Marco Rubio – ratoborni tradicionalista iz Trumpove nove administracije

Kada je Marco Rubio počeo svoju predsjedničku kampanju 2015. godine, tadašnji senator zagovarao je čvrst stav prema Rusiji i osuđivao ranije napore američkih zvaničnika da obnove i ojačaju veze s Moskvom.

Deset godina kasnije, Rubio, sada vrhovni američki diplomata, sjedio je prekoputa svog ruskog kolege Sergeja Lavrova u Saudijskoj Arabiji prije nekoliko dana u pokušaju da oživi odnose između Washingtona i Moskve.

Ratoborni političar koji je jednom prilikom nazvao ruskog predsjednika Vladimira Putina „siledžijom“, sada nadgleda seizmičke promjene u američkom pristupu svijetu kada je na predsjedničkoj poziciji Donald Trump.

Rubija smatraju konvencionalnim političarom, s tradicionalnim konzervativnim pogledima na svijet. Sada služi u administraciji čije je zaštitno lice tehnološki milijarder bez prethodnog političkog iskustva koji želi radikalno oslabiti savezne agencije.

Novi državni sekretar, u međuvremenu, u poziciji je da podržava nekonvencionalnu Trumpov plan: otvaranje ka Rusiji, preuzimanje Panamskog kanala, Grenlanda i „posjedovanje“ Gaze.

Dok bivši senator predvodi Trumpovu vanjsku politiku, pitanje je ko je vrhovni američki diplomata i šta ga pokreće?

Ambicije na globalnoj pozornici

Analitičari kažu da Rubija vodi uvjerenje da bi SAD trebao igrati vodeću ulogu na svjetskoj sceni, kao i lične ambicije koje su ga navele da se kandiduje za predsjednika na izborima 2016. godine i napreduje kroz redove Republikanske stranke.

„On ima veoma tradicionalan, ratoboran pogled na ulogu SAD-a u svijetu, ali svjedoci smo da je jednostavno odustao od nekih svojih dugogodišnjih stavova otkako je postao državni sekretar“, kazao je Michael Hanna, direktor američkog programa u ekspertskoj organizaciji International Crisis Group.

Odobravanje gašenja međunarodnih programa pomoći i Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) očigledan je primjer Rubijevih vlastitih promjena.

Rubio je dugo bio zagovornik programa pomoći, promovišući ih kao aspekt američke tzv. meke moći u svijetu.

Ipak Rubio, poput drugih republikanaca imenovanih na ključne pozicije u Trumpovoj administraciji, kreće se ukorak s predsjednikom, prihvatajući njegovu politiku „Amerika na prvom mjestu“.

Hanna smatra da je Rubio (53) možda bacio oko na Bijelu kuću nakon okončanja Trumpovog mandata.

„Mislim da je ovdje riječ o ambiciji. Jedno je biti senator, a drugo državni sekretar u pogledu vašeg profila, posebno na globalnoj sceni“, kazao je Hanna Al Jazeeri.

‘Trauma izgnanstva’

Sin kubanskih imigranata, Rubio ima skromne početke. Njegov otac bio je barmen, a majka kasirka i čistačica u hotelu.

Iako su se njegovi roditelji preselili u SAD prije revolucije Fidela Castra 1950-ih, odrastao je u kubanskoj zajednici u Miamiju, okružen prognanicima koji su bježali od komunističke vlade.

Biračko tijelo koje je snažno bilo protiv Castra kroz decenije je naginjalo desnoj strani američkog političkog spektra, pomažući pretvoriti Floridu u uporište republikanaca.

U svojim memoarima An American Son, objavljenim 2012. godine, Rubio kaže da je svoju prvobitnu političku orijentaciju i osjećaj patriotizma stekao od kubanskih imigranata s kojima je odrastao.

„Znam kako je trauma izgnanstva – nevjerica, krivnja, osjećaj gubitka – oblikovala njihove živote kao i moj“, napisao je.

„Znao sam da su ih njihova ljubav, rođena iz zahvalnosti prema državi koja ih je primila i podsticala njihove težnje, i gubitak koji ih je doveo ovdje, učinili budnima na pojavu bilo čega što bi moglo ugroziti SAD (…) To je kultura koja je oblikovala moju mladost.“

Autor Manuel Roig-Franzia piše u svojoj knjizi The Rise of Marco Rubio, također iz 2012. godine, da su mu porodični korijeni i odrastanje u kubanskoj zajednici Miamija oblikovali „politički identitet“.

Kroz svoju karijeru, Rubio je zagovarao oštre politike, uključujući snažne sankcije, prema lijevim latinoameričkim liderima koje smatra autokratama ili neprijateljski nastrojenim prema SAD-u.

Tokom administracije američkog predsjednika Baracka Obame, Rubio je bio glasni protivnik detanta s Kubom.

Rubio je također bio pristalica oštrijih politika protiv vlade venecuelskog predsjednika Nicolasa Madura. Činilo se da je 2019. izdao otvorenu prijetnju „promjenom režima“ Maduru.

Usred porasta tenzija između SAD-a i Venecuele, Rubio je objavio niz fotografija ubijenih i zatvorenih diktatora na društvenim mrežama nakon što je uputio kritiku Madurovoj vladi.

Jedna objava sadržavala je krvavu sliku pokojnog libijskog vođe Muammara Gaddafija, kojeg su pobunjenici pogubili 2011. godine.

Rubio, koji je bio senator 2011, pozvao je na još snažniju američku intervenciju protiv Gaddafija tokom libijskog ustanka kada su američki i NATO lovci bombardovali vladine pozicije tamo.

Pax Americana

Stephen Zunes, profesor međunarodnih studija na Univerzitetu u San Franciscu, kazao je da je Rubijev ratoborni stav „sila stvara pravdu“ postao prominentan među republikancima koji su stasavali 1980-ih kada je predsjednik bio Ronald Reagan i kada se raspao Sovjetski savez.

„Mislim da on želi vidjeti Pax Americanu“, smatra Zunes, referirajući se na koncept globalnog mira koji donosi američka dominacija.

Rubio je to sam sugerisao 2015. godine, pišući o svojoj viziji američke vanjske politike za Foreign Affairs. „Prvi i najvažniji stub moje vanjske politike bit će obnova američke snage. Ovo je ideja zasnovana na jednostavnoj istini: svijet je najsigurniji kada je SAD najjači“, napisao je.

Rubio, koji je u to vrijeme bio predsjednički kandidat, predstavio je tri stuba svoje vanjske politike: vojnu snagu, zaštita slobodne trgovine i „moralnu jasnoću“ u „odbrani slobode“.

Takav jezik podsjeća na mandat Georgea W. Busha 2000-ih kada je Rubio bio na početku svoje političke karijere.

Ovaj političar s Floride oduvijek je izražavao privrženost Bushu. U memoarima je napisao da je prvi telefonski poziv koji je primio nakon što je izabran u američki Senat bio od bivšeg predsjednika koji je nazvao da mu čestita.

Rubio je 2015. stao u odbranu američke invazije na Irak 2003. u vrijeme kada je gotovo postojao potpuni konsenzus u Washingtonu da je to bila greška.

„Svijet je bolje mjesto zato što Saddam Hussein više nije tu“, kazao je Fox Newsu.

Drugi Bush

Rubio je imao samo 27 godina kada je prvi put izabran na javnu funkciju kao gradski povjerenik za West Miami 1988.

Za manje od 13 godina, napredovao je od lokalne politike do američkog Senata. U međuvremenu je služio osam godina u Zastupničkom domu Floride, predvodeći ga od 2006. do 2008.

U svom vrtoglavom usponu, Rubio je imao moćnog saveznika – tadašnjeg guvernera Floride Jeba Busha.

Jeb – brat bivšeg predsjednika Georgea W. Busha i sin bivšeg predsjednika Georgea H. W. Busha – vidio je Rubija kao talentovanog mladog političara.

Kada je Rubio postao predsjedavajući Zastupničkog doma, Jeb Bush mu je poklonio zlatni mač koji je uz široki osmijeh podigao pred svojim kolegama zakonodavcima. Bush je metaforički proglasio Rubija „konzervativnim ratnikom“.

Mišljenja se razilaze kada je riječ o tome jesu li njih dvojica bili dobri prijatelji ili samo saveznici, ali u javnosti su uvijek izražavali međusobno divljenje tokom godina. Bush je veoma rano vidio potencijal u Rubiju, dao je doprinos njegovoj prvoj kampanji za lokalne izbore.

No, Bush nije jedini koji je to uočio. Političari s Floride koji su dolazili u interakciju s njim kada je počinjao u politici govorili su da će Rubio daleko dogurati.

Kongresmen Carlos Jimenez rekao je NPR-u prošli mjesec da je, prvi put kada je čuo Rubija da govori na početku njegove karijere, znao da ima „ono nešto“.

„Marco Rubio nije samo primjer američkog sna. Stava sam da je on pravi predstavnik Republikanske stranke“, dodao je kongresmen Mario Diaz-Balart.

Kandidatura za predsjednika 2016.

Od trenutka kada je izbio na nacionalnu scenu, Rubio – mlad, elokventan, borben političar s uvjerljivom ličnom pričom iz rastuće demografske baze – činio se kao pravi kandidat za zvijezdu u usponu Republikanske stranke.

Rubio je ušao u Senat s takvom pompom da ga je manje od dvije godine nakon njegovog izbora, kampanja republikanskog predsjedničkog kandidata Mitta Romneyja razmatrala za mjesto potpredsjednika 2012.

Kada je došla 2016, Rubio se i sam odlučio pokušati kandidovati za predsjednika ispred Republikanske stranke.

Njegove interakcije s dvojicom rivala – saveznikom Bushom i njegovim budućim šefom Trumpom – su se izdvajale.

Rubio je ostavio po strani političke veze kada je pokušao zauzeti mjesto u establišmentu na tzv. predizborima za koje se smatralo da je rezervisano za Busha.

Njih dvojica su razmijenili napade u debati i za vrijeme kampanje, ali Rubijevi udarci bili su efikasniji, jer je on pokazao spremnost da raskrsti sa starim saveznicima kako bi napredovao.

„Svakodnevno zahvaljujem Bogu što je George W. Bush bio predsjednik, ali Jeb Bush nema iskustva u vanjskoj politici“, kazao je Rubio u februaru 2016.

Bushova kampanja je već imala izazove na različitim frontovima, a Rubio je možda pomogao dokrajčiti je.

Ovaj Amerikanac s Floride suprotstavio se i Trumpu u vrijeme kada su drugi kandidati izbjegavali konfrontacije s tim biznismenom oštrog jezika.

Rubio je prozivao sadašnjeg predsjednika za manjak iskustva u oblasti vanjske politike. Opisao ga je kao „prevaranta“ i ismijavao je njegove „male ruke“.

Ovaj mogul nekretnina već je imao Rubija, koji mu je u jednom trenutku bio najbliži rival na predizborima, na oku.

Zvao ga je „mali Marco Rubio“ i ismijavao ga je na svakom koraku, tvrdeći da se tadašnji senator previše šminka, pije vodu u pretjeranim količinama i mnogo znoji – između ostalih uvreda.

Uprkos ličnoj prirodi rivalstva, Rubio je podržao Trumpa kada je postao kandidat i ponovo ga je podržao na početku kampanje 2024. uprkos Trumpovim pravnim problemima.

Podržavši Trumpa, Rubio je izgleda pokazao spremnost da podrži republikansko preuzimanje predsjedničke pozicije i odlučio je raditi unutar stranačkog sistema.

Kontrast između njegovog pristupa Bushu i Trumpu pokazuje Rubijevu pragmatičnu stranu, jer pokazuje da je spreman napasti stare saveznike i sarađivati s bivšim neprijateljima.

Kada je prije nekoliko dana, nakon razgovora s ruskim diplomatama upitan misli li da Moskva želi mir, Rubio je odgovorio da je svijet kompleksniji od premise tog pitanja.

„Ne posmatram diplomatiju na taj način. Mislim da je diplomatija u konačnici zasnovana na djelima. Zasniva se na obećanjima koja održite“, kazao je.

Zagovaranje za Izrael

Iako je Rubio sugerisao da je put prema američkoj politici u vezi s Rusijom i njenom invazijom na Ukrajinu kompleksan, nekoliko dana ranije je predstavio crno-bijelu sliku sukoba na Bliskom istoku.

Kada se sastao s izraelskim premijerom Benjaminom Netanyahuom, Rubio je obasuo Izrael pohvalama, nazvavši ga „demokratijom slobodnog poduzetništva“.

„Da ima više Izraela na Bliskom istoku, više takvih država, svijet bi bio sigurnije i bolje mjesto“, izjavio je.

Nasuprot tome, vrhovni američki diplomata nazvao je Iran „najvećim izvorom nestabilnosti u regiji“.

Osim toga, pohvalio je Trumpov prijedlog da se etnički očisti Gaza kao „hrabar“.

Profesor Zunes je kazao da Rubio ima „ekstremne“ poglede na Izrael i Palestinu i druge krajeve svijeta, ali i dalje ga smatraju razumnim izborom u Trumpovoj administraciji. Senat je potvrdio njegovo imenovanje sa 99-0 glasova u januaru.

„Da je bilo ko drugi predsjednik [Rubija] bi smatrali poprilično ekstremnim. No, u poređenju s nekim od drugih imenovanih na funkcije, on se čini poprilično razumnim“, kazao je Zunes.

Rubio odavno staje na stranu Izraela. Uveo je mjere koje kažnjavaju kompanije koje bojkotuju Izrael zbog lošeg postupanja prema Palestincima i prekorio je latinoameričke čelnike koje kritikuju američkog saveznika, rekavši da „podržavaju Hamas“.

Poštovanje i stavljanje Izraela u centar postalo je skoro neupitno načelo moderne Republikanske stranke.

Konzervativci su dugo posmatrali Izrael kao produžetak američke moći na Bliskom istoku, posebno tokom Hladnog rata kada je Sovjetski savez podržavao arapske vlade u sukobu.

Uspon evanđeoskih kršćana – koji podržavaju Izrael iz teoloških razloga – kao temelja republikanskog biračkog tijela učvrstio je desničarsku podršku Izraelu tokom proteklih decenija.

Promjena stavova

Iako Rubio možda dijeli Trumpove stavove o Izraelu i Palestini, njegova historija zagovaranja za internacionalizam, stranu pomoć i vodeću ulogu SAD-a na globalnoj sceni možda neće dobro odgovarati onome što Trump želi postići – nacionalističkom povlačenju sa svjetske scene i jednostranom traženju percipiranih američkih interesa.

No, čini se da je državni sekretar preispitivao svoje stavove.

Rubio je nekada bio čvrst zagovornik pomoći Ukrajini, ali prošle godine – kako je skepticizam oko uloge SAD-a u ratu rastao u desničarskim krugovima – proglasio je da „Sjedinjene Američke Države finansiraju zastoj u Ukrajini”.

Nedavno je čak govorio o neizbježnom „multipolarnom svijetu“ – što se čini suprotno njegovim prethodnim izjavama o potrebi da SAD bude vrhovna globalna sila.

Ostaje nejasno je li Rubio usred ideološke transformacije ili samo radi ono što posao zahtijeva.

Kao državni sekretar, Rubio mora sprovoditi Trumpove ideje. On ne određuje vanjsku politiku, on je provodi u ime predsjednika.

Zunes je kazao da je Rubio znao, prihvativši posao, da mora zagovarati stavove u koje ne vjeruje.

„Mislim da je osjećao da bi mogao imati barem neki utjecaj na toj poziciji, da bi mogao uvjeriti predsjednika u nekoliko stvari, usmjeriti politiku u pravcu koji je smatrao boljim“, rekao je Zunes.