Gaddafijev san o nuklearnoj bombi: Miroljubive ciljeve zamijenila vojna dimenzija
Libija i dalje ima ključne preduvjete za oživljavanje svog nuklearnog programa, s obzirom na to da posjeduje infrastrukturu, laboratorije i univerzitete.

Nuklearne ambicije preminulog pukovnika Muammara Gaddafija dugo su bile predmet globalnih kontroverzi, u kojima su se ukrštali geopolitički interesi i strahovi od širenja nuklearnog naoružanja. Između neobuzdane ambicije i izazova međunarodne blokade, postavljalo se ključno pitanje na čiji se odgovor čekalo gotovo pet decenija: je li Gaddafi bio blizu izrade nuklearne bombe?
Razgovor o nuklearnoj bombi neminovno nas tjera da zaronimo u historijske događaje i vratimo se u 1963. godinu, kada je Libija pristupila Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA). Prema riječima nuklearnog inženjera i stručnjaka za nuklearna pitanja Abdul Hakima al-Tawila, pristupanje Libije agenciji IAEA poklopilo sa s francuskim otkrivanjem uranija u planinama Tibesti u Čadu.
Nastavite čitati
list of 4 itemsTrumpov novi raketni štit za SAD – izazovi i opasnosti
Zašto Iran uvodi napredno oružje i pojačava vojne manevre?
The Jerusalem Post: Izrael se treba pripremiti za sukob s Iranom
Otkrivanje uranija, prema Al-Tawilu, probudilo je Gaddafijev apetit i njegovu ogorčenost, budući da je primijetio prisutnost uranija u svojoj blizini tek otprilike godinu dana nakon što je preuzeo vlast. To ga je potaklo da uspostavi Centar za industrijska istraživanja istočno od glavnog grada Tripolija, nakon čega je, nešto kasnije, uspostavljena prva libijska nuklearna uprava.
Cilj tog centra, još od njegovog osnivanja, bio je razvijanje najnovije geološke mape dostupne u to vrijeme, objašnjava Al-Tawil za Al Jazeeru, koja je objavljena godinu dana nakon što je Libija postala članica IAEA-i, što je postavilo jak temelj za istraživanje uranija na bilo kojem mjestu.
Libijski stručnjak je skrenuo pažnju na Gaddafijeva nastojanja i njegov veliki interes da pripoji čadski pojas Aouzou Libiji vojnim putem, da bi potom odustao od takvih nastojanja nakon presude Međunarodnog suda iz 1994. godine. Studije i istraživanja koje je proveo Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) i IAEA sedamdesetih godina prošloga stoljeća otkrile su više od deset potencijalnih lokacija unutar planinskog lanca Tibesti u Čadu, na južnoj granici Libije, čime je povećana mogućnost da se uranij nalazi i u sjevernom dijelu planine, unutar libijskih granica.
Kad su Gaddafijevi pokušaji da zauzme čadski pojas propali, pokušao je primijeniti “plan B”, kaže Al-Tawil. Nabavljao je uranij u tajnosti u obliku poznatom kao “žuti kolač” iz Nigera kako bi proizveo svoje nuklearno oružje, ali nije shvatao da taj materijal zahtijeva intenzivnu hemijsku i nuklearnu obradu, kao i opremu koja nije dostupna u Libiji čak ni danas.
‘Libijska nuklearna moć za Palestinu’
Nakon što se povećala mogućnost da Libija posjeduje radioaktivno blago, Gaddafi je ubrzao razvijanje nuklearnog programa, stavljajući na raspolaganje sve potrebne resurse. Dr. Ali Mur, utemeljitelj i bivši direktor Odjela za nuklearnu energiju u Jordanu, te diplomant na Fakultetu tehničkih nauka na Univerzitetu u Tripoliju u Libiji, kaže da je Gaddafi posvetio veliku pažnju pitanju nuklearne energije, ulažući mnogo novca i truda u uspjeh svog nuklearnog programa.
Prema jordanskom stručnjaku, Gaddafi je angažirao inženjere iz raznih relevantnih oblasti i slao ih na studijske programe. Inženjer Mur je odabran među prvima kao diplomant tadašnjeg Univerziteta Al-Fateh, koji danas nosi ime Univerzitet u Tripoliju. Posalan je zajedno sa sedmoricom inženjera, od kojih su četvorica bili Palestinci (dvojica iz Gaze i dvojica sa Zapadne obale).
Zbog osjetljivosti specijalizacije, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska, Belgija i Indija odbile su im omogućiti školovanje, dok ih je Pakistan prihvatio. Nakon što su primljeni, član Vijeća revolucionarnog zapovjedništva, major Umar Muhayshi obratio se Aliju Muru riječima da je “libijski nuklearni program namijenjen Palestini”.
Kakav je odnos Gaddafi imao s Pakistanom?
Gaddafijeve namjere i njegova uporna nastojanja da dođe do nuklearnog oružja potvrdio je i dr. Abdul Aziz Ghania, istraživač u centru AFROSAI i jedna od ključnih medijskih figura bivšeg režima. Za Al Jazeeru je izjavio da je Gaddafi želio razviti nuklearni program, polazeći od svoje vizije o nužnosti jačanja moći islamskog svijeta u suočavanju s izraelskom opasnošću.
Dr. Ghania smatra da je Pakistan pomogao Gaddafiju u njegovim nastojanjima nakon što je primio, kako je opisao, ogromnu finansijsku podršku, što je dodatno ojačalo odnose s “ocem pakistanske nuklearne bombe” Abdul Qadeerom Khanom koji je potajno pokušao pomoći Gaddafiju i snabdjeti ga nuklearnom opremom.
Međutim, međunarodni pritisci spriječili su da se to realizira. Gaddafi nije imao druge opcije osim da odustane od svog nuklearnog sna u zamjenu za ponovnu integraciju Libije u međunarodnu zajednicu.
Vojni ciljevi
Jordanski istraživač Ali Mur otkrio je za Al Jazeeru da je visoka libijska delegacija, na čelu s tadašnjim ministrom odbrane Abu Bakrom Yunisom Jabrom, službeno posjetila Pakistan kako bi se susrela sa studentima koje je Libija poslala na školovanje, nakon što su postigli izvrstan akademski uspjeh u dva u prva dva semestra.
Studenti su saznali da je došlo do nesuglasica između Pakistanske i Libijske vlade zbog zahtjeva Libije da se studenti prebace s miroljubivih na vojne specijalizacije, što je Pakistanska vlada odbila. Studentima je pružen izbor da nastave školovanje prema prvobitnom planu ili da se vrate u Libiju, a oni su odlučili da ostanu i nastave studirati, rekao je Mur.
Nakon što su priveli kraju sve akademske obaveze, Mur i njegove kolege vratili su se u Libiju kako bi osnovali Centar Tajoura za nuklearna istraživanja (TNRC), prema sporazumu sklopljenom između Gaddafija i Sovjetskog Saveza. Sporazum je predviđao uspostavu nuklearnog centra koji bi uključivao fuzijski nuklearni reaktor od deset megavata, hidrogenski nuklearni reaktor (tokamak), niz vrućih ćelija, laboratorije za fizička i hemijska ispitivanja, mjere zaštite od zračenja te biološke laboratorije. Ti projekti, koji su privukli stotine briljantnih profesora i istraživača, provedeni su u skladu s međunarodnim standardima.
Godinama kasnije, jordanski stručnjak, dr. Ali Mur vratio se u Jordan kako bi uspostavio sličan nuklearni program, inspiriran onim u Libiji. Napominje da su Gaddafijeve ambicije išle dalje od miroljubivih ciljeva te kako je njegov fokus bio na vojnoj dimenziji. Činio je sve što je mogao da dođe do nuklearnog oružja, ali na brz način, rekao je Mur.
Odustajanje od sna
Al-Tawil je objasnio da je Gaddafi, uprkos velikom zamahu koji je dao libijskom nuklearnom projektu, odustao od tog plana u decembru 2003. godine, u isto vrijeme kada je ukinut desetogodišnji ekonomski i tehnološki embargo koji su Sjedinjene Američke Države uvele Libiji nakon pada aviona u Lockerbieu 1988. godine.
Ovaj embargo je doveo do dugotrajnog negativnog tehničkog nazadovanja koje je usporilo ne samo razvoj nuklearnog istraživanja, već i ukupni naučni i ekonomski razvoj Libije. U istraživanju koje su proveli stručnjaci Centra za nuklearna istraživanja 1993. godine, dakle tokom prve decenije blokade, istaknuti su problemi i izazovi s kojima se suočava potraga za nuklearnim materijalima zbog nedostatka opreme, rezervnih dijelova, radionica za održavanje, neadekvatne laboratorije te nedostatka opreme za proučavanje uzoraka radioaktivnog uranija koje su otkrivali. Također, bili su im uskraćeni računari neophodni za analizu rezultata i izradu karata svijeta (kontura).
Svi ti izazovi obeshrabrili su, pa čak i osujetili, sve napore da se pruže ažurirane studije o količinama uranija koje se mogu ekonomično ekstrahirati.
Libija je zbog toga bila lišena projekata vezanih za uranij, dok su Egipat i Ujedinjeni Arapski Emirati dobili ono što je njihovim nuklearnim elektranama bilo potrebno, kaže Al-Tawil. Dodaje da Zapad neće dopustiti da dobijete nuklearnu tehnologiju osim pod dva uvjeta, a to su:
- potpisivanje Ugovora o neširenju nuklearnog oružja
- prihvatanje posjeta inspektora IAEA-e svakih šest mjeseci, čak i nenajavljeno, što Gaddafiju nije odgovaralo.
Pravne dimenzije
Dr. Hadi Shalouf, profesor međunarodnog krivičnog prava i član Međunarodnog krivičnog suda, kaže da velike zemlje nemaju pravo nametnuti zabranu korištenja opreme za obogaćivanje uranija određenim zemljama, sve dok je ta upotreba isključivo miroljubiva.
Istaknuo je da postoji kontradikcija u neutralnosti agencije IAEA, koja od svojih članica zahtijeva potpisivanje Ugovora o neširenju nuklearnog oružja, dok istovremeno zanemaruje zemlje “poput Izraela”, koje nisu potpisale taj ugovor, uprkos ogromnim nuklearnim sposobnostima. To nameće pitanja o kriterijima koje IAEA koristi u primjeni međunarodnog prava.
Na kraju, jordanski stručnjak Ali Mur zaključuje da Libija i dalje ima ključne preduvjete za oživljivanje svog nuklearnog programa, s obzirom na to da posjeduje infrastrukturu, laboratorije i univerzitete. Ono što joj je potrebno je proces obnove i rekonstrukcije u skladu s naučnim planom koji se zasniva na stvarnim mogućnostima tih struktura.
Prema Murovom mišljenju, ovoga puta bi fokus trebao biti na primijenjenim istraživanjima i miroljubivim primjenama, odnosno na mekoj upotrebi nuklearne energije u medicini, farmaciji, poljoprivredi i industriji, te na otkrivanju izvora vode i istraživanje minerala i prirodnih resursa. Ako bi to uspjelo, donijelo bi veliki prihod i dodatnu vrijednost koja se ne može postići na drugi način, što bi moglo dovesti do brzog napretka u tim poljima, i to u rekordnom roku u odnosu na druge sektore.