BiH: Zašto se ne mogu porediti ova godina i 1992.

Narodna Skupština bh. entiteta Republika Srpska (NSRS) usvojila je na posebnoj sjednici u četvrtak zakone kojima se neustavno zabranjuje djelovanje pravosudnih i istražnih institucija Bosne i Hercegovine na tom dijelu zemlje.

Usvojen je zakon o zabrani rada Suda, Tužilaštva i Visokog sudskog i tuzilačkog vijeća Bosne i Hercegovine te državne Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), kao i Prijedlog zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Republike Srpske.

Zakon je usvojen samo dan nakon presude predsjedniku tog entiteta Miloradu Dodiku, kome je Sud BiH izrekao prvostepenu presudu od godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije predsjednika Republike Srpske (RS).

Dodik je od podizanja optužnice i početka sudskog procesa protiv njega uvjeravao javnost da se radi o politički montiranom procesu koji za krajnji cilj ima uništenje entiteta RS, što bi moglo dovesti do destabilizacije cijele zemlje.

Njegove prijetnje dovele su do toga da dio javnosti, medija i političara zbog svojih interesa počne širiti strah o mogućeg ratnog sukoba, odvajanja RS-a iz sastava BiH i poređenja s 1992. godinom. Stvarnost na terenu i geopolitičke okolnosti, uz sve opasnosti i izazove koji postoje, pokazuju da se ne može povući nikakva paralela sadašnjeg trenutka s onim na početku rata 1992.

Kakav je bio status BiH u Jugoslaviji, a kakav RS-a u BiH?

„Oni koji tvrde kako BiH ne može da se raziđe, samo ću ih podsjetiti da je bilo mnogo onih koji su govorili da se Jugoslavija ne može raspasti pa ste vidjeli kako to izgleda“, kazao je Dodik prije nekoliko godina, prijeteći osamostaljenjem entiteta RS.

Ustavno-pravni položaj BiH unutar bivše Jugoslavije i sadašnji entiteta RS unutar BiH dijametralno su suprotni. Republike u sastavu Federativne narodne republike Jugoslavije još Ustavom iz 1946. godine imale su pravo na samoopredjeljenje i otcjepljenje, što je potvrđeno i kasnijim ustavima iz 1963. i 1974.

Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada “Bosna i Hercegovina”, nastavlja svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom i s postojećim međunarodno priznatim granicama. Ona ostaje država članica Ujedinjenih naroda i može kao Bosna i Hercegovina zadržati članstvo ili zatražiti prijem u organizacijama unutar sistema Ujedinjenih naroda, kao i u drugim međunarodnim organizacijama, kaže član I. Ustava BiH.

S druge strane, član III kaže kako se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta; Federacije BiH i Republike Srpske, a prema stavu Venecijanske komisije iz 2012. godine navodi se kako su entiteti dio unutarnje strukture države Bosne i Hercegovine i ne mogu biti suverene države.

Dakle, poređenja statusa BiH i RS-a nemaju nikakvo političko i pravno utemeljenje.

Šta kažu zakoni o ukidanju institucija?

Jednostrano ukidanje nadležnosti države BiH na jednom njenom dijelu teritorija nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Državne institucije koje je NSRS usvajanjem zakona zabranio (Sud BiH, Tužilaštvo BiH, SIPA) formirane su na osnovu zakona usvojenih u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, koji su potvrđeni u Domu naroda.

Prema Ustavu BiH, njihovo ukidanje može se dogoditi samo u Parlamentu BiH.

Kakve su međunarodne okolnosti?

Iako određeni broj medija i političara povlači paralele sadašnje političke krize sa 1992. godinom, većina aktera, ipak, naglašava kako se nikakve paralele ne mogu praviti.

“Omjer snaga, historijski kontekst devedesetih i danas nisu isti, ali postoje brojne sličnost i to ne smijemo potcijeniti. Za budućnost BiH su od presudne važnosti dvije poruke. Samo nas država i institucije mogu zaštititi. Neinformisani i zavađeni ljudi kao magnet privlače zlotvore. Ljudi sposobni i voljni da se brane odvaraćaju potencijalne počinitelje genocida”, kazao je Denis Bećirović na obilježavanju godišnjice genocida u Srebrenici 11. jula 2024.

Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra Sarajevo, kazao je nedavno kako, možda, postoji neka mala sličnost, ali od tada se situacija značajno promijenila, jer je sada u Bosni i Hercegovini sasvim drugačije nego što je bilo 1992. godine.

„Mislim da se pretjeruje kada se govori da postoji strah. Strah ne postoji. Postoji zabrinutost, ali ne i strah. Govorim to iz ličnog iskustva nakon velikog broja kontakata koje sam posljednjih mjeseci imao sa različitim ljudima“.

Bivši potpredsjednik RS-a Nikola Koljević je na samom početku rata u BiH javno isticao naklonost tadašnjih mirovnih snaga srpskoj strani.

“General MacKenzie je osvedočeni neutralni svjedok događaja u BiH, da ne kažem da je srpski prijatelj. On je srpski prijatelj bio utoliko ukoliko je bio neutralan. To je bio čovjek koji je od snaga UNPROFOR-a do sada najviše nama pomagao svojom neutralnošću, ja ne mislim da je on bio na našoj strani, mislim da je svojom neutralnošću pomogao i, uostalom, koliko nam je pomogao vidi se po tome da je smijenjen. On je lično zamolio i rekao u tom obrazloženju koje je trebalo biti dostupno i ovoj Skupštini da nikada suverenost Republike Srpske neće biti ugrožena prisustvom Kanadskog bataljona. On je prvi čovjek koji je pomenuo suverenost od međunarodnih faktora, naše republike, niko do sada nije pomenuo ni tu suverenost niti nas je imenovao“, kazao je Koljević tada.

Kada je u pitanju aktuelni trenutak, osim Rusije i Mađarske, nijedna međunarodna institucija nema naklonost ili razumijevanje prema Dodiku.

Američka ambasada u Bosni i Hercegovini potvrdila je da će braniti i štititi teritorijalni integritet, suverenitet i multietnički karakter Bosne i Hercegovine te da secesija ili razdruživanje “ne znači nezavisnost RS-a niti kraj BiH, nego znači kraj RS-a.“

Kakva je uloga institucija BiH?

Sud BiH prvostepenom presudom 26. februara osudio je Milorada Dodika, a samo dan ranije većina ljudi u zemlji nije vjerovala da je takvo nešto moguće. Vladalo je mišljenje da će pravosudni organi podlegnuti pritisku i osloboditi Dodika zbog „mira u kući“. Presuda je pokazala jačinu institucija i da nijedan pojedinac ne može biti iznad zakona.

“Za rat kapaciteta nema u BiH. Ljudi nisu naivni da srljaju za Dodikom da bi spasio svoju kožu. Neće za njim krenuti u tu avanturu. Nije ga narod gurnuo, sam se doveo tamo. Nije ovo 1992, nema JNA, nema onakvog okruženja u cijeloj regiji. Nema raspoloženja među ljudima za takvo nešto. Niko ne treba sumnjati na šta smo mi spremni. Dodik priča o Srbiji, ali mi nemamo druge zemlje. Mi ćemo se boriti za svoju zemlju politički i pameću”, kaže član Predsjedništva BiH Željko Komšić.

Na ovom suđenju institucije BiH polažu ispit, a posebno nezavisnost pravosuđa. Ova presuda bi trebala biti “upozorenje” svima onima koji bi sutra na isti način pokušali izazivati institucije sistema, kazao je uoči presude sigurnosni analitičar Nedžad Ahatović.

U trenutku dok je NSRS usvajao zakon o zabrani rada Tužilaštva i SIPA-e na teritoriji tog entiteta, pripadnici SIPA-e su u Banjoj Luci po nalogu Tužilaštva BiH uhapsili dvojicu muškaraca zbog prijetnji sutkinji Seni Uzunović, koja je izrekla presudu Dodiku.

Država je na taj način pokazala snagu i nije slučajno izabran taj trenutak. Takvo nešto nije bilo moguće 1992. godine zbog nepostojanja jakih državnih institucija.

Kakav je odgovor opozicije i političkih konkurenata?

Milorad Dodik je nakon izricanja presude prvo pozivao na radikalizaciju i otcjepljenje, a onda je počeo širiti priču o važnosti pregovora. Pozvao je opoziciju u RS-u i političare u organima vlasti Federacije BiH i države BiH na „pregovore“.

Svi redom su odbili bilo kakve pregovore s Dodikom, poručivši mu kako se u demokratskim državama o presudama ne pregovara niti se one komentiraju, već se moraju poštovati.

Nedim Ademović, advokat i stručnjak za ustavno pravo kazao je za Al Jazeeru kako je ovo prvi put da je država pokazala zube.

“Milorad Dodik prijeti isključivo zbog sebe. On je svjestan da, ukoliko se ovakva presuda održi na snazi i njegova žalba ne bude uspješna, njegova politička karijera je gotova”, rekao je Ademović.

U prošlosti su politički lideri o sudbini države pregovarali u ugostiteljskim objektima, danas je očito došlo vrijeme da o njenoj sudbini brinu isključivo institucije.