uticaja neposredne okoline saobraćajnica, potrebno je uspostaviti intenzivniji i efikasniji sistem kontrole i implementacije mjera inspekcijskih organa u cilju zaštite cesta i cestovnog pojasa od negativnih uticaja različitih objekata, sadržaja i aktivnosti u neposrednoj okolini saobraćajnica“, upozorava FSK.

Test vožnje i test živaca

Po njima je, prije svega navedenog, potrebno usvojiti Strategiju sigurnosti cestovnog saobraćaja na nivou Bosne i Hercegovine, te implementaciju pratećih akcionih planova koji treba da omoguće sistemsku organizaciju i implementaciju konkretnih mjera za poboljšanje stanja sigurnosti saobraćaja.

Iluzorno je očekivati da će se zbog sve većeg broja vozila na cestama i putevima iskorijeniti najteže nesreće, jer tako nije ni u mnogo razvijenijim zemljama svijeta. Ipak 1,35 miliona ljudi godišnje pogine u saobraćajnim nezgodama. Prema podacima Međunarodnog programa za procjenu puteva, svakog dana prosječno 56 osoba postanu kvadriplegičari, 161 osobi je amputiran ekstremitet, 932 osobe imaju teške povrede mozga, 20.865 ih ima neki prelom, a 102.835 osoba, uglavnom mladih, smrtno strada ili ima doživotne posljedice.

Prilikom polaganja vozačkog ispita se testiraju dvije stvari – test vožnje i test živaca. Kada se već dobije vozačka dozvola, ne testira se vozačeva psihofizička sposobnost sve do šezdesete godine života, ukoliko se dozvola produži prije isteka. Na ovo upozorava i niz instruktora vožnje koji već kod obuke primjećuju da pojedinci nemaju dovoljno strpljenja.