Ko je Mark Carney, novi lider kanadskih liberala i sljedeći premijer

Kanada ima svog sljedećeg premijera.

Mark Carney izabran je za novog čelnika vladajuće Liberalne stranke, zamijenivši Justina Trudeaua usred historijskih napetosti i strahova od trgovinskog rata sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Ekonomist i bivši bankar, Carney će sljedećih dana položiti zakletvu kao premijer, čime je krenuo u svoj prvi pohod u kanadsku politiku na najvišoj razini u zemlji, a sve u vrijeme nadolazećih saveznih izbora.

On preuzima i kormilo stranke koja, nakon godina pada podrške i kritika zbog svog rješavanja društvenih i ekonomskih pitanja, jaše na novootkrivenom valu političkog zamaha.

“Radit ću dan i noć s jednim ciljem, a to je izgraditi jaču Kanadu za sve”, rekao je Carney u svom pobjedničkom govoru nakon što je osigurao 85,9 posto glasova na prvom glasanju.

Ko je zapravo Mark Carney? Koju politiku planira voditi i hoće li moći povećati moć liberala na nadolazećim saveznim izborima protiv jake Konzervativne stranke?

Diplome s Harvarda i Oxforda

Rođen u kanadskim Sjeverozapadnim teritorijima i odrastao u zapadnoj pokrajini Alberta, Carney se predstavio kao političar koji može voditi Kanadu kroz period ekonomskih previranja i neizvjesnosti.

Zemlja je uznemirena visokim carinama američkog predsjednika Donalda Trumpa na kanadske proizvode, koje su stupile na snagu 4. marta. Strah od recesije potaknuo je osjećaj kanadskog nacionalizma i želju za stabilnim vodstvom u Ottawi.

Carney ima diplome univerziteta Harvard i Oxford i proveo je više od desetljeća u investicijskoj kompaniji Goldman Sachs.

Nedavno je bio predsjednik Brookfield Asset Managementa, gdje je također vodio “tranzicijsko ulaganje” kompanije u nastojanju da se promoviraju ulaganja koja su u skladu s globalnim klimatskim ciljevima.

Ipak, Carney i njegove pristalice kažu da njegovo bankarsko iskustvo u kriznim vremenima najbolje pokazuje njegovu sposobnost da pomogne Kanadi da prebrodi Trumpovu oluju.

Ovaj 59-godišnjak počeo je svoj mandat kao guverner Banke Kanade usred globalne finansijske krize 2008. godine, a zaslužan je za poduzimanje brzih i odlučnih akcija koje su pomogle da se Kanada poštedi ozbiljnijeg pada.

Godine 2013. Carney je otišao na čelo Banke Engleske, gdje je ostao do 2020. godine, kada je Ujedinjeno Kraljevstvo službeno napustilo Evropsku uniju.

Tamo mu je priznato da je minimizirao učinke Brexita – iako je njegova procjena da raskid s EU-om predstavlja rizik za britansku ekonomiju izazvala bijes konzervativaca koji su bili za izlazak iz bloka.

“Bio je inovativan i inventivan bankar”, rekao je Will Hutton, autor, kolumnist i predsjednik britanske Akademije društvenih nauka.

“Razumio je da centralne banke zapravo imaju zadatak učiniti kapitalizam što je moguće legitimnijim tako što će ispeglati njegove najgore sklonosti. I bio je zgrožen Brexitom, za koji je mislio da je samoporažavajući”, rekao je Hutton za Al Jazeeru. “Ipak, uspio je organizirati ponašanje Banke Engleske tako da su posljedice toga bile manje katastrofalne nego što su mogle biti.”

Nedostatak političkog iskustva

Iako malo ko osporava Carneyeve ekonomske sposobnosti, njegov nedostatak iskustva u izbornoj politici potaknuo je pitanja.

Prethodno je bio ekonomski savjetnik Trudeaua, koji je podnio ostavku usljed općeg bijesa zbog načina na koji se njegova vlada nosi sa stambenom krizom i sve većim troškovima života.

No, Carney se nikada prije nije kandidirao za političke položaje i veći dio kampanje za vodstvo liberala proveo je predstavljajući se Kanađanima.

“On je neko ko je bio iza scene, savjetnik”, rekao je Daniel Beland, profesor političkih nauka na Univerzitetu McGill, koji je Carneya opisao kao “tehnokrata na steroidima”.

Carney je dao široka obećanja otkako je pokrenuo svoju kampanju, uključujući obuzdavanje državne potrošnje, više ulaganja u stanogradnju, diverzifikaciju kanadskih trgovačkih partnera i stavljanje privremenog ograničenja na useljavanje.

Bivši posebni izaslanik Ujedinjenih naroda za klimatske akcije i finansije, Carney je, također, glavni zagovornik ideje da privatni sektor mora preuzeti vodeću ulogu u rješavanju klimatske krize i postizanju nulte neto emisije.

“Znam kako upravljati krizama. Znam kako izgraditi snažne ekonomije”, rekao je tokom debate protiv ostalih kandidata za vodstvo liberala prošlog mjeseca. “Imam plan, plan koji vraća više novca u vaše džepove, plan koji naše kompanije čini konkurentnijima, plan koji gradi snažnu ekonomiju koja radi za vas.”

Beland je za Al Jazeeru rekao da utrka za vodstvo liberala uglavnom nije uspjela testirati Carneya jer je njegov glavni protivnik bila dugogodišnja prijateljica i bivša ministrica finansija Chrystia Freeland. Par se tokom utrke nije previše napadao.

“To nije najbolji test za nekoga ko nema političkog iskustva i tada će zapravo morati otići u lavlju jazbinu”, rekao je Beland, misleći na ovogodišnje savezne izbore, na kojima će se Carney suočiti s žestokim čelnicima opozicije kao što su Pierre Poilievre iz konzervativaca i Yves-Francois Blanchet iz Bloc Quebecoisa.

‘Savršeni insajder’

Carneyev pokušaj da sebe naslika kao autsajdera je, također, osporavan.

Vrijeme koje je proveo kao savjetnik Liberalne stranke, zajedno s njegovim iskustvom na vrhu globalnog finansijskog svijeta, čini ga “vrhovitim insajderom i vrhunskom elitom”, rekao je kanadski politički analitičar i novinar David Moscrop.

“U isto vrijeme, on je uspješni stručnjak za politiku, poznati i cijenjeni glavni ekonomski mislilac. A ako je to vaša vrsta stvari, onda je ovo poprilično najbolja stvar”, rekao je Moscrop za Al Jazeeru.

“Ali ako to nije vaša vrsta stvari, onda on predstavlja ono što neki na ljevici i neki na desnici vide kao neku vrstu konsenzusa globalne ekonomske elite koja ugnjetava svakodnevne ljude.”

Poilievre i njegova Konzervativna stranka iskoristili su taj osjećaj javnog bijesa i tjeskobe zbog rasta cijena kako bi kritikovali liberalnu vladu tokom proteklih nekoliko godina – i nastavili su koristiti tu liniju napada protiv Carneya.

Poilievre – političar poznat po borbenoj retorici tokom svoja dva desetljeća u Kanadskom parlamentu – nazvao je ekonomista “baš poput Justina” u pokušaju da ga poveže s najnepopularnijom politikom odlazećeg premijera.

To uključuje liberalni program određivanja cijena ugljika koji je Carney nekoć podržavao, ali je nedavno obećao da će ga ukinuti usred snažnog protivljenja javnosti. Poilievre ga je nazvao “Carbon Tax Carney” i opominjao “Carney-Trudeau liberale”.

Konzervativci su, također, optužili Carneya da laže kada je nedavno rekao da nije bio u Brookfield Asset Managementu – svojoj bivšoj kompaniji – kada je službeno odlučila preseliti svoje sjedište iz Toronta u New York.

Preseljenje u SAD, rekao je konzervativni zastupnik Michael Barrett, značilo je “oduzimanje poslova Kanađanima”.

Glasnogovornik Carneyeve kampanje odbacio je kritike, rekavši lokalnim medijima da odluka nije utjecala na radna mjesta u Kanadi.

Osim toga, Carney se suočio s pozivima opozicijskih stranaka da se pridržava pravila o sukobu interesa, kojima podliježu kanadski zakonodavci.

Budući da nikad nije izabran, Carney još nije dužan poštivati ​​te procese, koji uključuju otkrivanje privatnih interesa povjereniku za etiku i premještanje svojih finansijskih udjela u slijepi trust.

Ako Mark Carney ima privilegiju postati premijer, ne samo da bi se pridržavao svih primjenjivih etičkih pravila i smjernica, već bi ih i nadmašio”, rekla je njegova kampanja za Toronto Star.

“Ured povjerenika za sukob interesa i etiku već je kontaktiran unaprijed kako bi se osiguralo da se svi odgovarajući koraci mogu odmah pokrenuti, a imovina bi odmah bila stavljena u zaključani trust.”

Faktor Trump

Ipak, prema Belandu, Kanađani su trenutno manje zabrinuti zbog domaćih pitanja nego zbog neizvjesnosti o kanadsko-američkom odnosu i Trumpovim carinama.

Doista, strahovi od trgovinskog rata s Washingtonom pomogli su jačanju podrške liberalima tokom proteklih nekoliko sedmica. Ankete pokazuju da je stranka smanjila deficit od 26 posto koji je ostao iza konzervativaca.

Čini se da će budućnost kanadsko-američkih veza biti centralno pitanje nadolazećih izbora, a Kanađani su podjednako podijeljeni o pitanju koji je čelnik prikladniji da se nosi s američkim predsjednikom.

Anketa Instituta Angus Reid, objavljena ove sedmice, pokazala je da Carney ima prednost od 9 postotnih bodova. Procjenjuje se da je 43 posto ispitanika reklo da mu najviše vjeruje da će se nositi s Trumpom, u usporedbi s 34 posto koji su odabrali Poilievrea.

“Morat će smisliti vrlo jasnu strategiju o tome kako se suprotstaviti [Carneyu]. Samo isprazni slogani vjerojatno neće funkcionirati,” rekao je profesor o konzervativcima.

“Potrebna vam je ozbiljnost u vremenima krize, a Carney je utjelovljenje ozbiljnosti. On je elitni tehnokrat, dok Poilievre voli slogane i da se ruga ljudima”, dodao je Beland.

“Poilievreov pristup bi mogao zvučati pomalo glupo u kontekstu ove vanjskopolitičke i trgovinske krize koju je pokrenuo Trump.”

U međuvremenu, Carney je optužio Poilievrea da ponavlja Trumpove tačke govora.

“Poilievre obožava čovjeka. On koristi svoj jezik. On nije prava osoba za našu zemlju u ovom ključnom trenutku”, rekao je Carney tokom prošlomjesečne rasprave.

Konzervativni čelnik je, pak, optužio Carneyja i liberale da koriste prijetnju carinama kako bi odvratili pozornost od svojih rezultata u proteklom desetljeću.

“Ako su politike Carney-Trudeau napravile ovoliku ekonomsku štetu prije uvođenja carina, zamislite kakvo bi razaranje prouzročile nakon uvođenja carina”, rekao je Poilievre tokom nedavnog skupa “Kanada na prvom mjestu” u glavnom gradu Ottawi.

‘Prepoznaj trenutak’

Budući da Carney sada preuzima uzde stranke, ostaje da se vidi mogu li liberali zadržati svoj nedavni zamah.

Također nije jasno mogu li prevladati osjećaj “umora od dužnosti”. Stranke s federalne razine obično ne ostaju u vladi duže od jednog desetljeća u Kanadi, a liberali su na vlasti od 2015.

“U mnogim zapadnim zemljama, zemljama G7, ljudi su završili sa zvaničnicima i žele promjenu”, rekla je novinarka Catherine Tsalikis, koja je napisala biografiju Freelanda, bivšeg Trudeauovog zamjenika koji je bio Carneyev glavni izazivač u utrci za vodstvo.

Tsalikis je rekla za Al Jazeeru kako vjeruje da se većina liberalnog kabineta okupila oko Carneya jer je on predstavljao “najbolju šansu da izgleda kao da se stranka razlikuje od brenda Justina Trudeaua ili da izgleda kao da se mijenja”.

“Koliko će on biti drugačiji od Trudeaua? To je otvoreno pitanje”, rekla je.

Prema Moscropu, političkom analitičaru, Carney možda nije “osoba koja će dočekati trenutak”, dijelom zato što većina Kanađana reagira na “populistički, ljutiti ton koji, čini se, potvrđuje njihovu ljutnju, frustraciju i tjeskobu”.

Priuštivost ostaje glavna briga za kanadske birače, uz zdravstvenu skrb i stanovanje.

“To ne znači da oni koji prodaju alternativna rješenja nisu i sami potpuno lažni. Pierre Poilievre je, također, vrhunski insajder i elita koja radi lažno-populističku glupost koja će ga na kraju, mislim, odvesti u propast ako ne bude mogao to učiniti,” rekao je Moscrop. “Barem njegov ton odgovara tonu stanovništva koje se bori održati pozitivnu bankovnu bilancu dok plaća stanarinu i hrani sebe i svoju porodicu.”

U konačnici, Carneyeva vlastita politička sreća mogla bi biti povezana s očekivanjima njegove stranke za sljedeće izbore.

Glasanje se mora održati do 20. oktobra, no liberali bi ga mogli raspisati ranije. Ako mogu zadržati konzervativce u manjinskoj vladi i pojaviti se kao službena opozicija, to bi moglo biti dovoljno da se označi pobjeda za stranku koja je nekoć bila na putu ka velikom porazu.

Ako liberali ne uspiju u tome, Carneyevo vrijeme na čelu stranke moglo bi biti kratkog vijeka.

“Ako niste barem vođa oporbe, onda vjerojatno morate ići prvog dana. Gotovi ste”, rekao je Moscrop. “Stvarno mislim da je najrazumnije očekivanje liberala službena opozicija – i sve ispod toga bilo bi poražavajuće, sve iznad toga bilo bi neočekivano.”