BiH u novom geopolitičkom grotlu: ‘Moglo bi biti i gore nego 1992. godine’

U prvom mandatu koji je osvojio pobjedom na predsjedničkim izborima u SAD-u 2016. godine, Donald Trump je mnoštvom odluka izazvao do tada neviđen geopolitički uragan koji je ikada pokrenut iz Ovalnog ureda.

No, za samo mjesec svog drugog mandata, uspio ga je čak i nadmašiti nebrojenim ukazima i odlukama koje su čak i njegove do tada najbliže saveznike ostavile u šoku, a koje su mnogi opisali otvaranjem vrata diktaturi i tiraniji u do sada globalno prihvaćenoj najvećoj demokratiji svijeta, što je izgledalo nezamislivo.

To šta je sve potpisao Trump u prvim sedmicama svog mandata, preopširno je nabrajati, no ono što je najviše uzdrmalo svijet bio je početak njegovog zbližavanja sa ruskim liderom Vladimirom Putinom, ideja o rivijeri u Gazi, koje su izazvale bijes arapskog svijeta, okretanje leđa Ukrajini neutemeljenim tvrdnjama i iniciranje otvorenog sukoba sa Kanadom, Meksikom i Evropskom unijom.

A, kada je riječ o Zapadnom Balkanu, Trump je imao prečih poslova. No, povratak Richarda Grenella, dobitnika ordena Srbije, na mjesto njegovog izlaslanika za specijalne misije, mogao bi možda biti naznaka njegove politike prema našem području, koje je u proteklom periodu, kada je riječ o sigurnosti, bilo pod budnim nadzorom SAD-a i njegovih evropskih saveznika.

‘Najteži izazov od Dejtonskog sporazuma’

Smještena u epicentar zapadnobalkanskih trzavica, mala Bosna i Hercegovina, suverena i nezavisna, ali u isto vrijeme i umnogome zavisna od mnogih geopolitičkih trvenja i igara, automatski je bačena u period mučne neizvjesnosti, uz mnogobrojna pitanja koja su se otvorila nakon Trumpove pobjede.

Prvo je: gdje je sada Bosna i Hercegovin u jeku globalnih previranja?

„Globalno gledajući, na pragu smo jedne nove epohe. Sve ono što se u svijetu dešavalo do sada, došlo je pod direktan napad. Nevjerovatna ofanziva Trumpovih dekreta, otvorena opcija koalicije sa diktatorom iz Rusije… sve je to bez presedana od 1945. godine“, kaže Vedran Džihić, viši istraživač Instituta za međunarodne odnose i predavač na Univerzitetu u Beču.

„Svi su zatečeni njegovim potezima i niko ne nalazi pravi odgovor. Sada je pitanje kakav će imati uticaj te radikalne promjene u svjetskim interesnim sferama, od liberalnog prema reakcionarno desničarskom poretku, skretanja sa međunarodnog prava ka pravu jačeg i slično”, dodaje.

Stoga, navodi, jasno je da Bosna i Hercegovina i Zapadni Balkan, koji načelno teže demokratizaciji svojih društava, dolaze pred težak izazov, koji Džihić naziva “najtežim još od potpisivanja Dejtonskog sporazuma”.

„Ne znam da li bismo se trebali oslanjati na neke lijepe scenarije, jer je u osnovi postdejtonski poredak u BiH došao pod znak pitanja. Sve ono što je garant Daytona, mira i opstanka Bosne i Hercegovine, sad je pod upitnikom“, tvrdi.

Formalno i pravno, SAD je najjači garant Dejtonskog sporazuma, takoreći, kamen temeljac postdejtonske Bosne i Hercegovine. Uz snage NATO-a i Evropske unije, Bosna i Hercegovina je, iako politički konstantno nestabilna, u suštini bila relativno sigurna od sukoba, dok je Washington reagirao na svaki ozbiljniji pokušaj narušavanja njenog poretka i sigurnosti.

No, sada je tu Trump, čiji zet Jared Kushner počinje graditi nekretninu u Beogradu na mjestu uništene zgrade nekadašnjeg Generalštaba, koji je 1999. uništio upravo NATO.

„Možda će Trump nastaviti taj trend podrške Daytonu i BiH, no ne možemo isključiti niti mogućnost da ‘skrene’ ka ideji ‘srpskog sveta’, što mi ne izgleda nevjerovatno zbog njegovih poslovnih veza sa Srbijom i (njenim predsjednikom Aleksandrom) Vučićem. To bi imalo reperkusije na Bosnu i Hercegovinu“, kaže Džihić.

„Dakle, ovo su dramatični trenuci. Jer, izvjesno je da je NATO u najvećoj krizi od svog osnivanja. Ako se SAD radikalno povuče iz njega, Alijansa će izgubiti oštricu, jer je, uz snage EU-a u BiH, NATO bio najznačajnija snaga koja je držala u šahu sve one koji su joj prijetili“, dodao je.

‘Dramatičnije nego ikad’

Analitičar Davor Gjenero nije ništa optimističniji. Slaže se sa Džihićem da je stanje u okruženju Bosne i Hercegovine “dramatičnije nego ikad nakon agresije” na ovu državu.

„U jednom elementu to bi stanje moglo postati i gorim od onoga 1992, jer tada je globalno vrijedila doktrina o poratnom evropskom mirovnom poretku, utemeljena na nepromjenjivosti granica, a za razliku od Slovenije i Hrvatske, agresija na Bosnu i Hercegovinu je u punom intenzitetu počela nakon njenog međunarodnog priznanja. Iako je i u takvim okolnostima intervencija radi zaustavljanja agresije izostajala ili kasnila, tada su barem postojali međunarodni okviri koji su garantirali opstanak BiH, kad je riječ o vanjskom faktoru, i kakav-takav konsenzus među onima koji su bili na strani obrane bosanskohercegovačkog suvereniteta“, kaže Gjenero.

„Najveći problem je bila faza u kojoj je Hrvatska sudjelovala u međunarodnoj intervenciji protiv Bosne i Hercegovine, a u hrvatskom političkom korpusu je uspostavljena struktura ‘zločinačkog poduhvata’ sa ciljem otimanja dijela bosanskohercegovačkog teritorija. Srećom, taj je problem prevladan u proljeće 1994. Vašingtonskim sporazumom i formiranjem Federacije BiH. Do kraja rata i početka obuhvatnih oslobodilačkih operacija, obnovljeno savezništvo Hrvata i Bošnjaka je funkcioniralo, iako Federacija nije postala okvirom reintegracije BiH, nego je rat okončan Dejtonskim sporazumom, koji je po mnogo čemu odudarao od europske mirovne arhitekture“, dodaje.

Sada je na globalnoj pozornici stanje sasvim drugačije.

„U uvjetima kad se oko Bosne i Hercegovine ‘ruše svjetovi’, kad američka administracija jasno napušta koncept Pax Americana, kad se Europska unija teško snalazi u novim okolnostima i evidentno joj nedostaje vodstvo, kad se na globalnoj razini nameće koncept appesaementa, politike povlačenja velikih sila pred jednom slabijom, ali silno agresivnom, kako bi se izbjegao ratni sukob, kakva je tridesetih do (nekadašnjeg britanskog premijera Winstona) Churchilla vladala Europom, u Bosni i Hercegovini nastavljaju se procesi kakvi su se odvijali od kraja rata do danas.“

„Zemlja je politički podijeljena, ali ne u smislu političkog pluralizma, nego u međusobnim sukobima triju političkih klasa, a kad je o Bošnjacima riječ, i dubokim sukobom dvaju političkih blokova. Središnja država je disfunkcionalna, središnji parlament blokiran, a ni Federacija BiH ne funkcionira bez nepotrebnih međusobnih sukoba. Ovo su situacije kad bi svi kojima je važno održanje jedinstvene suverene Bosne i Hercegovine i demokratskog poretka, trebali biti sposobni postizati konsenzus, i barem bi institucije Federacije BiH morale efikasno djelovati.“

‘Nespremnost’ u BiH na globalnu prijetnju

Razlog za hitnost tih poteza Gjenero vidi u činjenici da Bosna i Hercegovina pada na marginu zapadnih sila.

„BiH je na rubu interesa Europske unije već neko vrijeme, a u diplomacijama mnogih ozbiljnih zemalja prevladava uvjerenje da se tu ne isplati angažirati, jer su potrebni ulozi nesrazmjerno veći od mogućih rezultata. Već godinama se najtalentiraniji diplomati ne žele baviti Balkanom, jer ga doživljavaju kao karijerno slijepo crijevo, a tog uvjerenja će biti sve više“, kaže.

„U novim uvjetima koji se stvaraju, kad Europska unija još nije stvorila nikakvu sigurnosnu garanciju, a kad je SAD više ne želi davati, BiH bi se morala oslanjati na unutarnju koheziju onih koji znaju da je državno jedinstvo vrijednost, ali i graditi međunarodna savezništva“, mišljenja je Gjenero.

Za BiH, to bi bez ikakve sumnje bio najbolji scenarij, no koliko je on vjerovatan? I Džihić i Gjenero se slažu u tome da bh. državni vrh i diplomatija nisu spremni za ova globalna previranja.

„Ne vidim nikakvo proaktivno lobiranje u korist BiH“, tvrdi Džihić. „Sada ga jeste bilo u nekoj manjoj mjeri u Minhenu na sigurnosnoj konferenciji. Imamo podijeljenu političku scenu sa više centara moći, nemamo konzistentnost vanjske politike i to nam se obija o glavu i moglo bi uzdrmati temelje BiH kakvu znamo od Daytona“.

„Nespremnost“ je riječ koju koristi i Gjenero, čak i kada „nove okolnosti ozbiljno prijete“.

„Čini se da je novu epohu BiH dočekala posve nespremno, a da i u trenutku kad te nove okolnosti ozbiljno prijete, u Bosni i Hercegovini nema pravog odgovora na to. Na Kosovu se ozbiljno razgovara o tome što za njih znači situacija u kojoj više nema garancije da bi SAD zaustavio vojnu invaziju Srbije na Kosovo, a to je kao tema nametnuto i u dijelu Europske unije. BiH, međutim, nema odgovora što bi se moglo događati vezano uz presudu Miloradu Dodiku“, zaključio je Gjenero.