Poskupljenja i bojkot: Došlo se do limita izdržljivosti potrošača

Država i ministri vagaju svaku riječ i postupak. Upravo oni kao sakupljači PDV-a su najveći gubitnici akcija bojkota. Trgovci mogu imati manju zaradu u pojedinim danima akcije, a građani trpe kontinuiranu štetu.

U Bosni i Hercegovini je bojkot izazvao dosta pažnje, ali je imao različite efekte u njenim entitetima (Denis Zuberi / Anadolu via Getty Images)
U Bosni i Hercegovini je bojkot izazvao dosta pažnje, ali je imao različite efekte u njenim entitetima (Denis Zuberi / Anadolu via Getty Images)

Akcija bojkota kupovine u trgovinama je tema u regiji već nekoliko sedmica. Poskupljenja, prije svega prehrambenih proizvoda i roba neophodnih za osnovno preživljavanje građana, bila su povod za simultane poteze udruženja u regiji koja se rijetko može ujediniti u nekoj ideji. S tim da se ovom prilikom moralo računati na masovnu podršku stanovništva.

U Hrvatskoj je održan prvi bojkot. Prvog dana bojkota, 24. januara, u trgovinama je potrošeno 28,6 miliona eura. Usporedbe radi, sedam dana ranije je promet iznosio 60,56 miliona eura. Uspjeh ove akcije je potaknuo ostatak regije na istovjetan način borbe s poskupljenjima. Zadovoljni rezultatima, primjerice, iz potrošačke platforme „Halo, inspektore“ su pozvali na novi bojkot 31. januara kada je promet u sektoru trgovine, ipak, bio nešto veći – 34,03 miliona eura. Ipak, smatraju da je taj dan na policama trgovina primijećen znatan broj artikala sa sniženim cijenama ili popustima.

Svi su svjesni kratkoročnosti efekata ovih akcija, pogotovo u državi s godišnjim prilivom turista od 20-ak miliona, koji mogu neutralisati pokušaje 2-3 miliona domaćih građana na obuzdavanje cijena na tržištu. Tu se mora uplesti država i dobro razmisliti o mjerama, poput određivanja limita za marže dodatnih 40 proizvoda, uz ranije imenovanih 30 artikala.

„U širokom dijalogu provedenom sa svim dionicama tržišta, te Hrvatskom narodnom bankom, došli smo do cijena koje će biti niže od cijena koje su sada na tržištu, s tim da moramo voditi računa da prilikom određivanja najviše cijene moramo voditi računa da tih proizvoda bude dovoljno na tržištu. Ova naša odluka je dinamičkog karaktera i sklona je promjenama. Pratit ćemo stanje na tržištu i sukladno tome prilagođavati našu odluku“, komentarisao je Ante Šušnjar, ministar gospodarstva.

I drugi slijedili hrvatski primjer

Susjedne zemlje su, također, uzele 31. januar kao dan provođenja akcija bojkota. U Srbiji je tamošnja Poreska uprava objavila podatke u kojima nedostaju nominalni iznosi, ali se znaju brojevi izdatih fiskalnih računa. Pomenuti dan bojkota je izdato 865.758 računa, u odnosu na 1.103.159 sedam dana ranije. U toj zemlji se ciljano provodio bojkot pet najvećih trgovačkih lanaca i njihove maloprodajne podružnice. Nisu objavljeni podaci o njihovom prometu, pozivajući se na član 7. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, koji smatra i čuva ove podatke kao tajne.

U Bosni i Hercegovini je bojkot izazvao dosta pažnje, ali je polučio različite efekte u njenim entitetima. U Republici Srpskoj, prema objavljenim podacima Poreske uprave, poziv na bojkot nije donio očekivani efekt jer je promet umanjen za nekih 150.000 eura, dok je u ugostiteljstvu čak i povećan za 660.000 eura.

“Dana 31. januara, evidentirani promet preko fiskalnih kasa u Republici Srpskoj u djelatnosti Trgovina na veliko i na malo, popravka motornih vozila i motocikala iznosio je 22.908.884 konvertibilne marke (11,7 miliona eura), dok je u djelatnosti Pružanje smještaja, pripreme i posluživanja hrane, hoteli i ugostiteljstvo i ostale uslužne djelatnosti ostvaren promet od 3.252.686 konvertibilnih maraka (1,66 miliona eura)“.

Institucija nije objavila usporedne podatke za isti dan od prošle sedmice, nego je usporedba pravljena sa prethodnim danom. Nakon izjave resornog ministra na konferenciji za novinare, bilo je jasno i zašto.

„Ja sam ministar trgovine i turizma i ne mogu shvatiti da neko ko treba raditi da cijene budu niže može pozivati na bilo šta. Smatram da bojkot nikada nije dobar, a da zajedničkim radom institucija, potrošača, trgovaca, udruženja za zaštitu kupaca i vas iz medija, trebamo promovisati pozitivne stvari i na taj način pristupiti unapređenju procesa“, izjavio je ministar Denis Šulić.

Nekoliko dana poslije je najavio sastanak sa proizvođačima i dobavljačima na kojem će predložiti ideju o formiranju nove palete proizvoda široke potrošnje s maržom od nula posto.

Neprecizna kategorizacija i razvrstavanje sektora

Na isti način se javnosti obratio i njegov kolega iz Federacije BiH, ministar trgovine Amir Hasičević, nakon što je Porezna uprava tog entiteta objavila da je promet trgovina 31. januara bio 101.538.760,53 konvertibilnih maraka (51,9 miliona eura) u odnosu na 92.287.812 konvertibilnih maraka (47,18 miliona eura) prometa sedam dana ranije.

„Mene kao ministra, finansijski efekti bojkota puno i ne interesuju, s obzirom da jasno moramo razlikovati pojmove bojkot trgovine od bojkota potrošnje. Trgovinu možemo bojkotovati, potrošnju teško. Bitno je da mi podržavamo elemente slobodnog tržišta. Mi smo kao Vlada dobili taj signal, sjeli za sto i pokušali da dogovorimo. Vjerujem da i jesmo.

Mi ćemo do petka imati 50 osnovnih životnih artikala. Cijene vraćamo na prethodni period, radimo sniženja, kontrolišemo marže. Dugoročno rješenje je porast broja zaposlenih i porast plaća. Imamo slabu kupovnu moć da smo čitavu potrošnju fokusirali na par artikala, zato što većinu naših plaća trošimo na prehranu“, rekao je Hasičević.

Prijetnja za ‘male’ trgovine

Građani i ekonomski stručnjaci su izrazili sumnju u vjerodostojnost objavljenih zbirnih podataka poreznih uprava, a shodno prikazanim fotografijama iz trgovina na dan bojkota koje su zjapile prazne. Međutim, svi su pričali o velikim tržnim centrima, a rijetko ko o malim, kvartovskim trgovinama koje nemaju mnogo rezervi.

„Cijene u trgovinama, nažalost jesu visoke, ali mislim da smo mi u malim trgovinama najmanji krivci. Dva su osnovna razloga za podizanje cijena – veliki trgovački lanci kao ‘veliki igrači’, koji imaju ogromnu dobit i naravno naša vlast (politika), koji su dopustili da sve poskupi, a mogli su spriječiti. Mi smo tokom bojkota, u petak, imali manje posla i osjetio se bojkot. Svaki bojkot itekako utiče na naše poslovanje“, kaže Kerim Vranac, vlasnik lokalnog marketa Rosulje, koji ima šest zaposlenih.

U Crnoj Gori je bojkot pet najvećih trgovina uslijedio nakon poziva Alternative Crne Gore. Dana 31. januara su tako građani „pazarili“ robe u objektima ovih pet trgovaca u vrijednosti od 1.224.172 eura, što je pad prometa od 56,14 posto u odnosu na 24. januar. Najupečatljiviji postotak bojkota je registrovan na sjeveru zemlje, gdje je iznosio 61,4 posto pada prometa. U centralnim dijelovima je bio na nivou od 57,89 posto, dok je u primorskom dijelu Crne Gore bio 52,2 posto manji promet u odnosu na sedmicu ranije. Pod parolom „Ne kupuj njihovu moć, bojkotuj za naše pravo!” iz Alternative Crne Gore najavljuju nastavak akcije za 7. i 8. februar.

Vlada Crne Gore je isti taj dan usvojila Prijedlog odluke o izmjeni Odluke o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi i listu proizvoda koja će biti na snazi do 30. aprila, a donesena je i odluka o potrebi formiranja robnih rezervi.

Država i ministri vagaju svaku riječ i postupak. Upravo oni kao sakupljači PDV-a su najveći gubitnici akcija bojkota. Trgovci mogu imati manju zaradu u pojedinim danima akcije, a građani trpe kontinuiranu štetu.

Izvor: Al Jazeera

Reklama