Historijski neuspjeh: Sunovrat hrvatske košarke počeo je davno

Krešimir Ćosić, Dražen Petrović, Toni Kukoč, Dino Rađa, Arijan Komazec, Stojko Vranković… samo su neka od velikih igračkih imena iz Hrvatske koja su ostavila neizbrisiv trag u europskoj i svjetskoj košarci.

Hrvatski košarkaši desetljećima su bili nezaobilazan dio raznih velikih klupskih projekata, a i u NBA ligi su imali više nego zapaženu ulogu. Tu svakako treba podsjetiti i na titule prvaka Europe, koje su osvajali Cibona i Jugoplastika.

U reprezentativnom dijelu Hrvatska je, također, godinama ostvarivala zapažene rezultate, pa se tako brojni ljubitelji košarke i danas sjećaju utakmica sa Dream Teamom na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine i srebrne medalje tamo osvojene.

A onda je došla 2025. godina koja će u povijesti hrvatske reprezentativne košarke ostati upisana kao prva godina od kako je Hrvatska stekla neovisnost i u kojoj nije uspjela plasirati se na Europsko prvenstvo koje se igra ove godine. Bolji od Hrvatske su bili Francuska i Bosna i Hercegovina, a kako je u skupini bio i jedan od domaćina – Cipar, na kraju je Hrvatska ispala. Taj neuspjeh po mnogima predstavlja potop hrvatske košarke poslije čega će trebati godine i godine da se oporavi i vrati na staze uspjeha.

Kobna treća četvrtina u Sarajevu

Komentirajući činjenicu da se Hrvatska nije uspjela plasirati na Eurobasket, izbornik Josip Sesar rekao je kako je neodlazak činjenica, ali i da se igračima ne može ništa zamjeriti. Sve šanse za plasman na Eurobasket Hrvatska je izgubila porazom u Zadru od Francuske (80:83), a onda je u rezultatski nevažnoj utakmici pobijedila Cipar na gostovanju (104:67).

„Nisam od onih koji će reći: sutra je novi dan. Možemo pričati o ovoj utakmici (sa Francuskom), ali ključ našeg neuspjeha je treća četvrtina u Sarajevu, koju smo izgubili. Što se tiče ove utakmice sve smo pokušali, moj stožer i ja, a pogotovo igrači. Ta crna rupa u trećoj četvrtini u Sarajevu je ključ neuspjeha“, rekao je Sesar, aludirajući na težak poraz u Sarajevu 90:110 i rezultat u trećoj četvrtini 13:33.

Taj neuspjeh je još veći bolniji kada se vidi popis reprezentacija koje su se uspjele plasirati na Eurobasket. Tu su europske košarkaške sile, reprezentacije od kojih se očekivao plasman, ali i reprezentacije poput Gruzije, Islanda, Belgije, Švedske, Portugala, Velike Britanije… To su redom reprezentacije za koje se do jučer nije niti znalo da igraju ozbiljnu košarku, a gotovo da nitko ne zna gotovo niti jednog njihovog košarkaškog igrača ili trenera. U isto vrijeme Hrvatska je poslije ovih kvalifikacija pala u rang reprezentacija poput Norveške, Rumunjske, Bugarske…

Rad s mladima

„Poslije ovog neuspjeha reprezentacije ne možemo reći kako smo na ivici provalije, nego se bojim da već padamo. Međutim, ovaj neuspjeh nije od jučer, nego je to rezultat nerada i činjenice da nemamo sustav. Ipak, mora se priznati kako smo u kvalifikacijama za Olimpijske igre, na kvalifikacijskom turniru u Grčkoj izgledali dobro, ali tada smo imali na raspolaganju naše NBA igrače i onda sve to izgleda drugačije. Ove posljednje kvalifikacije su čista blamaža. Sad nas više nema niti na mapi“, rekao je Damir Voloder, trener i bivši košarkaš.

On, također, smatra kako je ključna utakmica Hrvatske bila u Sarajevu i da se ona morala mnogo bolje odigrati, dok je u utakmici s Francuskom, koja je došla u Zadar s 8-9 euroligaških igrača, bilo teško očekivati pobjedu. Siguran je kako bi se Hrvatska plasirala na Eurobasket da su mogli igrati NBA igrači, ali nisu kao što nisu niti drugim reprezentacijama.

Govoreći o razlozima ovog neuspjeha, Voloder kaže kako se ne radi dovoljno s mladim i darovitim igračima, kao i da je situaciji u gotovo svim klubovima ili velikoj većini njih iznimno teška. Ukazuje i da u radu s djecom vrlo često nisu angažirani kvalitetni i stručni treneri koji toj djeci mogu prenijeti znanje, a sve to rezultira time da se sve manje djece želi baviti košarkom. Smatra i kako čelnici Hrvatskog košarkaškog saveza (HKS) moraju poslije ovakvog neuspjeha snositi odgovornost.

„Najgore po meni je to što se trenutno ne vidi izlaz iz ove situacije. Naši najbolji igrači imaju po 30-ak godina i oni se polako bliže kraju karijere. U isto vrijeme nema novih igrača, a ako ih i bude nema ih za cijelu reprezentaciju jer košarka je ekipni sport i jedan ili dva igrača ne mogu ništa sami napraviti. Moramo ovu blamažu iskoristiti da krenemo bukvalno od nule i to od rada s mladim kategorijama. Trebamo si dati nekoliko godina kako bi radili na stvaranju igrača poslije čega možemo početi se nadati nekim boljim danima.

I kod dovođenja stranaca moramo biti pametniji, a ne dovoditi strance sumnjivog kvaliteta radi kojih naša djeca ne igraju. Moramo iskoristiti sve ranije košarkaše, koji nisu više aktivni, da se uključe u rad i da zajedno nešto napravimo. Ako nemamo svojih kvalitetnih trenera, onda trebamo uvesti kvalitetnog stranca kao što je to napravila muška rukometna reprezentacija“, kaže Voloder.

Pad je davno počeo

Na temu neuspjeha hrvatske košarkaške reprezentacije u kvalifikacijama za Eurobasket razgovarali smo i s Vladom Radičevićem, dugogodišnjim novinarom koji prati košarku i komentatoru SportKluba, koji smatra kako je pad hrvatske košarke počeo još davno i to odmah poslije tragične smrti Dražena Petrovića. Podsjetio je koliko je igrački ta reprezentacija bila moćna te da je ona stasala u vrijeme bivše države, kao i da nije iskorišten taj sustav koji je davao rezultate. Podsjetio je kako se pokušalo na temeljima te reprezentacije napraviti nešto, ali da se očigledno nije uspjelo. Bilo je tu i određenih uspjeha, poput juniorskog finala svjetskog prvenstva i još niza svijetlih trenutaka, ali da Dražen i ostali iz te generacije nisu dobili dostojne nasljednike.

„Poslije ovog neuspjeha ne možemo sve svaliti na izbornika i igrače. Hrvatska ima premali bazen igrača, nema jaku košarkašku ligu, a nekih deset godina nemamo kvalitetan klub u Europi. Imamo slabu ligu, pa nemamo ni kvalitetne mlađe kategorije koje su ranije ostvarivale zapažene uspjehe. Uz činjenicu da se seniorska reprezentacija nije plasirala na Eurobasket, sve tri naše mlađe reprezentativne kategorije igraju B diviziju, što samo govori u kakvom smo problemu“, kaže Radičević.

Govoreći dalje o problemima i propustima, podsjeća i kako Hrvatska godinama luta s imenima izbornika, kao i da je bilo niz čudnih izbora. Istakao je kako treneri poput Danijela Jusupa i Ante Nazora nikada nisu dobili priliku da budu izbornici, iako su to zaslužili prije nekih imena.

Kao poseban problem ukazao je činjenicu da se, unatoč malom igračkom bazenu, na reprezentativna okupljanja ne zovu neki od igrača koji bi tu svakako morali biti po svom kvalitetu i znanju.

„Iz nekog razloga mi smo se odrekli nekih igrača koji su tu morali biti. Ante Tomić je jedan od naših malobrojnih igrača koji igra Euroligu, ali se on od reprezentacije oprostio s 28 godina, ali zato i dalje igra vrhunsku košarku. Za hrvatsku reprezentaciju nikada nije pozvan ni Leon Radošević, iako je i on igrao vrhunsku košarku. Iz nekog meni nepoznatog razloga smo se odrekli i Ante Žižića. Ima još takvih slučajeva, a mi imamo premalo igrača da si takav luksuz možemo priuštiti“, kaže Radičević.

Svjetlo na kraju tunela

Podsjetio je i kako se svojevremeno Dino Rađa oštro protivio igranju stranaca za reprezentaciju kao i da je onog dana kada je on podnio ostavku angažiran strani playmaker. Međutim, problem je bio što taj stranac nije bio playmaker, nego bek šuter. U isto vrijeme nisu poslušane riječi Velimira Perasovića kada se pojavila mogućnost da Lorenzo Brown zaigra za Hrvatsku.

„Sve to je dovelo do lančane reakcije, pa se tako neko ozlijedi, netko ne odazove pozivu, netko ode za SAD individualno raditi i slično. Košarka je u međuvremenu u Hrvatskoj izgubila popularnost među djecom. Toni Kukoč mi je jednom u razgovoru rekao kako se jednom može dogoditi neka greška, može možda i drugi put, ali ako se to ponavlja, onda negdje griješimo i moramo to ispraviti. Hrvatska je negdje gadno pogriješila“, ističe Radičević.

Poslije svega, Radičević smatra kako vidi svjetlo u ovom košarkaškom tunelu Hrvatske. Podsjetio je kako je Hrvatska bila na svega 40 minuta do plasmana na Olimpijske igre u Parizu, kao i da se mnogo ulaže i mlađe kategorije.

„Hrvatska sad u mlađim kategorijama ima nekoliko izvanrednih mladih igrača poput Tonija Garme, Michaela Ružića i Luke Leni Ukića. Njih sad kao izbornik vodi Roko Leni Ukić i, koliko znam, plan je da ih on prati sve vrijeme i vodi i kada dođu u seniore. Roko je zaljubljen u košarku, živi košarku i vjerujem da će moći napraviti nešto. Mislim da HKS ne treba izmišljati toplu vodu, nego vidjeti kako drugi rade i to prepisati kod nas. Nažalost, kod nas je sve otišlo u krivom smjeru. Kad sve to krene kako ne treba, teško je to ispraviti i treba puno vremena da se izađe na pravi put“, istaknuo je Radičević.

Na temu povijesnog neuspjeha hrvatske košarkaške reprezentacije pokušali smo razgovarati s još nekoliko nekad velikih košarkaških imena, ali smo redom dobivali odgovore sa se obratimo ljudima iz HKS-a koji se, kako kažu, ponašaju kao Bogom dani i ne žele čuti nikoga drugoga niti bilo kakav savjet.